U koncelebraciji bila su petorica svećenika: fra Josip Lucić, duhovnik klarisa, fra Mate Matić, gvardijan franjevačkog samostana Gospe od Zdravlja u Splitu, don Jure Bjeliš, rektor splitske bogoslovije, don Ranko Vidović, župnik Gospe od Otoka u Solinu odakle dolazi s. Agnes i don Nikola Mikačić. U misnom slavlju sudjelovalo je nekoliko bogoslova i sjemeništaraca, duhovna zvanja spomenute solinske župe.

„Novicijat je vrijeme odgoja i cjelovite priprave za posvećeni život kroz iskustvo služenja Bogu upravo u ovoj redovničkoj zajednici i u zajedništvu s ovim sestrama. Vrijeme je to u kojem se dublje upoznaje duhovnost i karizma reda svete Klare Asiške. No, prije svega, otkriva se poruka Isusova života i traži se način kako njega najbolje nasljedovati.

Ono najljepše što donosi iskustvo novicijata jest unutarnje dozrijevanje duhovnog zvanja i redovničkog poziva, to jest usklađivanje zvanja sa svojim srcem i razumom“, kazao je dr. Ćubelić na početku svoje propovijedi.

Novicijat, taj duhovni trud i osobno putovanje do cilja, taj miris slobode, prostranstva i otvorenog srca, povezao je s događajem koji je opisan u evanđelju a govori o tome kako se Isus okreće prema onima koji ga žele slijediti. U tom je kontekstu kazao: „Nekad za mladim apostolima Ivanom i Andrijom, a danas se obazire i milo gleda našu dragu Jelenu, pa opet postavlja isto pitanje: Što tražite? To su bile prve Isusove riječi u Ivanovu evanđelju. On tako odgaja da najprije pita, pa u prvi plan ne stavlja sebe nego nekad onu dvojicu mladića, a danas mladu djevojku koja ga želi slijediti.“

Naglasio je da je pitanje: Što tražite? – jednostavno pitanje, koje nije rezervirano samo za učenjake ili mudrace, nego „na koje svatko može odgovoriti, neuki i umni, sveci i grešnici.

Isus je učitelj srca pa se najprije obraća ljudskoj čežnji i snovima, jer dobro zna koja su to važna pitanja što život znače. On svoje učenike želi povesti od površnoga k bitnome. A bitnih je stvari tako malo i do njih se dolazi samo ključem srca i iskrene ljubavi.“

U nastavku je naglasio da se razlog da netko pođe za Isusom ne nalazi u nama, „nego iznad nas, u Gospodinu koji dolazi k nama, a mi ga vjerom prepoznajemo kao objavljenog Boga. Samo u toj školi uskrsnulog Isusa moguće je shvatiti da je u srcu najprije mjesto za Boga. Tko to shvati može mu se potpuno predati po životu molitve i duhovnog sjedinjenja s Kristom.“

Poželio je s. Agnes da joj zagovornica na putu prijateljstva s Isusom bude svetica, koju danas slavi franjevačka obitelj diljem svijeta, sv. Anđela Folinjska, koja po svojim mističnim susretima s Bogom svjedoči zašto je toliko sigurna u potpunom predanju Isusu.

U ovom obredu svečanog oblačenja i blagoslova redovničkog odijela, nastavio je dr. Ćubelić, „poslušajmo pobožno riječi svete majke Klare, koje je nekoć napisala svetoj Janji Praškoj, a danas ih upućuje našoj Jeleni: ‘Stoga ste zbacili odjeću, koja znači vremenito bogatstvo, da ne biste nikada posve podlegli onomu s kojim se borite kako biste mogli uskim putem i na tijesna vrata ući u kraljevstvo nebesko.

Velika je to i doista hvale vrijedna razmjena: ostaviti vremenito radi vječnoga, zaslužiti nebesko umjesto zemaljskoga, umjesto jednog primiti stostruko i vječni, blaženi život baštiniti.’“

Na kraju misnoga slavlja, kojemu je nazočila obitelj i rodbina s. Agnes, riječ zahvale uputio je kapelan klarisa fra Josip Lucić. Samostan klarisa najstariji je ženski redovnički samostan u Splitu, koji na čelu s opaticom s. Dolores Mandić slavi 712 godina postojanja. U njemu danas ima dvadeset sestara, od toga su dvije novakinje i dvije s privremenim zavjetima.

Klarise, redovnice koje žive u klauzuri, u Splitu su otvorile samostan godine 1308. i od tada su se održale sve do sada. Njihov današnji samostan podignut je 1883. godine, a prije toga živjele su u dva samostana u staroj gradskoj jezgri. Uz samostan je 1884. podignuta i crkva koja je posvećena sv. Klari. Naslovnik crkve do godine 1983. bila je sv. Ana, a te je godine crkva posvećena i proglašena crkvom Sv. Klare.