Dubrovnik, (IKA) – Petero stogodišnjaka u prvom redu do oltara na župnom euharistijskom slavlju u crkvi Sv. Mihajla u Lapadu u Dubrovniku na nedjelju Presvetog Trojstva, 19. lipnja, privukli su pozornost ne samo župne zajednice nego i medija. Župnik don Željko Kovačević okupio ih je prvi put zajedno na misi kako bi svi zahvalili Gospodinu na dugovječnosti, a kršćanska se zajednica pomolila za njihovu spokojnu starost i dobro zdravlje.
Na početku mise župnik je predstavio jubilarce: najstariju Pavlu-Linu Miljan koja je napunila 106 godina, Ninu Nike Valjalo sa 103 godine koja zbog bolesti nije mogla doći, Stanu Mustapić od 102 godine, Anastaziju Slobodnjak sa 100 godina, Alojziju Hančević koja će za dvadesetak dana napuniti sto godina i jedinog gospara među njima Antuna Zagu sa 103 godine. Uz pomoć rodbine i prijatelja krepki stogodišnjaci zapalili su svoje svijeće svjetlom sa uskrsne svijeće te ih postavili pred oltar da gore tijekom mise.
Zamisao o susretu, kako je istaknuo župnik Kovačević, počela se oblikovati od kad je prije sedam godina došao u župu i počeo upoznavati stanovnike u visokoj životnoj dobi koji su ga uvijek rado primali i s njim razgovarali. Prije tri godine u crkvi je s rodbinom i prijateljima proslavljen stoti rođendana Nine Nike Obuljen, pa mu je to bio putokaz kako se u župi mogu organizirati ovakvi događaji.
Na završetku mise, nakon pjesme i čestitke-recitacije u izvođenju djece, župnik je podijelio stogodišnjim vjernicima uokvirene apostolske blagoslove pape Benedikta XVI. u prigodi stote obljetnice života. Na poleđini je također napisana posveta koja će ih podsjećati na ovaj jedinstveni događaj.
Poslije mise u župnoj dvorani slavljenici su, uz pomoć mlađih, puhnuli svijeće na torti koja je nosila brojeve svih njihovih godina, te zahvalili župniku na organizaciji susreta. Pavle-Line Miljan rođena je 5. lipnja 1905. godine, Nina Nike Valjalo 6. srpnja 1908. godine, Antun Zago 1. studenoga 1908. godine, Stane Mustapić 12. prosinca 1909. godine, Anastazija Slobodnjak 19. veljače 1911. godine i Alojzija Hančević 1. srpnja 1912. godine. Četvero od njih drugo stoljeće svoga života živi u svojim domovima, a dvoje u staračkom domu Domus Christi. Preživjeli su dva svjetska rata i jedan domovinski, pamte različite države i društvene sustave, a svoje osobne životne priče i mudrosti prvog stoljeća života rado dijele s bližnjima.