Vatikan, (IKA) – Po izričitoj želji pape Franje, Kongregacija za bogoslužje i disciplinu sakramenata objavila je novi dekret, s nadnevkom od 3. lipnja ove godine, dakle na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, kojim se liturgijsko slavlje svete Marije Magdalene, koje je danas obavezni spomendan, uzdiže u Općem rimskom kalendaru na stupanj blagdana, priopćio je 10. lipnja Tiskovni ured Svete Stolice.
U popratnom članku mons. Arthura Rochea, tajnika tog dikasterija navodi se kako tu odluku treba promatrati u sadašnjem crkvenom kontekstu koji potiče na dublje razmišljanje o dostojanstvu žene, novoj evangelizaciji i otajstvu Božjeg milosrđa. Podsjeća se također kako je Ivan Pavao II. posvećivao veliku pozornost ne samo važnosti žene u samom poslanju Krista i Crkve već također, i to s posebnim naglaskom, posebnoj ulozi Marije Magdalene kao prve svjedokinje koja je vidjela Uskrsloga i prve glasnice koja je javila apostolima vijest o Gospodinovu uskrsnuću. Tu važnost nastavlja se pokazivati i danas u Crkvi – potvrđuje to sadašnje zauzimanje za novu evangelizaciju – koja želi prihvatiti, bez ikakve razlike, muškarca i ženu svake rase, naroda i jezika kako bi im se navijestilo Radosnu vijest Isusa Krista, pratilo ih se na zemaljskom putovanju i ponudilo im se čudesa Božjeg spasenja. Sveta Marija Magdalena je primjer prave i autentične vjerovjesnice, to jest, vjesnice evanđelja koja naviješta središnju radosnu poruku Uskrsa, navodi se u članku.
Sveti Otac Franjo donio je tu odluku upravo u kontekstu Jubileja milosrđa kako bi ukazao na važnost te žene koja je pokazala veliku ljubav prema Kristu i koju je Krist toliko ljubio. Podsjeća se kako je crkvena tradicija na Zapadu, osobito nakon svetog Grgura Velikog, u Mariji Magdaleni prepoznavala ženu koja je Isusu pomazala noge u kući Šimuna, farizeja i sestru Lazara i Marte. To je tumačenje imalo utjecaj na zapadne crkvene autore, kršćansku umjetnost i liturgijske tekstove koji govore o svetici. Također se navodi kako je sigurno da je Marija Magdalena bila dio skupine Isusovih učenika, pratila ga sve do križa i u vrtu u kojem se nalazio grob, bila prva “testis divinae misericordiae” (Grgur Veliki, XL Hom. In Evangelia, lib. II, Hom. 25,10). Ona je i prvi očevidac Krista Uskrsloga i ujedno prva osoba koja je posvjedočila pred apostolima da je Isus uskrsnuo. Raban Mauro i sveti Toma Akvinski nazivaju je “apostolorum apostola”, jer naviješta apostolima ono što će oni navijestiti cijelome svijetu. Stoga je pravo da liturgijsko slavlje te svetice u Općem rimskom kalendaru bude istog stupnja kao i liturgijsko slavlje apostolâ i da istakne posebnu misiju te žene, koja je primjer i uzor za svaku ženu u Crkvi, zaključuje se u članku nadbiskupa Rochea.