Ovaj blagdan, blagdan je prije svega Božje ljubavi. Ljudsko srce simbol je i mjesto kojim se želi oslikati kakav je čovjek, kakva svojstva ima, koje su mu vrline, koje su njegove slabosti, što ga kao osobu resi ili nagrđuje, što nosi u svojem srcu – dobro ili zlo, je li to srce puno ljubavi ili mržnje. Srce je osobito simbol ljubavi, ali često, ljubav se poistovjećuje sa onim što ljubav nije, već, naprotiv – sebičnost, istaknuo je propovjednik.

U litanijama Srca Isusova pjevali smo danas između ostalog – Srce Isusovo kreposti sviju bezdno, strpljivo,dobrote i ljubavi puno… Isus je imao krotko i ponizno Srce i samo zato mogao je oprati noge svojim učenicima, istaknuo je don Mario, zaključivši kako samo tamo gdje je poniznost, može biti i nesebična ljubav kojom bližnjima nije teško, već naprotiv zadovoljstvo činiti svako dobro. Koliko je Isus blag, pokazuje se napose u odnosu prema grešnicima; Isusova ljubav nije površna, nikome se ne želi uskratiti, uz Njega svatko može rasti i napredovati i osjetiti da uživa potpunu slobodu. Napomenuo je i važnost molitve krunice Srcu Isusovu, napose u mjesecu lipnju, u kojoj se pedeset puta ponavljaju zazivi – Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.

Danas slavimo i blagdan Srca Marijina, onog Srca kojeg je Duh Sveti odabrao za svoje prebivalište, danas promatramo Njezino Prečisto Srce koje je poslije Isusova Srca najsvetije i najsavršenije od svih ljudskih srdaca, čisto Srce od svakoga grijeha – uzor čistoće, poniznosti i žarke ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. Zbog toga je Srce Marijino kucalo zajedno s Isusovim Srcem kroz devet mjeseci, rekao je između ostaloga don Mario, govoreći o čistoći, ljepoti i uzvišenosti Srca Blažene Djevice Marije.

U koncelebraciji uz župnika don Mladena Margetu bili su svećenici Požeške i Šibenske biskupije vlč. Mate Martinković i Ivan Certić.