Zagreb, (IKA) – Uznesenje Marijino, svetkovina nebeske zaštitnice više od pet stoljeća stare župe i Marijine crkve – svetišta u Stenjevcu, svečano je proslavljena 15. kolovoza. Središnje misno slavlje na otvorenome u Gospinu parku u kojem se okupilo više tisuća Marijinih štovatelja, bilo je večernje, predvodio ga je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško uz domaćeg župnika Vjekoslava Meštrića, preč. Antuna Sentea st., te još četvoricu svećenika iz dekanata.
Svečanost je počela ulaznom procesijom u kojoj su članovi stenjevečkoga KUD-a donijeli pozlaćeni gotički kip Gospe Stenjevečke, te ga postavili na postolje pred oltarom. Biskupa i vjerničko mnoštvo pozdravio je župnik Meštrić, zbor je otpjevao pjesmu posvećenu Gospi Stenjevečkoj, a uvodeći u euharistijsko slavlje, biskup je posvijestio značenje Marijino, posebno ove svetkovine u životu vjernika, pitajući što pokreće toliko mnoštvo vjernika da kleče, da mole, da budu zajedno i da sa sobom ponesu mir u duši i osmjeh za bližnje. “I mi smo došli u radosti proslaviti otajstvo Božje ljubavi koja je došla na svijet po Mariji u njoj zasjala vječnim sjajem”, kazao je.
I ovdje u Stenjevcu – zašto je privlačan ovaj maleni kip Žene s Djetetom, koja je odjevena kao Žena u viđenju iz Knjige Otkrivenja, Žena “odjevena u sunce”, u zlatasti sjaj? Što je u tim kipovima i slikama Marije diljem domovine i svijeta što izaziva svako vrijeme, pitao je biskup. Odgovorio je da je dovoljno naći malo prostora u svome srcu i zastati u tišini, da bi se dohvatio početak našega postojanja, početak svijeta i njegovih zakonitosti koje su proizišle iz Božje svemoći; jer današnja svetkovina objavljuje puninu otajstva života. To privlači. Dijete koje se rađa, svijet koji je plod Božje volje, vječnost na koju smo pozvani. I iskustvo nama tako blisko: da zlo ne želi život, da Božji neprijatelj ne odustaje od ljudske nesreće.
U ovome vremenu koje obilježava urušavanje ideologija, velikih sustava ljudske misli, potrebna nam je spoznaja koja nam nije daleka; koja nam je dohvatljiva, bliza i srasla s našom ljudskošću, istaknuo je. Marijin život otvara neku vrstu proturječja za današnje razmišljanje, jer ona, potpuno nepoznata na tadašnjoj pozornici svijeta, postala je slikom potpunoga čovjeka, onoga prema čemu teži svaki od nas ljudi i u svojim pokušajima toliko puta udaramo u zidove svoje ograničenosti. Susret s Bogom i prihvaćanje Boga u svome životu učinio je da ju upoznaju sva vremena i da ju svi naraštaji zovu blaženom. Marija ponavlja svakomu vremenu i čovjeku: veličina pripada Bogu, umjesto poznatosti koja provire iz umišljenosti i oholosti, stvarnu vrijednost ima poniznost.
Nije tražila iskustva koja bi bila odvojena od Boga, nego je svoju ljudskost živjela s Bogom i postala morem ljudskoga iskustva. U svome je tijelu rađala tijelo Božje Riječi; trpjela Isusove patnje na križu, osjetila radost Kristova uskrsnuća. Marija dušom i tijelom u vječnoj ljepoti zajedništva s Bogom. To je kršćanska istina o čovjeku i posvemašnje iskustvo u kojemu živimo i mi kršteni, krštenjem pritjelovljeni Isusu Kristu, po sakramentima postali Kristovo tijelo, istaknuo je propovjednik. U Marijinu tijelu i duši vidimo da je čovjek uvijek pred Bogom. Ta spoznaja raduje i omogućuje da čovjek učini velika djela snagom istoga Duha koji je osjenio Blaženu Djevicu Mariju i koji ju je učinio prvinom našega spasenja. U njoj gledamo svoje konačište koje daje sigurnost; u njoj žrtva, predanost, poniznost, služenje pronalaze puninu smisla.
Marijin stav i život s Bogom i nas ohrabruje da uvijek računamo s Bogom i da ne računamo i da ne pokušavamo svoje kršćanstvo koristiti kao sredstvo za zemaljski probitak. Onaj tko svoju molitvu upućuje u duhu sebičnosti, a ne služenja i dobra bližnjih, brzo će se umoriti i vjera će mu biti teret. Zato je današnje zajedništvo Crkve pokazatelj da smo po krštenju dionici svih ljudskih iskustava, drama i trpljenja, ali nošeni Božjom prisutnošću koja preobražava i koja nas uči zajedno s Marijom pjevati: Veliča duša moja Gospodina!
U današnjoj svetkovini nalazimo i toliko predivnih ljudi za koje zahvaljujemo Bogu u njihovu služenju, po kojemu živi Crkva i na najljepši način pokazuje Mariju našemu vremenu: u brizi za siromašne, osamljene, bolesne, gurnute s pozornice na kojoj se nadmeće ljudska taština… zahvalni smo za svaki izražaj ljubavi o kojemu svjedoči Marija i poziva nas da budemo srce koje vidi, zaključio je biskup Šaško.
Na kraju misnog slavlja župnik Meštrić zahvalio je biskupu na poticajnim riječima ohrabrenja kao i svima koji su sudjelovali u tom svečanom misnom slavlju na čast Marijina uznesenja, a zatim je KUD “Stenjevec” otpjevao svoju pjesmu “Sveta zemlja”. Na kraju je izmoljena posvetna molitva Gospi Stenjevečkoj, a svečana proslava Uznesenja Marijina na nebo završila je pozdravom Domovini – “Lijepom našom” koju je zajedno s Božjim pukom otpjevao mješoviti župni zbor. Tijekom cijeloga blagdana oko glavnog oltara sa slikom Marijina uznesenja, vjernici su hodočastili utječući se Majci u zagovor ili vapeći za uslišanjem u svojim potrebama.