Slike umjetnika iz hrvatske dijaspore u stalnom postavu galerije u Splitu
Slike umjetnika iz hrvatske dijaspore u stalnom postavu galerije u Splitu
U Splitu je krajem kolovoza svečano otvorena Galerija slika hrvatske dijaspore fra Rafael Romić, u Franjevačkom samostanu svetog Ante na Poljudu.
Na otvorenju su govorili Branko Franchesci, ravnatelj Galerije umjetnina u Splitu, fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima te sam inicijator i sakupljač zbirke fra Rafael Romić.
Fra Rafael je, kao veliki štovatelj umjetnosti, prepoznao bogatstvo umjetničkih djela koje postoji među umjetnicima u iseljeništvu te je godinama skupljao njihove radove. Dio njih je već bio izložen u Hrvatskoj matici iseljenika Dubrovnik da bi zatim bio prebačen u Split gdje fra Rafael odnedavno živi.
Uređenje postava je posredstvom HMI Split vodio Branko Franchesci, ravnatelj Galerije umjetnina u Splitu, koji je na otvorenju izrazio zadovoljstvo što je imao prilike sudjelovati u ovom projektu.
Čestitku subratu Romiću uputio je provincijal Bilokapić kazavši kako se raduje otvaranju galerije koja je znak njegove umjetničke duše koja traga za lijepim, dobrim i svetim. Prigodnim riječima i zahvalom nazočnima se obratio i gvardijan samostana sv. Ante na Poljudu fra Anselmo Stulić.
Inicijator prikupljanja zbirke Romić govorio je o svom životu izvan domovine, o ljubavi prema umjetnosti, o izlaganju tih istih radova u Dubrovniku u galeriji Hrvatske matice iseljenika 2013. i 2017. kada su izložene skulpture iz njegove zbirke umjetnina. Zahvalio je voditeljicama podružnica Hrvatske matice iseljenika Split i Dubrovnik Branki Bezić Filipović i Maji Mozara na svekolikoj pomoći oko realizacije ovog projekta, a jednako tako provincijalu Bilokapiću.
Otvaranje galerije slika, ujedno i samostanske multimedijalne dvorane, pjevanjem je popratio zbor Školskih sestara sv. Franje-Lovret iz Splita skladbom maestra don Šime Marovića na stihove „Brate, protivni vjetre“ fra Rafaela Romića i drugim pjesmama.
Događaj je izazvao veliko zanimanje javnosti i umjetničkih snaga Splita, a među nazočnima su bili kipari Kuzma Kovačić i Kažimir Hraste, te slikar Matko Trebotić.
Gotovo svaka slika izložena u stalnom postavu od 44 djela ima svoju priču. Na određeni način pokriven je gotovo cijeli iseljenički svijet jer su neka djela nastala u Europi, a neka u Južnoj i Sjevernoj Americi.
Predstavljeno je ukupno 12 autora od kojih su Anton Cetin i Ante Sardelić iz Kanade. Izloženo je dvadesetak Cetinovih grafika, na temu Eve i preporođene Hrvatske. Europa je predstavljena radom Bistre Barice Semen iz Njemačke te s dvije grafike Pedra Marune iz Španjolske. Ostatak slika nastao je u Parizu, a naslikali su ih Kemal Šećirbegović i Biserka Gal te Virgilije Nevistić i Miroslav Kraljević čiji je crtež čak prepoznao carinik kada su ga donosili preko granice što je Franceschi istaknuo kao zanimljivost u svom govoru. Izložena su također djela Zdravka Dučmelića iz Argentine i Vickovića iz Venezuele.
U svom govoru fra Rafael ponajviše se osvrnuo na newyorška ulja na platnu Josipa Crnoborija – iz sentimentalnih razloga jer je na jednoj od njih slikar portretirao fra Rafaela s, tada njegovom starom i bolesnom, majkom. Izložen je i Crnoborijev portret fra Marijana Zlovečere koji je bio utemeljitelj crkve za Hrvate u Buenos Airesu, a zatim i u Johannesburgu.
Krajnji je cilj da ovaj stalni galerijski prostor uđe i u turističku mapu grada Splita.
