Prije godinu dana sve nas je zajedno okupio Srednjoeuropski katolički dan na hodočašće naroda. Tisuće je ljudi iz naših osam zemalja – Austrije, Bosne i Hercegovine, Češke, Hrvatske, Mađarske, Poljske, Slovačke, Slovenije – hodočastilo Gospi Celjanskoj u Mariazellu, milosnoj Majci kod koje smo svi mi doma. Ondje smo zajedništvo u vjeri doživjeli kao dar. U Kristu, nadi Europe, proslavili smo veliko slavlje vjere, koje je usko povezalo našu različitost. Radosno smo se odupirali vjetru i nevremenu, jer je Božja ljubav grijala naša srca.
Papa Benedikt XVI. ohrabrio nas je prilikom svoga uvođenja u službu: Kao vjernici nismo nikada sami. Kod kuće smo u velikome mnoštvu svetih. Ispred nas ide Krist, dobri Pastir, i prati nas; on nas štiti i vodi punini života.
Danas smo se okupili ovdje na Kupresu da zajednički nastavimo svoj put s Kristom. Ovoj kući Božjoj, posvećenoj Svetoj Obitelji predajemo osam zvona, koja predstavljaju naših osam zemalja a koja su po prvi put zazvonila u Mariazellu. Ova je crkva još uvijek gradilište te nas podsjeća na to da je i Europa gradilište koju uz pomoć Božju treba dalje izgrađivati.
Zvona se, kako vidite, još uvijek nalaze pored crkve, ali će uskoro visjeti u ovim zvonicima. Ovdje, na jednom od područja najvećih napetosti u Europi, gdje su još vidljive strahote nedavnoga rata, neka ova zvona odašilju svoju radosnu vijest ljudima koji puni nade ovamo hrle – svim katolicima, svim kršćanima i svim ljudima dobre volje u Europi.
Osam različitih zvona slažu svoje tonove u skladni zvon, koji označava nadu i radost, žalost i brige, a koje se s našim molitvama uzdižu k Bogu. Zvona pozivaju na molitvu i na zajednička liturgijska slavlja, ona se oglašavaju u našoj svakodnevnici i okupljaju na svetkovanja. Zvona nas opominju u vrijeme opasnosti te jačaju našu nadu da se držimo skupa. Ona prate našu braću i sestre, i nas same, kada nas Bog zove u vječnu domovinu. Ona nas raduju ljepotom svoga zvuka te nam širom otvaraju srce za bogatstvo Božje ljubavi. Zvona glasno i jasno pronose svijetom poruku Evanđelja koja oslobađa.
S njima Vam i mi dovikujemo: Složni budite i mir njegujte!
Nalazimo se ovdje kod crkve Svete Obitelji. Sveta Obitelj za nas je uzor i potpora da u svojim obiteljima živimo vjeru, nadu i ljubav.
Obitelji su “neophodno kamenje u izgradnji društva i Crkve. Mali broj djece u našim zemljama jedan je od najvećih problema Europe. Mi se odlučno i čvrsto držimo ideala stabilnih brakova te brižno i sa željom da pomognemo sudjelujemo u sudbini onih ljudi čije su stabilne veze prekinute” (usp. točka 6 Poruke iz Mariazella).
U Kristu, pod zaštitom njegove Majke i po zagovoru sv. Josipa naše obitelji mogu razviti ono na što ih je Bog pozvao:

Obitelji žive u vjeri i prenose vjeru

Zajednička vjera daje obiteljima snagu i uporište. U životu po vjeri dobivamo usmjerenje i sigurnost. U borbi za vjeru pozvani smo produbljivati svoj odnos prema Bogu i ljudima kako bismo mogli poticati druge da se isto tako odvaže krenuti s nama tim često teškim putem. U raznolikosti osobnih pristupa vjeri obasjava nas raznolika naklonost Božja.

Obitelji žive u nadi i potiču na nadu

Obitelji se rađaju, rastu i održavaju u nadi. Pustolovina ispunjena ljubavlju, u koju se Bog upustio s nama ljudima, odražava se u zajedničkom životu obitelji. Nas vodi nada da idemo naprijed – i kroz krize i katastrofe. Povjerenje ispunjeno nadom pomaže nam da se držimo skupa u vjernosti, da zajednički idemo novim putovima i da otkrivamo radost u različitim mogućnostima osobnoga ostvarenja.

Obitelji žive i odražavaju ljubav

Obitelji se zasnivaju u ljubavi. Dar ljubavi nas osposobljava na to da drugome bezuvjetno reknemo “da”. Tako možemo prihvatiti svaku drugu osobu, onakvom kakva jest, te je možemo poštivati i u njezinim nedokučivim dubinama. U sakramentalnom “da” bračnoga obećanja na osobit je način nazočan Bog koji oživljava ljubav supružnika kao odraz svoje stvarateljske ljubavi. Ljubav nas osposobljava i za to da se odvažimo upustiti i u nešto nepoznato. To se ostvaruje upravo u onom pristanku “da” prema vlastitoj djeci. Koji su se odvažili na ljubav i bili željeni u ljubavi, oni se odvažuju i žele ljubav i sa svoje strane.
Ta ljubav konačno svoju istinitost pokazuje i u teškim prilikama, koje je uvelike proživljavala i Sveta Obitelj. Ljubav nam omogućuje da s Marijom kažemo “da” Božjoj volji, da s Josipom budemo pravedni i vjerni, te da s Isusom prođemo križni put i iskusimo uskrsnuće.
Na taj je način obitelj također model za narode Europe i njihov suživot: u istome dostojanstvu, vlastitoj različitosti i zajedničkoj odgovornosti.
“Katolici naših osam zemalja su u ovoj godini Srednjoeuropskoga katoličkog dana učinili mnogo toga zajednički i jedni za druge. Oni su tako ojačali solidarnost civilnoga društva u našim zemljama” (usp. točka 7 Poruke iz Mariazella).
Ta nas solidarnost ujedinjuje danas ovdje u molitvi; ona nas vodi i dalje:
U tom smislu još vas jednom pozivamo: Složni budite i mir njegujte.
Naš je blagopokojni Sveti Otac, papa Ivan Pavao II., koji je dva puta pohodio ovu zemlju, toj nakani posvetio velik dio svoga navještaja i svoga pastoralnoga zauzimanja. Neka nas u tom duhu sada prati svojim blagoslovom iz kuće nebeskoga Oca.
Pod zaštitom Svete Obitelji, imajući je kao uzor pred sobom, odvažno kročimo prema budućnosti. U tom duhu i naša mladež kreće u Köln na Svjetski dan mladih. Mi pozivamo posebno sve obitelji da 2006. godine hodočaste u pojedina najbliža marijanska svetišta, kako bismo na mnogim mjestima po Marijinu zagovoru iskusili zajedništvo u Onome, na kojega nam ona ukazuje: u Kristu, nadi Europe.