Frankfurt, 31. 7. 1994. (IKA) – Mašarski piaristi~ki redovnik Gyoergy Bulany, osniva~ pokreta “Bokor”, objavio je “Pledoaje za slobodu i savjest”. U prilogu za njema~ki crkveni ~asopis “Publik-Forum”. Bulany isti~e kako slijepa poslučnost mimo vlastite savjesti, zahtjevana od strane države i Crkve, nije vrlina veđ njena suprotnost. Svoje mičljenje mašarski je redovnik izložio i na Njema~kom katoli~kom danu po~etkom srpnja u Dresdenu. Austrijska katoli~ka agencija Kathpres ovako izlaže njegov slu~aj.
Bulany je zbog svojih stavova proveo viče od desetljeđa u zatvorima komunisti~kog režima, a 80tih godina dočao je u sukob i s mašarskim episkopatom, jer je ustrajao na pravu odbijanja vojne obveze. Pod komunisti~kim pritiskom biskupi su mu zabranili vrčenje sveđeni~ke službe i ta zabrana je joč uvijek na snazi.
Belany posebno osušuje ~injenicu da država ima pravo, naprimjer u slu~aju rata, obvezati svoje grašane da ubijaju, te se onoga tko to odbije i danas proglačuje “izdajicom domovine” i “neprijateljem naroda”. Piaristi~ki redovnik kritizira i crkvenu predodžbu poslučnosti. Uz upute na rije~i Evanšelja, kako je Isus do smrti bio poslučan Bogu, krčđanima se tuma~i kako i oni moraju biti slijepo poslučni. Skoro se i ne spominje kako je Isus samo Bogu bio poslučan i tako se utvršuje da su krčđani obvezni biti slijepo poslučni državnoj i Crkvenoj vlasti, razlaže Belany. U zamisli Isusa ~ovjek nije “slijepo poslučan” veđ “sluča”. “Kada nekoga slučam, tada slijedi moje razmatranje, i moje je djelovanje rezultat mog ispitivanja. Ne moramo niti Bogu, niti Isusu niti ljudima biti slijepo poslučni, veđ slučati svoj unutarnji glas, svoju savjest, Božji glas u nama.”
Slijepa poslučnost neđe donijeti jedinstvo Crkve; Bog je želio da Crkva bude zajednica ljubavi, a ljubav ne trpi zapovijedanje i slijepu poslučnost. Ako smo, dakle, sudionici Božjeg plana, tada je nača zadađa nadiđi slijepu poslučnost na svim podru~jima ljudskog života. Radi se uvijek o poslučnosti protiv vlastite savjesti, isti~e Belany, koja je grijeh ~ak i onda kada je ono čto je zapoviješeno ispravno.
On izražava svoju sumnju u odluke Katoli~ke Crkve i Drugoga vatikanskog koncila po kojoj se dozvoljava služiti vojsku u ratu. Bez “dužnosti ubijanja” ne bi opstala niti jedna država; bez kompromisnog odobravanja vojne službe u ratno doba Crkva bi bila proganjana. Ona to ne želi, premda je Isus rekao “I vi đete biti prognani”.
Opasnijom od slijepe poslučnosti u djelovanju Belany smatra slijepu poslučnost u mičljenju, po kojoj ~ovjek može biti zlo~inac i ~iste savjesti.
Piaristi~ki redovnik je g. 1981. napisao knjigu “Da li je poslučnost vrlina” koja se kriti~ki odnosila prema državnoj i crkvenoj vlasti. Po njegovim rije~ima, knjigu su sljedbenici Bokora pretipkali u 36 primjeraka. Tek je mašarski Stasi, koji se domogao pojedinih kopija, zaista tiskao knjigu i dostavio je svim mašarskim biskupima, koji su mu onda pod pritiskom zabranili sveđeni~ko djelovanje u svim mašarskim biskupijama. Kongregacija za nauk vjere je viče godina ispitivala djelo i nakon toga bez komentara ostavila na snazi presudu mašarskih biskupa. “Rim me nije osudio, ali kazna mašarskih biskupa, oslonca tzv. socijalizma, vrijedi i danas, premda se Sovjetski Savez i njegov slijepo poslučni isto~ni blok odavno raspao”, izjavljuje Belany.