Vatikan, (IKA) – U Vatikanu je 12. srpnja objavljena poruka pape Benedikta XVI. za 82. svjetski misijski dan, koji se ove godine slavi 19. listopada na temu “Sluge i apostoli Isusa Krista”, izvještava Hrvatski program Radio Vatikana. U prigodi Svjetskoga misijskoga dana Papa poziva na razmišljanje o žurnosti naviještanja evanđelja i u ovome našem vremenu. Misionarsko poslanje je i nadalje apsolutni prioritet za sve krštene, pozvane da na početku ovoga tisućljeća budu sluge i apostoli Isusa Krista, istaknuo je Papa, podsjetivši kako je Pavao VI. u apostolskoj pobudnici “Evangelii nuntiandi” ustvrdio da je “naviještanje milost, vlastito zvanje Crkve, njezin duboki identitet”. Kao uzor toga apostolskoga djelovanja Benedikt XVI. posebno je istaknuo sv. Pavla, apostola naroda, kojemu je posvećena ova godina. Pavlova godina pruža prigodu da se sprijateljimo s tim čuvenim apostolom, koji bi pozvan poganima naviještati evanđelje. Kako ne iskoristiti prigodu koju ovaj posebni jubilej nudi mjesnim crkvama, kršćanskim zajednicama i pojedinačnim vjernicima da sve do na kraj zemlje šire evanđeoski navještaj, silu Božju za spas svakoga tko vjeruje, ističe se u uvodu poruke.
Razmišljajući o stanju današnjega svijeta, Sveti Otac ističe kako čovječanstvo mora biti oslobođeno i otkupljeno. Cjelokupno stvorenje, kaže sv. Pavao, trpi i nada se ući u slobodu djece Božje. Ove su riječi istinite i u današnjem svijetu. Stvorenje pati. Čovječanstvo trpi i očekuje pravu slobodu, očekuje drukčiji svijet, bolji; očekuje “otkupljenje”. U konačnici ono zna da novi očekivani svijet pretpostavlja novoga čovjeka, pretpostavlja “djecu Božju”, poručio je Papa. Međunarodna panorama danas, premda nudi obećavajuće izglede gospodarskoga i društvenoga razvoja, također izaziva veliku zabrinutost s obzirom na budućnost samoga čovjeka. Nasilje nerijetko obilježava odnose između pojedinaca i naroda; siromaštvo pritišće milijune stanovnika; diskriminacija, problemi rasnih, kulturnih i vjerskih razloga tjeraju brojne osobe u bijeg iz njihovih zemalja kako bi drugdje potražili utočište i zaštitu; tehnološki napredak, kada nije upravljen na dostojanstvo i dobro čovjeka te solidarni razvoj, gubi moć čimbenika nade te može i zaoštriti postojeće neuravnoteženosti i nepravde. Postoji i stalna prijetnja odnosu čovjeka i okoliša, prouzročena bezobzirnom uporabom izvora, s posljedicama za čovjekovo psihičko i fizičko zdravlje. Čovjekova je budućnost u opasnosti i zbog stalnih napada na njegov život, koji se očituju u raznim oblicima i na razne načine. Pred ovim prizorom osjećamo težinu nemira, mučeni između nade i tjeskobe, te se zabrinuti pitamo: što će biti od čovječanstva i stvorenoga? Ima li nade za budućnost, ima li budućnosti za čovječanstvo i kakva će biti? Odgovor na ta pitanja nama vjernicima dolazi od evanđelja, Krist je naša budućnost, a kao što sam napisao u enciklici “U nadi spašeni”, Njegovo je evanđelje navještaj koji “mijenja život”, ulijeva nadu, širi tamna vrata vremena i osvjetljava budućnost čovječanstva i svemira, istaknuo je Papa. Sv. Pavao, shvaćajući da čovječanstvo jedino u Kristu može naći otkupljenje i nadu, osjećao je žurnom i neodgodivom zapovijed da naviješta obećanje života u Isusu Kristu, našoj nadi, kako bi svi narodi mogli baštiniti i biti dionici evanđeoskoga obećanja. Bio je svjestan da je čovječanstvo bez Krista u svijetu lišeno nade i Boga. Uistinu, tko ne poznaje Boga, premda može imati brojne nade, u konačnici je bez nade, bez velike nade koja drži čitavi život, poručio je Benedikt XVI., te osvrćući se na iskustvo sv. Pavla zaključio da je “Misijska djelatnost pitanje ljubavi”. Za sve je, dakle, neodgodiva dužnost naviještati Krista i njegovu spasiteljsku poruku. Na putu u Damask sv. Pavao iskusio je da su otkupljenje i poslanje djelo Božje i njegove ljubavi. Ljubav prema Kristu ponijela ga je da putovima Rimskoga Carstva prođe kao glasnik, apostol, širitelj, učitelj evanđelja, čijim se proglašavao “poslanikom u okovima”. Ljubav ga Božja uči “sve svima, da po svaku cijenu neke spasi”. Gledajući Pavlovo iskustvo, shvaćamo da je misijska djelatnost odgovor na ljubav kojom nas Bog ljubi. Njegova nas ljubav otkupljuje i potiče nas na propovijedanje narodima; ona je duhovna snaga kadra učiniti da u ljudskoj obitelji raste sklad, pravednost, zajedništvo među osobama, rasama i narodima, za čim svi čeznu. Stoga sam Bog koji je ljubav vodi Crkvu prema granicama čovječanstva i poziva vjerovjesnike da piju “na prvom izvornome izvoru koji je Isus Krist, iz čijeg probodenoga srca izvire ljubav Božja”. Jedino iz toga izvora mogu se crpiti pozornost, nježnost, samilost, prihvat, raspoloživost, zanimanje za probleme ljudi, kao i druge vrline potrebne navjestiteljima evanđelja da sve ostave i posve i bezuvjetno se posvete da u svijetu šire miris Kristove ljubavi, potaknuo je Papa. Dok u mnogim svjetskim regijama ostaje žurna prva evangelizacija, pomanjkanje svećenika i nedostatak zvanja danas muče mnoge biskupije i redovničke ustanove, ipak je važno istaknuti da unatoč postojećim teškoćama Kristova zapovijed “svim ljudima naviještati evanđelje” ostaje prioritet. Ništa ne može opravdati usporavanje ili zastoj, budući da je “zapovijed naviještati svim ljudima život bitno poslanje Crkve”. Naviještanje koje je još u počecima, ali se svim snagama moramo staviti u njegovu službu. Kako se ovdje ne prisjetiti Makedonca koji se vičući u snu ukazao Pavlu: “Dođi u Makedoniju i pomogni nam!” Bezbrojni danas očekuju naviještanje evanđelja, oni koji su žedni nade i ljubavi. Koliki se prepuštaju da ih zaokupi vapaj čovječanstva za pomoću, napuštaju sve radi Krista i ljudima prenose vjeru i ljubav! Jao meni ako ne naviještam evanđelje, piše Sveti Otac, citirajući sv. Pavla.
Potom se obraća biskupima i svećenicima. Draga braćo i sestre, “dignimo se”! Iziđimo na pučinu vašega mora u svijetu i slijedeći Kristov poziv bez bojazni bacimo mreže, pouzdani u njegovu stalnu pomoć. Sv. Pavao podsjeća nas kako nam propovijedanje evanđelja ne daje pravo na slavu, nego je obveza i radost. Draga braćo biskupi, slijedeći Pavlov primjer, neka se svatko osjeti Kristov sužanj za pogane, znajući da u teškoćama i kušnjama može računati na snagu koja nam dolazi od Njega. Biskup je posvećen ne samo za svoju biskupiju nego za spas čitavoga svijeta. Pozvan je poput apostola Pavla ići prema dalekima koji još ne poznaju Krista, ili još nisu iskusili Njegovu oslobađajuću ljubav; biskupova je zadaća učiniti misionarskom čitavu biskupijsku zajednicu rado pridonoseći, prema vlastitim mogućnostima, da svećenike i laike šalje u druge Crkve da bi naviještali evanđelje. Na taj način naviještanje postaje povezujuće i objedinjavajuće načelo čitave pastoralne i karitativne djelatnosti. Vi, dragi svećenici, prvi biskupovi suradnici, budite velikodušni pastiri i zaneseni vjesnici evanđelja! Nisu malobrojni među vama koji su nakon enciklike Fidei donum posljednjih desetljeća otišli u misijske krajeve, a nedavno smo obilježili 50. obljetnicu te enciklike, kojom je papa Pio XII. potaknuo suradnju među mjesnim Crkvama, unatoč nestašici klera koja pritišće nemali broj od njih. A vi, dragi redovnici i redovnice, koji ste po zvanju misionari, naviještajte evanđelje svima, naročito dalekima, dosljednim svjedočenjem Krista i radikalnim življenjem njegova evanđelja. Pred vama se otvara složena i raznovrsna pozornica za naviještanje, odnosno svijet. Svojim životom svjedočite da kršćani pripadaju novome društvu, prema kojem idu, a ono je već anticipirano u njihovome hodočašću, istaknuo je Benedikt XVI.
U zaključku svoje poruke Papa se ponovno osvrće na žurnost naviještanja te ističe važnost Papinskih misijskih djela. Draga braćo i sestre, neka vas obilježavanje Svjetskoga misijskoga dana potakne sve da shvatite žurnu potrebu naviještanja evanđelja. S velikim zadovoljstvom ističem doprinos Papinskih misijskih djela evangelizatorskoj djelatnosti Crkve. Zahvaljujem im za potporu koju nude svim i naročito mladim zajednicama. Ona su valjano sredstvo za animiranje i misionarsko oblikovanje puka Božjega i podupiru zajedništvo osoba i dobara između raznih dijelova mističnoga tijela Kristova. Milodari koji se ubiru u svim župama na Svjetski misijski dan, neka budu znak zajedništva i uzajamne skrbi među Crkvama. Neka se u kršćanskome puku sve više jača molitva, bitno duhovno sredstvo da se među svim narodima raširi Kristovo svjetlo. To je pravo svjetlo koje osvjetljava “tmine povijesti”. Papa je na kraju poruke Gospodinu povjerio apostolski rad misionara, Crkve raspršene po svijetu i vjernike zauzete u raznim misionarskim djelatnostima te, zazivajući zagovor apostola Pavla i Presvete Djevice Marije, živoga kovčega Saveza, Zvijezde evangelizacije i nade, svima udijelio apostolski blagoslov.