Svečanoj proslavili nazočila je rodbina i prijatelji s. Rozamunde, časna Majka s. Marija Banić, vrhovna poglavarica Družbe sestara Služavki Malog Isusa, provincijalna poglavarica splitske provincije “Sv. Josipa” s. M. Terezija Pervan, predstojnica samostana u Košutama s. Zorka Radan, njezine sestre iz Provincije, triljski dekan don Stipe Ljubas, don Marinko Duvnjak – nekadašnji  župnik sv. Josipa na Plovaniji (1993.-2004.) gdje je s. Rozamunda bila na župi kao kuharica. Kao veliki prijatelj s. Rozamunde posvjedočio je njezino bogato životno iskustvo ispunjeno vjerom, ljubavlju i molitvom. 

Triljski gradonačelnik Ivan Bugarin tom je prigodom s radošću i ponosom svojoj sugrađanki s. Rozamundi uručio cvijeće i Povelju grada Trilja za njezin 100. rođendan i 80. godina službe i nesebične ljubavi Bogu i ljudima, a sestre su slavljenici uručile blagoslov pape Franje. Čestitku je uputio i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Radosna i ganuta s. Rozamunda obgrljena ljubavlju uzvraćala je svima osmijehom zahvalnosti. Brojni su uputili svoje rođendanske čestitke s. Rozamundi a njezin životni tijek ispripovjedila je s. Maneta Mioč. 

S. Rozamunda rođena je 26. veljače, 1922. u Vedrinama (Trilj) od oca Petra i majke Pere rođ. Šipić, kao treće od osmero djece (5 sestara i dva brata). U samostan je došla ljeti 1938. u Split. Kao kandidatica živjela je i radila sa sestrama Služavkama Malog Isusa u franjevačkom samostanu na Poljudu u Splitu, u kojem su vodile domaćinstvo za oce franjevce i za starce smještene u ubožnici u ovom samostanu.

Iz Splita 30. kolovoza 1940. dolazi u Sarajevo, gdje kao kandidatica pomaže kod muške djece smještene u ubožnici Družbe ˝Egipat˝. Ulazi u novicijat 14. kolovoza 1941. u kući matici Družbe ˝Betlehem˝ u Sarajevu. Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1942. u Sarajevu, a doživotne redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1948. u Sarajevu.

Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta 1942., nekoliko mjeseci radila je u ubožnici u ˝Egiptu˝ u Sarajevu kod dječaka, i pomagala u kuhinji, koliko je mogla, jer  je bila teško bolesna od tuberkuloze koja je tada harala u gradu, a tako i u samostanu. Iz Sarajeva odlazi u tuberkulozno vojno lječilište na Ilidžu, u kojem su kao domaćice i bolničarke radile sestre Služavke Malog Isusa, a radile su kao bolničarke i u obližnjem bolničkom lječilištu za tuberkulozne vojnike u Kasindolu, pa je povremeno boravila i u ovom lječilištu. 

Radi bolje ishrane i rada na zraku premještena je u zajednicu u Vitez, gdje od 1943. do 1945. pomaže u kuhinji, te na velikoj ekonomiji koju je sestrama kupio utemeljitelj nadbiskup Stadler za uzdržavanje sestara, brojne djece i starica smještenih u dvije ubožnice u Sarajevu, u svakoj oko osamdeset djece. Župnik župe sv. Jurja u Vitezu ostao je bez kapelan i kuharice pa je s. Rozamunda sa s. Bonjanuktom određena da vodi domaćinstvo kod župnika u Vitezu. Pomagala je u kuhinji, radila u župskoj štali, u kojoj su imali kravu, svinje, kokoši. 

Na početku mjeseca listopada 1944. u Vitez došli su vojnici (partizani) u samostan sestara i napravili pretres po kući, pa tako i u sobama sestara. U tom pretresu s. Rozamundu odveli su u zatvor u Travnik, gdje je ostala puna tri mjeseca u samici, a imala je 22 godine. To su bile godine straha. Bila je i u koloni za Bleiburg iz koje se čudom Božjim izvukla.

Na službi je s. Rozemunda bila od 1943. do 1945. g. u Vitezu, od 1945. do 1951. g. u Metkoviću, od 1951. do 1956. g. u Mandaljeni kod oo. dominikanaca, od 1956. do 1971 .g. u Perastu, od 1972. do 1974. g. u Dubrovniku kod oo. kapucina, od 1974. do 1981. g. u Mandaljeni, od 1981. do 1991. g. na otočiću Gospe od Škrpjela u Boki Kotorskoj, od 1991. do 1992. g. u Mandaljeni, od 1992. do 1994. g. u Parizu (HKM), od 1994. do 1996. g. u  Mandaljeni, od 1996. do 2006. g. u Zadru u župi sv. Josipa, od 2006. do 2010.g. u Splitu na Šinama, u Dobroti u Crnoj Gori 2010. g. nakon čega se vratila na splitske Šine. U samostanu u Košutama nalazi se od 16. prosinca 2019. godine. U mjestima gdje je služila obnašala je službu predstojnice, kuharice i turističkog vodiča (na Škrpjelu).

„Jaka tijelom, duhom, vjerom, snagom, izdržljivošću, pristupačna svima. Jednostavna, otvorena, iskrena, okretna i bistra uma. Odolijeva napastima i teškoćama svake vrste, izdržljiva u samici, u progonu, u koloni smrti na križnom putu, na Gospinu otočiću, u njezi bolesnika, u kuhinji, na polju, u vrtu, u tumačenju, u vođenju zajednice, gdje god ju je Providnost postavila. Sve s vjerom i pouzdanjem u Boga, molitvom, životnim optimizmom i požrtvovnom ljubavlju prema bratu čovjeku“, tako slavljenicu opisuju njezine sestre, zahvalne što pokraj sebe imaju takav jedan primjer vjere, ljudskosti i redovničkog života.