Liturgijska čitanja: Iz 30,19-21.23-26; Mt 9,35-38; 10,1.6-8;

Draga braćo i sestre!

1. Zagrebačka je Crkva danas ispunjena velikom duhovnom radošću, jer od svojega Gospodina prima milost đakonskoga ređenja. Ta milost izravno i osobno obuhvaća svakoga od vas, dragi kandidati za sveti red đakonata, te se prelijeva na čitavu našu kršćansku zajednicu.
Po toj milosti, koja dolazi od Duha Svetoga – Duha Oca i Sina – po činu Crkve koja slavi sakrament svetoga reda, pozvani smo sada ispitati svoju vjeru. Samo svjetlo i snaga Duha omogućuju nam da prepoznamo i prihvatimo ljepotu i veličinu otajstva koje nas je sve sabralo na ovu liturgiju da bismo se duhovno obnovili.
Dragi kandidati za sveti red đakonata, srdačno vas pozdravljam i iskreno se radujem što ste prihvatili Božji poziv te svoje živote spremno položili u njegove ruke. U ime cijele Crkve, ovdje sa zahvalnošću, pozdravljam vaše drage roditelje i rodbinu.
Pozdravljam preuzvišenog apostolskoga nuncija, naše pomoćne biskupe i mnogopoštovane oce provincijale. Pozdravljam također župnike ređenika i sve svećenike i redovnike, sudionike ovog svečanog misnog slavlja. U srdačnoj zahvalnosti pozdravljam sve poglavare i odgojitelje Zagrebačke bogoslovije i redovničkih zajednica, kao i gospodu profesore našega Katoličkoga bogoslovnog fakulteta koji su vas s brižnom ljubavlju pratili na putu vaše formacije.
Pozdravljam časne sestre redovnice, bogoslove, sjemeništarce, redovničke kandidate i kandidatice i sve vas nazočne koji ste došli sa željom da podijelite radost s našim ređenicima u trenutku dok se, milošću Duha Svetoga, spremaju postati posvećenim službenicima Crkve.
2. Dragi vjernici, pozivam vas da ponajprije usmjerimo pozornost na to “kako” se u Crkvi podjeljuje sakrament Svetoga reda u sva tri stupnja. Crkva to od davnine čini obredom koji se sastoji od dva bitna čina: polaganja ruku i molitve ređenja. U ovom razmišljanju rasvjetljuju nas i poticajne misli pape Benedikta XVI., iz propovijedi prigodom ređenja novih biskupa 12. rujna ove godine.
Zaustavimo se najprije na činu polaganja ruku. Taj čin se događa bez riječi, u tišini. U tom trenutku ljudska riječ utihne, umukne, ušuti. Duša se u tišini lakše otvara Bogu, osjeća njegovu blizinu, doživljava njegov djelotvorni zahvat. U obredu ređenja biskupove ruke, promatrane očima vjere, postaju vidljivim znakom, gotovo pravom produženom Božjom rukom koja se pruža prema čovjeku kako bi ga Bog privukao k sebi te ga ujedno pokrio i zaštitio sve dok u potpunosti ne postane Njegovom svojinom, dok mu potpuno ne pripadne. Zaređeni službenik Crkve osposobljuje se tako da i on privlači ljude k Bogu, da ih postavlja u Božju ruku. “Ti u ruci držiš moju sudbinu”, veli psalmist (Ps 16,6).
Drugi važan čin ređenja je molitva. Iskreno govoreći, čitavo je đakonsko ređenje molitveni događaj. Nijedan čovjek nema moć zarediti nekoga za đakona, prezbitera ili biskupa. Gospodin, i samo on, činom polaganja biskupovih ruku i riječima posvetne molitve, potpuno prihvaća određenog čovjeka u svoju službu i zaodijeva ga svojom milošću. Samo on, jedini, Veliki Svećenik Novoga zavjeta, posvećuje izabranike.
Neka Gospodin obnovi našu vjeru i omogući nam da snažno osjetimo njegovu prisutnost među nama te s radosnom zahvalnošću prihvatimo djelo milosti po riječima i obredima ovoga bogoslužnog slavlja.
3. Predragi kandidati, đakonskim ređenjem Bog se duboko dotiče vaših života, daje puninu vašem postojanju, daruje vam neprocjenjiv dar i povjerava vam iznimno važnu zadaću. Od vas, ponajprije, traži da nikada ne odvajate osobni život od poslanja koje ste primili da služite Božjem narodu. Pozvani ste “za njega”, ali i “od njega” živjeti. Poslanje neka bude jedini smisao vašega života, ali i radost koja će vas poticati i ispunjati. “To je put, njime idite, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo”, riječi su Izaije proroka (Iz 30,21).
Upravo u poslanju, vaš osobni život može i mora pronaći poticaj, smisao, ljepotu, mir, radost i blaženstvo. Želim da uspijete podijeliti duhovno iskustvo psalmista koji se obraća Gospodinu riječima: “Gospodin mi je baština i kalež: Ti u ruci držiš moju sudbinu. Na divnu zemlju padoše mi konopi, vrlo mi je mila moja baština” (Ps 16,5-6).
Snagom vjere, život i poslanje stapaju se u jedno. Živimo kako bismo upoznali Boga i njegovu volju, kako bismo ljudima razotkrivali njegovu čudesno susretljivu ljubav. To je najveća potreba svih ljudi – da im netko razotkrije i pomogne iskusiti pravu, Božju ljubav!
4. Evanđelje današnjega dana, od prvog tjedna došašća, opisuje poslanje Dvanaestorice s jasnim pozivom na povjerenje u Boga. Isus otvoreno objavljuje svoj jedinstven i nedostiživ autoritet Gospodara neba i zemlje. Riječ je o autoritetu koji uvijek štiti, vodi i blagoslivlja naš život. On je dar za život svijeta. Ništa na svijetu nije dragocjenije od Kristova evanđelja. Za Kristove službenike dar se života poistovjećuje s predanim naviještanjem Evanđelja, s postojanim svjedočanstvom za Isusa Krista, jedinog i sveopćeg Spasitelja čovjeka i svijeta.
Jedan nov stil treba krasiti život prožet Isusom i njegovim Evanđeljem. To je “đakonski” način života. Današnje evanđelje govori koliko su kršćansko poslanje i služenje tijesno povezani. Onaj koji je pozvan, svjestan je da je pozvan biti slugom. Nikada se ne smije osjećati većim od onoga koji ga je pozvao. Veličina Kristova učenika sadržana je u vjernosti Gospodinu i iskrenoj predanosti evanđeoskim zahtjevima. Kristov nasljedovatelj je u potpunosti poslanik i sluga: služi u Kristovo ime. On je ponizno sredstvo njegove milosrdne snage, kao što je napisao sv. Pavao: “Neka nas svatko smatra službenicima Kristovim…” (1 Kor 4, 1).
Služiti, temeljno je pravilo za one koji žele biti Kristovi poslanici. Nedvojbeno je da je svaki kršćanin, snagom krštenja, pozvan prihvatiti takav način života. Ali vi se, dragi kandidati za đakonat, još snažnije obvezujete svjedočiti ga, snagom milosti sakramenta Svetoga reda koji će vam uskoro biti podijeljen. Gledajući vaše svjedočenje, bit ćemo svi, u ovoj svećeničkoj godini, ponovno pozvani s još većim žarom izvršavati krsni zavjet, biti sluge, i to ponosne sluge Isusa Krista.
5. Evanđelje opisuje i određene karakteristike kršćanskoga služenja: skrb za bolesnike, jednostavnost i razboritost života, blagost, neslomljivo povjerenje u djelovanje Duha, hrabrost pred progonima. Želim ponajprije usredotočiti pozornost na Isusove riječi i današnjega evanđelja: “Besplatno primiste, besplatno dajte!” (Mt 10,8).
Besplatnost, o kojoj je ovdje riječ, ima dvije jednako važne strane: jedna je primiti, a druga dati. Kristov je učenika svjestan da je neprocjenjivo blago otajstva Krista i njegova spasenja primio nezasluženo, po čistoj dobrohotnosti. Upoznao je Gospodinovo milosrđe, njegovu izvanrednu susretljivost i njegovu beskrajnu velikodušnost. Otkupljen je Krvlju Kristovom, u Božje je obitavalište ušao kao sin i prihvaćen je u zbor izabranih. Po svemu tome može naslutiti beskonačnu mjeru milosti. I zato je pun zahvalnosti i radosti.
Druga je strana davati. Kristov nasljedovatelj je osoba koja je naučila trošiti se, ne očekujući ništa za sebe. Srce onoga koji služi u Kristovo ime ponizno je i budno. Milošću dobiveni autoritet unutar Crkve nikada ne smije postati prigodom stjecanja osobne koristi, uzdizanja samoga sebe ili, što je još gore, vlasti nad drugima. Dosljednost, čistoća života i osjećaja trebaju krasiti Kristova službenika. Svijet će osjetiti radost kada vidi svjedoka Evanđelja koji ništa ne očekuje za sebe, a bogata mu je naknada utjeha što je u zajedništvu sa svojim Gospodinom i dijeli njegovu milosrdnu ljubav prema braći i sestrama.
To je ono što molim za vas, predragi kandidati. Gospodin, u čijim je rukama vaša sudbina, neka vas čuva u poslanju koje danas započinjete kao ministri Reda đakona. Neka Gospodin učini vjernim vaše služenje u Crkvi, a vaše svjedočanstvo vidljivim u očima svijeta. Budite uvijek dionicima ljubavi koja izvire iz Isusova probodenog Srca na križu, kako biste besplatno primali i besplatno davali.
Presveta Bogorodica Marija neka posreduje za vas, učvrsti vašu odluku i trajno vas prati na vašem putu. Sve vas preporučujem nebeskom zagovoru blaženog Alojzija Stepinca.