Zagreb, (IKA) – Posljednjeg dana 44. međunarodne smotre folklora, koja je održana u Zagrebu od 21. do 25. srpnja, u zagrebačkoj prvostolnici slavljena je misa za sudionike Smotre.
Prije završnog nastupa sudionika Smotre na Gradecu, u crkvi Sv. Katarine održan je već tradicionalni program Smotre posvećen crkvenom pučkom pjevanju. Ove godine koncertom “Gospodi pomiluj” Korište crkve Sv. Marije iz Sali na Dugom otoku predstavilo je dio pjesama koje se tijekom godine izvode u župnoj crkvi Sv. Marije. Veliki dio današnjeg repertoara te župske zajednice zajedničkim se nazivnikom može nazvati glagoljaško pjevanje.
Koncert je započeo i završio himnom “Zdravo morska zvijezdo”, a slušatelji su imali priliku čuti napjeve podijeljene u sedam skupina koje su predstavljale određene dijelove crkvene godine. Prva skupina naslovljena “pjevana misa” predstavila je napjeve “Dostojan est zaklani Aganac” i Gospodi pomiluj, Kriste”. Uslijedila su dva božićna napjeva “Isukrst nam se porodi” i “Isuse, svih spasitelju”. U dijelu kojim je predstavljen Veliki tjedan, tj. “Vela šetemana” pjevači su izveli trinaest napjeva: “Ja se kajem”, “Smiluj mi se Bože” (Ps 51), “Plač Jeremije proroka”, “Kantik Blagoslovljen”, “Iz Razlaganja sv. Augustina biskupa o psalmima”, “Gospin plač”, “Puče moj-prijekori uz klanjanje križu u crkvi na Veliki petak”, “Ronile suze” i “Puče moj-na procesiji kroz Sali na Veliki petak”. Uskrs je predstavljen skladbama “Neka svedbi Vazmenoj” i “Virovanje”. Također su izvedeni napjevi uz Tijelovo “Svetomu blagdanu kupno se radujmo”, “Dan vičere” i “Divnoj dakle tajni ovoj”, te Dan mrtvih “Prosti mi, Gospode”, “Dan od gnjiva, vaj, nemilom” i “Odrišenje – Oslobodi me, Gospodine, od smrti vječne”.
Na kraju je ženski dio zbora izveo “Jednu desetku iz Otajstva slavnog u Krunici”, a svi zajedno zazive nakon završetka mise “Budi pohvaljeno po sve vrime / Isusa i Marije i Josipa slavno ime”.
U Sali postoje sačuvani natpisi na glagoljici iz 16. stoljeća koji neizravno svjedoče i o glagoljaškom pjevanju. Prigodom Valierove apostolske vizitacije godine 1579. u saljskoj su župnoj crkvi bila 4 glagoljska misala i 4 časoslova. Kao i drugdje u Dalmaciji, u tradicijsko glagoljaško pjevanje na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije već potkraj 14. i u 15. stoljeća ulaze i pjevani tekstovi na tadašnjem hrvatskom jeziku. Crkveno pjevanje na crkvenoslavenskom i živom hrvatskom jeziku bilo je napušteno, odnosno uklonjeno u drugoj polovini 19. stoljeća (od 1872. do 1900. godine).
U 20. stoljeću se pjevanje obnavlja, na što su djelovali mjesni učitelj Petar Matulina i župnik don Ante Strgačić. Potkraj dvadesetih godina vođenje tradicijskog pučkog pjevanja preuzimaju istaknutiji pjevači, mještani, a od 1972. voditeljicama postaju sestre Služavke Maloga Isusa.
Korištu crikve Sv. Marije iz Sali na Dugom otoku to je drugi nastup u sklopu Međunarodne smotre folklora. Godine 1997. koncert je također u crkvi Sv. Katarine s pjevačima iz Sali priredio protekle godine preminuli akademik Jerko Bezić, najveći poznavatelj tradicije glagoljaškog pjevanja u Hrvata. Stoga su ga se ovom prigodom pjevači sjetili, te mu posvetili koncert.
Izvođači su pučki pjevači koji pjevaju slobodno i otvoreno, koji ne teže za tehnički što vrsnijom izvedbom. Važnija im je emocionalna i vjerska angažiranost i uvjerljivost izvedbe.