Zagreb, (IKA) – U sklopu korizmenih socijalnih tribina na okvirnu temu “Socijalni kompendij: izazov i nadahnuće”, Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK priredio je u utorak 15. ožujka u Tribini grada Zagreba tribinu “Socijalni pastoral i Caritas: znak vremena”. Kako Kompendij socijalnog nauka Crkve ne bi ostao samo ponuda, preko Caritasa se pruža mogućnost konkretizacije, rekao je voditelj tribina prof. dr. Stjepan Baloban, nastavivši kako, pak, socijalni pastoral može postati osvježenje za pomalo umorne svećenike i suradnike na župama.

Prvo predavanje na temu “Afirmacija socijalnog pastorala u Hrvatskoj” održao je dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te profesor pastoralne teologije na tom fakultetu prof. dr. Josip Baloban. “Mi kao kršćani možemo, štoviše moramo govoriti, a onda i djelovati prema uvjerenju socijalne poruke kršćanstva”, rekao je dr. Baloban i nastavio kako kršćanstvo nije u sebi jedino svedivo na socijalnu komponentu, ali ono bez te komponente jednostavno je nepotpuno ili ako hoćemo nesavršeno. “Danas bismo rekli, bez socijalne dimenzije kršćanstvo danas nije autentično, nije privlačno i nema prave budućnosti. Kršćanstvo u sebi nije anemično, nije defetističko, nije tugaljivo i nije povijest spasenja čiji protagonisti primaju bez prigovora i otpora sve udarce od drugih, koji misle da kršćani nemaju pravo na obranu i na vlastitu inicijativu i borbu za svoje ideale i svoja načela”, rekao je dr. Baloban postavivši pitanje nisu li se kršćani i u Hrvatskoj pretvorili u “šuteću većinu”, kojoj u hrvatskoj javnosti na svoj raznovrsni način dirigira glasna, a nerijetko i agresivna “manjina”? “Kršćani i svijet nisu više dva odijeljena pola. Kršćani i danas moraju sudjelovati u svijetu u kojem žive. Njihova je dužnost boriti se za pravdu, a protiv nepravde. Oni moraju ukazivati, današnjim rječnikom rečeno, na grješne strukture gdje se one god pojavljivale”, rekao je dr. Baloban.
Govoreći o sintagmi socijalnog pastorala, koja se u Kompendiju socijalnog nauka Crkve pojavljuje veoma često, predavač je rekao kako se ona prvi puta pojavljuje u dokumentu talijanskih biskupa “Crkva u svijetu rada, gospodarstva i politike” 1992. godine. Talijanski biskupi time su jasno prepoznali da Crkva ne može, štoviše, ne smije ostati u svojem ili pak u društvenom “getu”, nego ona se smije i mora, dakako na sebi svojstven način, upustiti i u svijet rada, ali i u svijet gospodarstva, a posebno u svijet politike. Dr. Baloban ukazao je na činjenicu kako socijalni pastoral na poseban način uvjerljivu afirmaciju doživljava u nedavno izdanom Kompendiju socijalnog nauka Crkve. U svojoj temeljnoj intenciji navedeni pastoral nije stvar samo biskupa i svećenika, dakle hijerarhijskog dijela Crkve, nego to je istodobno i stvar svih krštenih članova Crkve. Ne zato što bi se hijerarhijski dio Crkve želio rasteretiti svoje povijesno-spasenjske odgovornosti i onda je prenijeti na druge članove Crkve, nego što je socijalni pastoral jednostavno znak vremena kojeg prepoznaje i prema kojem se u svojoj konkretnoj djelatnosti ravna svaki krštenik, rekao je dr. Baloban.

Zatim je progovorio o konkretizaciji socijalnog pastorala u hrvatskoj Crkvi na tri razine: socijalno pastoralno djelovanje u raznim crkvenim tijelima, socijalna pastoralna djelatnost kršćanskih udruga te socijalni pastoral na razini župnih zajednica. Govoreći o socijalnom pastoralu na razini župe, dr. Baloban je u obliku četiri teze nastojao opisati mogućnosti socijalnog pastorala u Hrvatskoj, te je upozorio na pogubnu natjecateljsku raskošnosti po katoličkim župama. “Slavlje pojedinih sakramenata postalo je preskupo događanje, koje nerijetko socijalno oslabljene kršćane baca u nepotrebne izdatke i dugove. Župnici moraju paziti da i sami ne postanu žrtvom raznih vrsta raskošnosti. Moraju biti svjesni svoje kritičko-proročke zadaće, te biti pozitivni provocirajući propovjednici. Odgovorni su za to da Božja Riječ dohvaća čovjeka i u njegovoj socijalnoj dimenziji. Odgovorni su da pomažu kako bi sakramenti i ostala liturgijska slavlja pomagala rastu ljudske osobe i solidarnosti među ljudima. U ispovjednoj praksi trebaju više stavljati naglasak na socijalnu dimenziju pokore”, napomenuo je predavač i primijetio kako također nije moralno-etički dopustivo da netko tko kao poslodavac oštećuje svoje radnike, ignorirajući i izigravajući pri tome zakonske propise, bude član Župnog pastoralnog vijeća. Isto tako nije dopustivo i pastoralno opravdano da neki pastoralni djelatnik: župnik ili kapelan, vjeroučitelj ili voditelj zbora ili član Župnog pastoralnog vijeća samouvjereno kaže: ne zanima me previše socijalno učenje Crkve, a izrazitu lošu sliku društva neka popravljaju oni, koji su najvećim dijelom do toga i doveli, rekao je dr. Baloban.
Na kraju je zaključio kako je prošlo vrijeme introvertiranosti kršćanskih udruga, a došlo je vrijeme njihovog zauzetijeg društvenog angažmana. Nerijetko deklarativno djelovanje pojedinih crkvenih tijela je prošlost, a nadošlo je vrijeme zauzetijeg, umreženog, dobro planiranog i kontinuirano provođenog socijalnog pastorala.

Drugo predavanje na temu “Caritas: znak vremena” održao je ravnatelj Hrvatskog Caritasa mr. Ivan Milovčić. Na početku predavanja izrazio je nužnost govora Crkve razumljivim jezikom u navještaju Božje poruke ljudima, te zadaću Crkve da odgovara na važna pitanja koja se u pojedinom vremenu nameću. “Mnogi znakovi vremena izraz su čovjeka: njegovih odnosa, njegovih stavova i stanja njegova duha”, rekao je mr. Milovčić te nastavio kako Kompendij socijalnog nauka Crkve vidi znakove vremena u sferi društvenog života koje dijeli na područje obiteljskog, kulturnog, radnog, ekonomskog i političkog života. Kršćaninov stav na svim ovim područjima društvenog života karakteriziran je služenjem, koje je znak i izraz ljubavi. Govoreći o karitativnom djelovanju, mr. Milovčić je rekao da se kroz takav oblik djelovanja pojedinac, prepoznajući potrebe drugog čovjeka i odgovarajući na njih, izdiže iznad sebičnog individualizma. Caritas kao institucija jedan je od načina iskazivanja evanđeoske ljubavi prema potrebnima, ali nikako jedini. Institucionalizirani način pomaganja ne može biti zamjena osobnom djelovanju niti jedini način iskazivanja evanđeoske ljubavi, jer on nosi sa sobom prednosti i nedostatke institucije, rekao je predavač, te upozorio kako institucionalizirani oblik pomaganja ne smije biti shvaćen kao alibi koji dispenzira vlastiti angažman te ne može postati oblik pranja vlastite savjesti.
Govoreći o samom Caritasu, mr. Milovčić je rekao kako je Caritas pastoralna ustanova, koja na djelatan način posreduje Božju ljubav potrebnima, a po inspiraciji je evanđeoskog ishodišta i usmjerenja. Caritas bi se mogao opisati kao mjesto angažiranja praktičnih vjernika, rubnih vjernika te nevjernika, on je sredstvo reevangelizacije te mjesto susreta Crkve i društva. Govoreći o ciljevima Caritasa, predavač je ukazao na pomaganje socijalno ugroženih trajnim zbrinjavanjem, kao i jednokratnom ili povremenim intervencijama. Jedan od ciljeva Caritasa je i promoviranje humanog društva kroz prepoznavanje nepravednih odnosa u svijetu, preispitivanje uvriježenih predrasuda, zalaganje za opće dobro te kroz suradnju s Bogom u stvaranju boljeg i ljepšeg svijeta. Caritas omogućuje i emancipaciju laika u Crkvi, čime se omogućava da se vjernici laici ne osjećaju kao objekti duhovnog servisa, već kao aktivni igrači u mijenjanju svijeta. Također se pruža mogućnost kreativnosti laika te se stvara određeni poligon za preuzimanje odgovornosti u Crkvi i društvu.
Pri kraju predavanja mr. Milovčić govorio je o programima, projektima i akcijama Hrvatskog Caritasa kroz socijalno djelovanje, tj. pomoć socijalno ugroženim osobama u Hrvatskoj i svijetu, zatim kroz zagovorno djelovanje Caritasa te kroz pastoralno djelovanje. Govoreći o budućnosti djelovanja Hrvatskog Caritasa, mr. Milovčić je rekao kako će nova vremena donositi i nove mogućnosti ali i nove zadatke. “Efikasnost i evanđeoska autentičnost Caritasa, mjerit će se upravo prepoznavanjem znakova vremena. Adekvatnim odgovorom na te znakove ili izazove, Caritas će i sam postati znakom vremena ili novim znakom Božje ljubavi u suvremenom svijetu”, zaključio je ravnatelj Hrvatskog Caritasa mr. Ivan Milovčić.

Na kraju predavanja, završnim govorima voditelja tribina prof. dr. Stjepana Balobana te pročelnika Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije mr. Gordana Črpića, završene su ovogodišnje socijalne korizmene tribine, te je ujedno najavljeno skoro objavljivanje i predstavljanje Kompendija socijalnog nauka Crkve u hrvatskom prijevodu.