Zagreb, (IKA) – U nastavku podnošenja izvješća o radu u forumima V. hrvatskog socijalnog tjedna, predstavljeni su zaključci preostalih pet foruma.
Izlaganja „Obiteljski odgoj i njegovo djelovanje na uvođenju u kulturu i vrijednosti rada” (Mirko Lukaš), „Potencijali obitelji za suočavanje sa sukobom radne i obiteljske uloge” (Gordana Berc), „Povezanost nataliteta i potpora obitelji” (Zdenko Žunić), „Maligne bolesti u svjetlu današnjih znanstvenih spoznaja” (Ana Peraica-Planinc), „Bolesti srca i krvnih žila – mogućnosti prevencije” (Verica Kralj) i „Prva Katolička bolnica Sv. Rafaela u Strmcu” (Josip Mičija) održana su u sklopu foruma „Obitelj, zdravlje i rad”.
U obiteljskom dijelu se govorilo o obiteljskom odgoju i važnosti da roditelji upravo svojim primjerom odgajaju svoju djecu, i došlo se do zaključka da roditeljima treba omogućiti da borave sa svojom djecom i svojim obiteljima i da primjerom pokazuju kako se odgaja dijete. Govoreći o rješavanju sukoba i potencijalima obitelji, istaknuta je važnost zajedništva obitelji unutar nje same, ali isto tako kad je u široj zajednici.
Sudionike foruma posebno je dojmilo predstavljanje bolnice Sv. Rafaela. U tom kontekstu su naglasili kako upravo ta inicijativa skrbi može biti odgovor svima onima koji zagovaraju eutanaziju.
U forumu „Perspektive rada u budućnosti” održana su tri predavanja: „Hrvatska u postindustrijsko doba” (Krešimir Peračković), „Razvoj regulativnog okvira vezanog uz rad” (Željko Ivančević) i „Buduće provedbene mjere u sferi rada” (Tonči Tadić).
U zaključcima se ističe važnost promišljanja koncepta rada u hrvatskom društvu kako teorijski i metodološki, tako i praktično. Rad se ne može svesti na materijalnu proizvodnju, iskustvo korisno postaje sastavni dio pojma rada.
Za uspješno suočavanje s dugoročnim trendovima na polju rada i radnih procesa potrebno je povezivanje svih nadležnih institucija. Jedan od najvažnijih institucionalnih izazova je prilagodba srednjoškolskog, ali i visokoškolskog sustava u promjenama na tržištu rada i stvarnim potrebama za pojedinim zanimanjima. Istaknuta je i potreba izgradnje regulativnog okvira koji može podržavati optimalnu ravnotežu između fleksibilnosti zapošljavanja i socijalne sigurnosti.
Sudionici foruma su zaključili kako je kao konkretna provedbena mjera u budućnosti potrebno izjednačiti u pravima i obvezama nove oblike rada s postojećim, osobno vrednovati oblike zaposlenja u kojima nema definiranog radnog vremena te čuvati granicu između privatnog i poslovnog, kao i omogućiti sindikalno organiziranje i druge oblike povezivanja radnika s istim radnim problemima, ako ne istim poslodavcima.
U zaključcima su se osvrnuli i na migracije te upozorili kako Hrvatska treba imati aktivnu ulogu u smislu planiranja imigracijskih procesa što uključuje otvaranje međudržavne suradnje i koordinirane pripreme dolaska potrebne radne snage.

U forumu „Odgoj i obrazovanje” održana su izlaganja „Socijalni status profesora i učitelja” (Drago Bagić), „Položaj vjeronauka u srednjim školama” (Tihana Arbanas) „Utjecaj medija na odgoj i obrazovanje” (Ante Akmadža) i „Utjecaj civilnog društva” (Josip Jukić).
Najvažniji naglasci u raspravi i predavanjima bili su višestruko izraženi u vidu upozorenja ugroženog statusa učitelja, problema rada u više smjena, odvojenosti roditelja i djece, dvojakog odnos medija. Sudionici su upozorili i na problem roditelja koji premalo odgajaju, tj. premalo su s djecom, a škola ne može zamijeniti roditelje. Kao problem su istaknuli i nedovoljnu prisutnost katoličkih medija, kao i svjedočenje samih vjernika. U tom kontekstu su podsjetili kako u Crkvi postoje različite službe, ali je zajedničko poslanje.
Osvrnuli su se i na važnost koju ima vjeronauk u humanizaciji hrvatskog društva kroz obrazovni sustav, te upozorili na hitnu potrebu odgoja za medije, kako roditelja, tako i učenika i svih koji rade u odgojno-obrazovnom procesu. Postavljeno je i pitanje katoličkog dnevnika koji bi bio svjetovan, ali nošen vrijednostima socijalnog nauka Crkve. Na kraju su se sudionici osvrnuli i na djelovanje katoličkih škola te naglasili kako su katoličke škole i kvalitetni profesori preduvjet za odgoj budućih katoličkih intelektualaca.

Izlaganja „Socijalni pastoral kao trajni izazov za Kristovu Crkvu” (Josip Baloban), „Socijalni pastoral na njemačkom govornom području” (Valentina Kanić), „Socijalni pastoral na talijanskom govornom području” (Alojzije Čondić) i „Mogućnosti socijalnog pastorala u župi” (Tomislav Petranović) održana su u forumu „Socijalni pastoral”.
Socijalni pastoral se pokazuje kao pastoralni imperativ za Crkvu u Hrvatskoj, stoga je potrebno u pastoralu župe veći naglasak staviti na župno-ekonomsko i pastoralno te karitativno vijeće, kao i na župnikove ali i župne suradnike u provođenju brojnih elemenata socijalnog pastorala.
Pred našu se Crkvu postavlja ključno pitanje vezano uz tradicionalnu pastoralnu paradigmu u koju smo još u većoj mjeri uronjeni, a u kojoj kao takvoj nema previše mjesta za socijalni pastoral koji zahtjeva novu paradigmu i iskorištavanje najdragocjenijeg potencijala koje Crkva ima, a to su vjernici laici. Zato je prevažno da crkvene strukture imaju povjerenja u vjernike laike. Socijalni pastoral ne može i ne smije biti supstitut za politiku ekonomiju ili rad, ali mora te stvarnosti itekako kultivirati unoseći u njih kršćanske i evanđeoske vrednote.
Na kraju je istaknuto kako socijalni pastoral čini ključno pitanje ovog socijalnog tjedan, jer se upravo kroz socijalni pastoral evanđeoski kultivira odnos prema radu, kapitalu, gospodarstvu, te politici, a to nam je zajednički cilj.

U posljednjem forumu „Volonterstvo” predstavljena su izlaganja „Pravni aspekti volontiranja u hrvatskom i europskom pravu – komparativna analiza” (Sanja Barić), „Volonterstvo kao potpora socijalnoj uključenosti na tržište rada” (Nada Bodiroga-Vukobrat), „Volonterstvo – navještaj novog načina življenja” (Jerko Valković), „Iskustva volonterskog rada katoličke udruge ‘Lovret'” (Ana Pletikosić), „Odgoj za volontarijat u odgojno-obrazovnim ustanovama” (Mario Vinković) i „Program razvoja volonterstva u Republici Hrvatskoj” (Gordana Radonić).
Sudionici foruma su raspravljajući o volonterstvu uočili probleme, koji su ujedno i smjernice. Na prvom mjestu je uočavanje nepostojanja institucionalnog i sustavnog obrazovanje za volontarijat na svim razinama. Potom, pad društvenih vrijednosti za posljedicu imaju nedostatak solidarnosti i širenje individualizma. Razvidna je i prisutnost zloporabe volonterskog rada na štetu radnika u radnom odnosu, ali i mogućnost eksploatacije volonterskog rada kako bi poslodavac zaobilazio sklapanje radnog odnosa. Upozoreno je i kako je ekonomska kriza prouzročila primarnu usmjerenost na rješavanje egzistencijalnih problema, pa se pojedinac teško odlučuje na volonterstvo, a i sam poticaj na volonterstvo često se doživljava deplasiran. Iskustva stečena volonterstvom nisu priznata i prepoznata, i tu se vidi mogućnost da se tijekom volonterskog rada mogu stjecati bodovi za upis na fakultete, a mogla bi se ostvariti i preporuka za posao i napredovanje i karijeri.
Na kraju je istaknuto kako deinstitucionalizacija i decentralizacija socijalnih usluga koja ulazi u strategiju o volonterstvu (2011.-2016.) otvara prostor, ali i potrebu glede korelacije volonterstva i socijalnih usluga. Volonterstvo kao darivanje vlastitog vremena mora postati put i dar kojim se otvaraju novi odnosi između osoba. Volonterstvom se stvaraju nove niti koje čine društveni kapital i u kojem je sebedarje osnovni temelj. Zbog toga volonterstvo današnjem društvu postaje izazov i svjedočanstvo novog modela društva, kao i izazov konzumerističkoj logici kojoj smo svi svjedoci.
Nakon predstavljanje rezultata i zaključaka foruma, uslijedila je rasprava o nacrtu deklaracije V. hrvatskog socijalnog tjedna.