Zagreb, (IKA) – U organizaciji Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije, u srijedu 23. veljače u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu održana je druga u nizu tribina “Zajednički vidici”. Tema tribine bila je “Solidarnost u socijalnom nauku Crkve” s uvodničarima prof. dr. Stjepanom Balobanom i doc. dr. Jerkom Valkovićem.
Ako želimo postupno otkrivati solidarnost kao odgojno-obrazovnu vrednotu, to neće biti moguće bez dubljeg osobnog prijateljevanja sa solidarnošću i trajnog napora da ju primijenimo u konkretnom životu, rekao je dr. Baloban. Istaknuo je da je danas potrebno više nego prije voditi računa što netko razumije pod pojmom solidarnosti. Govoreći načelno i općenito, pojam solidarnosti se danas upotrebljava i pod pozitivnim i pod negativnim vidom, odnosno etički moralno i etički nemoralno. Poteškoće proizlaze iz načina života u kompleksnom i pluralističkom društvu. Jedna od poteškoća je u globalizaciji, gdje se umnažaju povezanosti, traže se one skupine gdje se čovjek osjeća shvaćen, ali ne s puno angažmana. Problemi drugih nas zanimaju ukoliko su problemi manje skupine kojoj pripadamo i koja od nas ne traži previše angažmana. Druga teškoća proizlazi iz prošlosti, iz pogrešnoga poimanja i razumijevanja solidarnosti u prošlom sustavu, u kojem je solidarnost isključivo dolazila od države da bi se ostvario određeni politički cilj i moglo dalje vladati. Naposljetku, treća poteškoća je neoliberalna kultura prema kojoj se ne može distribuirati bogatstvo ako se ne proizvodi, pojasnio je dr. Baloban. Govoreći o solidarnosti u Hrvatskoj, dr. Baloban iznio je podatke iz istraživanja koje je Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu proveo u suradnji s Centrom za socijalni nauk Crkve HBK. Usporedno istraživanje pokazuje da solidarnost u Hrvatskoj slabi. Tako je iznio podatak kako je više do 50% hrvatskih građana odgovorilo s izričitim ne, tj. nije spremno organizirati se i pomoći, a 22% je spremno organizirano ponuditi svoju pomoć. Tek oko 3% bi bilo spremno oko dva sata tjedno stavi se na raspolaganje. No, zabrinjavajuće je, čak društveno alarmantno da 94% hrvatskih građana ne radi u nekoj humanitarnoj organizaciji. Na temelju određenih rezultata proizlazi da se hrvatsko društvo desolidarizira, što je veoma štetno za društvo i zemlju u vremenu u kojem se potrebno solidarizirati, da bi se moglo opstati. U zaključku dr. Baloban je istaknuo kako je temeljem Evanđelja kršćaninu prvi zadatak biti solidaran. Posebno je tu istaknuo važnost djelovanja u odgoju i obrazovanju i u radu s mladima, tj. da se pokaže da je moguće biti drukčiji i da je to izazovno upravo danas kada je sve monotono i jednoobrazno. Život u solidarnosti omogućuje da budemo drukčiji kako u osobnom životu, tako i na radnom mjestu, zaključio je dr. Baloban.

Dr. Valković svoje je izlaganje naslovio “Volontarijat – kritičko-proročki navještaj kulture solidarnosti”. Kao vjernici možemo postaviti pitanje što vjera pruža volontarijatu, odnosno volonterstvu. Sama vjera po sebi ne jamči kršćaninu niti bolju kvalitetu, niti veću uspješnost u služenju, ali vjera nudi motive, nudi mu izvornu viziju života i potporu djelovanju. Vjera prije svega nudi odgovor na onih nekoliko “zašto” koje volonter ili svaka osoba prije ili kasnije postavlja: zašto svaki čovjek i onaj najzapostavljeniji ima isto dostojanstvo, zašto smo odgovorni jedni za druge. U potrazi za odgovorom kako služiti u vjeri ne nalazimo predlaganje nekih konkretnih recepata, već nas ona usmjerava na osobu Isusa Krista koji je svoju ljubav iskazivao na različite načine. U postojanju kruha za život ovoga svijeta, za kršćanskog volontera euharistija jest nezaobilazni izvor i nadahnuće djelovanja, istaknuo je dr. Valković te podsjetio kako volonterstvo kao djelovanje dotiče još jednu važnu dimenziju, etičku dimenziju, jer ono poprima vrijednost odgovornosti prema sebi, drugima, zajednici, kao i solidarnost biti ili ne biti s drugim, što su temeljne vrijednosti za ljudski život. U tom vidu pojasnio je odgoj za etiku odgovornosti, etiku služenja i nadu, i naposljetku volonterstvo kao školu solidarnosti. Evanđelje ne poziva čovjeka da se preda nepravdi, nego ga poziva da je pobijedi u njezinim korijenima, kulturnim i strukturalnim. Evanđeoska ljubav zahtijeva stoga bistrinu u analiziranju i hrabrost u djelovanju. U kršćanskoj zajednici volontarijat može predstavljati put obnavljanja vjerodostojnosti koja više voli svjedoke od učitelja, a isto tako je prakticiranje konkretne ljubavi što je stalna obveza svakog kršćanina, zaključio je dr. Valković. U vrlo živoj raspravi koju je vodila i moderirala dr. Valentina Mandarić do izražaja su došla pitanja vezana uz različite oblike solidarnog djelovanja u Hrvatskoj.