Solin, (IKA) – “Hrvanje sa svijetom” naslov je nove knjige don Anđelka Kaćunka, kancelara Vojnog ordinarijata, objavljene u nakladi zagrebačkoga Tomografa, koja je predstavljena u četvrtak 30. kolovoza u domu Zvonimir u Solinu. O knjizi su govorili don Vinko Sanader, fra Nikola Mate Roščić, Ivan Ugrin i sam autor. Knjiga “Hrvanje sa svijetom”, premda se koncepcijski naizgled ne razlikuje od njegove prve knjige “Pogled s Sljemena” te izgleda kao njezin nastavak, izbor je intervjua (od kojih su neki skraćeni da se izbjegnu ponavljanja) i kolumni, s dodatkom koji sadrži kratke razgovore i integralne izjave odnosno mišljenja za novinske ankete o različitim aktualnim društvenim i(li) crkvenim temama, pri čemu je ponegdje zadržana i redakcijska oprema teksta. Pisac vjeruje da će trinaest intervjua, koje je dao za različite novine u razdoblju od 1996. do 2005. god. a koji su ne samo prvi nego i nosivi dio knjige, u svrhu transparentnosti njegovih namjera, težnji i smisla laćanja pera biti svojevrstan korak naprijed. U njima, između ostaloga, progovara o borbi protiv poroka današnje mladeži kao što je sotonizam i droga, potom o moralnosti, pobačaju, homoseksualnosti, utjecaju televizije, EU, lažnim prorocima, odgoju, obitelji… U drugom dijelu knjige nazali se dvadeset i devet kolumni, njih petnaest izlazile su u tjedniku “Arena” od studenoga 2005. do ožujka 2006. a četrnaest tekstova izlazilo je mjesečno u “Solinskoj kronici”, posljednji je također iz ožujka 2006. god. Kolumne su sadržajno bliske, no ipak postoji razlika, istaknuo je novinar Ugrin. U potonjima se don Anđelko obraća publici kojoj u kontinuitetu od ranije piše u “Pogled sa Sljemena”, ponajprije mladim Solinjanima, upozorava ih na ono što im nudi moderni svijet u vidu okultizma, droge, rock-kulture i mnogih drugih loših pojava kojima su izloženi. Kolumne u “Areni” namijenjene su širem auditoriju, naslovi su kraći, bez mnogo zagonetki i manje je “kaćunkica” tj. “Kaćunkovih kovanica”, istaknuo je Ugrin te dodao: jedan je i jedinstven stil don Anđelka, zahvaljujući u prvom redu širokom obrazovanju, načitanosti te osluškivanju i tumačenju znakova vremena. Ime don Anđelka, postalo je već s prvom njegovom knjigom sinonim Crkve koja ne šuti, odnosno, svećenika koji ne preže ući u koštac s pojavama koje izazivaju pozornost sviju koji prate društvena zbivanja. O don Anđelkovoj originalnosti, koju su predstavljači više puta istaknuli, govori ne samo 330 stranica knjige nego i naslovnica “koja glasno poručuje da pisac ne spada u red onih koji poput izmišljenoga japanskog majmuna ‘ništa ne vidi, ništa ne čuje i ništa ne kaže'”, rekao je Roščić, dodavši da se pisac i ovom knjigom potvrđuje i pokazuje kao budan motritelj i pozornik koji pojave i događanja gleda kroz prizmu provjerenih humanističkih, kršćanskih i nacionalnih vrjednota. “On pomno osluškuje, kritički pa i ironično, šaljivo, uz virtuozno poigravanje riječima i njihovim značenjem razobličuje mnoge pojave i trendove novopoganskih obilježja nudeći uvijek svijetle i obasjane smjerokaze izlaska iz baruštine koju stvara medijska džungla i tobožnja kultura koja je zapravo ‘sepultura'”. Zahvalivši se predstavljačima te svima koji podržavaju njegov rad i stavove koji su, kako su mu mnogi priznali, artikulacija i formulacija stavova šutljive katoličke i domoljubne većine don Anđelko je osjetio potrebu pojasniti zašto taj naslov, koji je izvučen iz pogovora dr. Vladimira Lončarevića, naglasivši da nije riječ o sportskom priručniku borilačkih vještina niti o njegovoj svađi sa cijelim svijetom nego o biblijski utemeljenom hrvanju sa svijetom, “svijetom” shvaćenim u biblijsko-teološkom smislu u sadašnjem stanju solidarnim s grješnim čovjekom i u vlasti Sotone. Stoga, ističe, hrvanje sa svijetom “nije protukoncilsko jer s ljudima sam u dijalogu a u hrvanju sam s idejama svijeta! (…) U vremenu ludovanja za mnogim idolima i eri robovanja raznim ovisnostima mudar čovjek, a kršćanin bi trebao u tome prednjačiti, morao bi odbaciti sve ludosti ovoga svijeta te reći NE: Hajduk živi vječno! NE: Dinamo svetinja! NE: Mick Jagger je bog! Kršćanin mora biti svjestan da ne smije biti mekušac i pozvan je da u svakom trenutku slobodnim stilom javno i jasno ispovjedi svoj temelj: Jedino Krist jučer, danas i uvijeke”. Predstavljanje je pjesmom uveličao solinski vokalno-instrumentalni sastav Papa-band.