Istina je prava novost.

Sombor: Bogat korizmeni program u znaku stoljetnice Karmela

Na duhovnoj tribini o "Iskustvu prisutnoga Boga" govorio je dr. Jure Zečević

Sombor, (IKA) – Hrvatska karmelska provincija sv. o. Josipa i njezin samostan u Somboru u sklopu jubileja stogodišnjice Karmela u Somboru organizirali su niz duhovnih sadržaja tijekom ovogodišnje korizme. U sklopu toga programa na prvu korizmenu nedjelju 13. veljače karmelićanin iz Zagreba o. Jure Zečević predvodio je pobožnost križnoga puta i misu te održao korizmenu propovijed.
U nedjelju navečer, u tijeku dijaloškog susreta somborske mladeži s o. Jurom Zečevićem, na temu “Bog, vjera, Crkva i ja”, razgovaralo se i izmjenjivalo duhovna iskustva i posvješćivalo ulogu tih stvarnosti u vlastitim životima. U ponedjeljak 14. veljače u prostorijama Hrvatskog doma u Somboru održana je duhovna tribina na temu “Iskustvo prisutnoga Boga”, na kojoj je predavač bio dr. o. Jure Zečević, OCD. Povijest odnosa između čovjeka i Boga, rekao je dr. Zečević, poznaje doduše nietscheanski trijumf čovjeka nad “mrtvim Bogom”, poznaje vrijeme ateizma i “humanizma bez Boga”, no pokušaj amputiranja transcendencije i htijenje da čovjek bude dostatan sam sebi nisu izdržali. Razboženi i razduhovljeni čovjek, prošavši kroz ludilo dva svjetska rata i mnogovrsna otuđenja, postupno ponovno počinje priznavati da je sam sebi nedostatan. Upućenost čovjeka na božansku duhovnu stvarnost pokazala se još jednom kao čovjekova neporeciva potreba, samo što je čovjek sada, mnogima se čini, još udaljeniji od nje, nego li u vrijeme bogonalaženja posredstvom Crkve. Postnietscheovski nedostatak prezrene i obezvrijeđene bogoorijentiranosti i religioznosti, njegovanih u zanemarenim tradicionalnim crkvenostima, danas se epidemijski pokušava nadomjestiti ezoterijskim ponudama i New-ageovskim fluidnim duhovnostima, prožetim trgovačko-potrošačkim i marketinškim elementima, uočio je dr. Zečević. On se složio da se današnje vrijeme u određenom smislu može okarakterizirati kao “postateističko”, ali to još ne znači da će suvremeni čovjek u svome bogotraženju samim time naći put nazad k Crkvi i da će se moći zadovoljiti samo njezinim religiozno-masovnim i formalnim pobožničkim praksama. U tome kontekstu osobno iskustvo ne umišljenoga nego egzistentnoga, stvarnoga i živoga Boga, pokazuje se kao najviši domet čovjekovoga ukupnoga rasta i duhovnoga dozrijevanja. Osobitu pozornost predavač je posvetio zamjećivanju prisutnoga Boga kao Stvoritelja u stvorenju, ilustrirajući to iskustvo primjerima iz Biblije, crkvenih otaca i iz poezije. Citirao je među ostalim pjesmu A.B. Šimića “Nađeni Bog” i stihove Vjekoslava Majera u kojima se prepoznaje da se sve što postoji u svojim skrovitim dubinama korijeni u Bogu. Božanska duhovna i tjelesnom oku nevidljiva stvarnost nedvojbeno je prisutna, no do kojeg ćemo je stupnja i intenziteta prepoznavati ovisi i o tome do kojega smo stupnja progledali očima duha i očima vjere, zaključio je predavač. U raspravi nakon predavanja sudionici su pokazali zanimanje za načine i putove do stjecanja iskustva Božje prisutnosti i iznosili svoja vlastita traženja i iskustva.