Sombor, (IKA) – U somborskom karmelu 24. lipnja svečano je proslavljena 23. obljetnica smrti sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića. Slavlje je započelo okupljanjem vjernika Sombora i okolice te hodočasnika iz Subotice, iz Đurđina, rodnog mjesta o. Gerarda, kao i iz drugih župa iz okolice Subotice te iz Bačkog Monoštora i Sonte. Hodočasnike i sve okupljene vjernike pozdravio je o. Mato Miloš, vicepostulator u kauzi o. Gerarda koji je zatim predvodio uvodne meditacije za slavnu krunicu. U meditacijama se služio mislima o. Gerarda kao i crticama iz njegova redovničkog života i pastoralnog djelovanja. Slijedila je misa koju je predvodio subotički biskup Ivan Penzeš zajedno s provincijalom hrvatskih karmelićana o. Vinkom Mamićem te s petnaestak svećenika koji su došli na slavlje sa svojim vjernicima. U uvodnoj riječi biskup Penzeš je pozvao okupljene vjernike koji su ispunili prostranu karmelićansku crkvu da se mole za što skorije proglašenje blaženim o. Gerarda i ohrabrio ih da se u svojim potrebama utječu u njegov zagovor. Pjevanje na misi predvodili su članovi zborovi subotičkih župa Marije Majke Crkve, sv. Jurja i sv. Roka kao i članovi zbora Collegium musicum catholicum pod ravanjem Miroslava Stantića. Na kraju mise su hodočanici subotičke župe sv. Roka predstavili pjesmu “Oče Gerarde” za koju je riječi i glazbu napisala župljanka te župe Đula Milodanović. Prigodnu propovijed održao je mr. Andrija Anišić. On je u pozdravu okupljenim vjernicima podsjetio da je o. Gerard jedini kandidat za oltar iz Subotičke biskupije, jedini kandidat za blaženika iz hrvatskog naroda – bunjevačkog i šokačkog roda s tih prostora. “Kad se na đurđinskom salašu, 16. rujna 1876. godine rodio mali Tome, sigurno tom događaju nije pridavana neka velika važnost. Ipak, i s malim Tomom bijaše ruka Gospodnja, koja ga je vodila i povela – da umjesto pšenice u brazde plodne crnice, sije sjeme Božje riječi i da umjesto zlatnih klasova bačke nam ravnice miluje i grli duše voljenog mu hrvatskog naroda, baš kao i sve duše mađarskog, njemačkog, slovačkog i srpskog naroda koje su mu se povjeravale u Somboru kroz više od pedeset godina njegovog apostolskog djelovanja”, rekao je vlč. Anišić. Propovjednik je govorio o svećeničkoj službi o. Gerarda kojoj se u potpunosti posvetio, pa je o njemu somborski župnik Jozić u “Nevenu” god. 1918. pisao da je “o. Gerard je prava zvijezda Danica koja svijetli i pokazuje put kreposti i vječnoga života. U ispovijedanju je bio neumoran… Preko dana, poslije službe Božje, proviđenje bolesnika bila mu je mila briga. Čovjek se čudi da može tako ustrajati u radu i pokori, u molitvi i nespavanju. Pravi svetac Božji na ovoj grješnoj zemlji”. Na kraju propovijedi mr. Anišić je naveo kako je o. Gerard još za života pomagao bolesnoj djeci, zaštićivao nerođene i svojim molitvama pomagao neplodnim bračnim parovima da dobiju dijete. Njegov zagovor je i sada posebno moćan upravo u tim slučajevima, jer postoje već mnoga svjedočanstva u tom smislu, o čemu svjedoči i o. Ante Stantić u svojoj knjizi “Disanje duše – nacrti o duhovnom životu o. Gerarda”. Na kraju mise provincijal o. Vinko Mamić zahvalio se biskupu Penzešu i okupljenim svećenicima što promiču štovanje o. Gerarda, a okupljene vjernike je potaknuo da se utječu i dalje u svojim potrebama moleći njegov zagovor te svako uslišanje jave u vicepostulaturu. Predstavio je i prvi broj Glasila o. Gerarda koje treba pomoći u promicanju kauze za njegovo proglašenje blaženim. Istaknuo je osobito zauzimanje vicepostulatora o. Mate Miloša oko izlaska toga Glasila i priora somborskog samostana koji je sve tekstove preveo na mađarski. Poslije toga biskup i svećenici su se uputili do groba o. Gerarda gdje je biskup predvodio molitvu za njegovo proglašenje blaženim kao i molitvu zagovora za uslišanje svih molitava koje su toga dana vjernici uputili Bogu po zagovoru o. Gerarda.