Split, (IKA) – Predavanjem i filmskom projekcijom “Marulićeve kuće u Splitu” Radoslava Bužančića završio je 24. travnja međunarodni, znanstveni i književni skup o Marku Maruliću, koji je u organizaciji Književnog kruga Split u HAZU okupio Marulićeve štovatelje koji svojim znanstvenim radom dotiču Marulićevo stvaralaštvo.
Otvarajući skup, sudionike su 22. travnja pozdravili akademik Nenad Cambi i voditelj Marulianuma Bratislav Lučin, a Dragica Malić istaknula je da hrvatski Marulić jest i treba ostati predmetom trajnog istraživačkog zanimanja.
Na stručnom skupu na temu “Hrvatske i latinske pjesmarice 15. i 16. stoljeća”, uz teologe Mladena Parlova, Ivana Bodrožića, te apsolventicu teologije Jelenu Stupalo izlagalo je još sedamnaest sudionika iz Hrvatske, Njemačke, SAD-a, Engleske, Litve, Španjolske i Kanade. Raspravljali su o najstarijim hrvatskim pjesmaricama, o jezičnoj i književnopovijesnim značajkama starohrvatskih pjesama, o njihovom obliku, sadržaju te ostalim književnim vrijednostima i književnopovijesnim važnostima, te su iznesene neke nove pretpostavke i činjenice. Tako je Dragica Malić istražila da pjesme zapisane u Pariškoj pjesmarici potječu sa širega splitskoga kopneno-otočkoga područja, čije su inačice kolale duž naše obale i narednih stoljeća i javno izvodile u božićnim, uskrsnim, sprovodnim i drugim vjersko-crkvenim prigodama, a bile su zapisane u raznim glagoljičkim i latiničkim rukopisima do Marulića i poslije njega. Tako Pariška pjesmarica pjesmom Svit se konča… svjedoči da su u hrvatskom pjesništvu već u 14. st. postojali dvanaesterci. Izlažući o versificiranoj biblijskoj priči o Esteri (16. st.) u povezanosti hrvatskog glagoljaštva i Marulićeva pjesničkog kruga Amir Kapetanović istaknuo je da ona do danas nije bila predmetom filološke raščlambe, pa je izložio prijepis teksta i filološku raščlambu, koja ide tragom srednjovjekovnih obrada i pjesništva Marulićeva splitskog kruga. Iščitavajući Osorsko-hvarsku pjesmaricu, Kristina Štrkalj Despot istaknula je da je pjesmarica dvojezični (latinsko-staročakavski) zbornik franjevačkoga duhovnog štiva, koji uz osmeračke i dvanaesteračke pjesme sadrži i katekizamske tekstove, regule, molitve i nekoliko prozno duhovnih sastavaka. Teolog Mladen Parlov svoje izlaganje usmjerio je na križ u misli Marka Marulića, istaknuvši da povijest izvornog kršćanstva svjedoči kako prihvaćanje križa i Raspetoga na križu nije poteškoća samo za pogane nego i za kršćane, štoviše trebalo ga je iz sredstva mučenja i okrutne smrti pretvoriti u simbol pobjede, što i sam Marulić nastoji ublažiti. Križ postaje sredstvo kojim Krist pobjeđuje đavla: križ postaje Kristovo prijestolje. Stoga Marulić smatra da križ valja častiti, a to će izraziti kroz brojne stihove posvećene drvu Života. Branko Jozić govorio je o Marulićevoj demonologiji, Smiljka Malinar o diskursima Ranjinina zbornika, Johann Ramminger o Maruliću kao novolatinskom piscu, pokušavši pokazati sukladna i razlikovna mjesta u odnosu na latinski njegovih suvremenika. Neven Jovanović, govoreći o Maruliću i Pohvalama gradova koje se mogu naći u četrdesetak renesansnih latinskih tekstova, od Trsta do Skadra, (1350. i 1600.), pokušao je unutar zbirke Pohvala odrediti položaj Marulićeve pohvale. Bratislav Lučin govorio je o Tumaču iz natpisa starih, dosada djelomično objavljenoj Marulićevoj starinarskoj raspravi, Franz Posset bio je usmjeren u popis Marulićevih knjižica, iz koji se vidi da je Marula zanimalo ranokršćansko pjesništvo što ga uključuje u europsku tradiciju sacra poesis; Sergejus Temčinas o katoličko biblijskoj prosvjeti početkom 16.stoljeća: Marulić i Francisk Skorina, a Andrea Clarke iznijela je podatke o izabranim rukopisima Henrika VIII., koje je čitao, te raspravljajući o Henrikovu primjerku Marulova Evanđelistara, pokušala razmotriti kakve uvide pruža na novi nauk Engleske Crkve. Francisco Javier Juez Galvez istaknuo je da nije dovoljno istražena Marulićeva uloga njegova djela u umnim biografijama kraljeva Karla V. i Filipa II. O Maruliću u obzoru vjerskih sukoba u njemačkim zemljama govorila je Elisabeth von Erdmann. Milan Grba iznio je podatke o značenju i mjestu knjiga Marulića i radova o njemu u Britanskoj knjižnici, koja sadrži 88 naslova.
Teolog Ivan Bodrožić i apsolventica teologije Jelena Stupalo u zajedničkom izlaganju osvrnuli su se na dosadašnju raspravu koja se vodila oko upita kojim se izdanjem djela Opuscula theologica Tome Akvinskog koristio Marulić, te su pokazali da se Marulić pišući Instituciju i Evanđelistar nedvojbeno i obilato koristio s nekoliko tomističkih djela iz 1485., čime se teza da je Marulić posjedovao upravo to izdanje potvrđuje kao sigurna, te da ih je i čitao i koristio nepunih 20 godina nakon njihova objavljivanja. Vinko Grubišić izlagao je o Maruliću i mitu o slavuju u srednjovjekovnoj poeziji, Teo Radić istaknuo je da je po uzoru na Philomelu Marulić sastavio svoju pjesmu Od slavića. Marijana Horvat govorila je o rječotvorju u Marulićevu i Kašićevu prijevodu De imitatione Christi, a završno izlaganje imala je Gorana Stepanić o Carmen de doctrina Domini nostri Iesu Christi u baroknim prijevodima na hrvatski.