Split, (IKA) – “Dajte mi čvrstu točku” naslov je predavanja koje je u velikoj predavaonici splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje 17. veljače održao prodekan KBF-a Sveučilišta u Splitu dr. Ante Mateljan. Predstavljajući predavača, dr. Mladen Parlov, predstojnik Povjerenstva za mladež Splitsko-makarske nadbiskupije, koje priređuje tribine za studente i mladež grada Splita, istaknuo je da don Ante, nakon što je doktorirao na Gregorijani u Rimu, od 1991. g. obnaša službu vicerektora u Centralnome bogoslovnom sjemeništu u Splitu te na KBF-u predaje dogmatsku teologiju. Ujedno je duhovni asistent splitske podružnice Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, a do sada je objavio šest knjiga. Pošavši od Arhimedove tvrdnje “Dajte mi čvrstu točku i pokrenut ću svijet!”, dr. Mateljan došao je do Aristotelova “Nepokrenuta pokretača”, tj. čvrste točke od koje sve polazi i na koju se sve što jest u svom postojanju oslanja. Naime, da bi ono što je ograničeno bilo, a može i ne biti, moralo je postati, inače bi moralo biti neograničeno, te da bi se ono što se kreće, kretalo – mora biti pokrenuto. Kao drugu uporišnu točku predavač je uzeo živi duh, a potragu za životom prepoznao je kao potragu za smislom. Obrazloživši zašto ta čvrsta točka ne može biti samo ljudska osoba, na što ukazuju i zakoni o pravu na ubijanje ljudskog života poslije začeća te oni o eutanaziji, kao jedina čvrsta točka ostaje Bog. Stoga je bit kršćanskog shvaćanja čvrste točke u tome da nam je ona ponuđena i darovana. Ona otkriva smisao ljudske egzistencije i uopće smisao svega postojanja. Ponuđena nam je na ljudski, osoban način, u kojem je tvar i život posredovanje Duha, i to po osobi, odnosno u susretu. Ta čvrsta točka jednako je bliska svakom trenutku ljudske egzistencije i zahvaća samu bit stvarnosti. Živa je i djelotvorna, sukladna svakom vremenu i prostoru, te nadilazi sva naša ograničenja, a navlastito samu smrt. Ta čvrsta točka, koja nam je darovana, objavljena, uprisutnjena između nas, živa je i zove nas da joj se odazovemo, pridružimo i da se na nju oslonimo. Ta čvrsta točka je osoba koja je dovoljno blizu za susret u imanenciji i dovoljno izvan nje da tvori most u onostranost. Ta čvrsta točka je Bog koji je postao čovjekom. On se objavljuje kao čvrsta točka ne tek u smislu Stvoritelja, Nepokrenutog pokretača, pa niti u vidu živoga Duha koji oživljuje tvarni svijet mnogovrsnim bogatstvom živih bića, nego se objavljuje kao osobni spasitelj, koji jest sama Ljubav. Stoga je čvrsta točka ljubav, zato jer je Bog ljubav. I naša prava čvrsta točka je Božja ljubav, objavljena u Isusu Kristu, Bogu koji je radi nas postao čovjekom, da bi i mi sami postali dionici Božanskog života, punine zajedništva, vječnosti. Oslonjen na tu čvrstu točku i Aristotel bi mogao ono o čemu je sanjao, pomaknuti ne samo svijet nego i promijeniti sebe. A to je na ovom svijetu najteže, i najpotrebnije, istaknuo je dr. Mateljan, zaželjevši svima da u tom uspiju. U raspravi nakon predavanja najviše je bilo riječi o tome kako ljubav, koja je toliko nestalna, može biti uporišna točka.