Split, (IKA) – Na blagdan Svijećnice, Prikazanja Gospodinova i Dana posvećenoga života, za redovnike i redovnice na području Splitsko-makarske nadbiskupije, u subotu 2. veljače generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić predvodio je obred blagoslova svijeća u crkvi Sv. Dominika, potom procesiju i euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici Sv. Dujma. U slavlje je uveo fra Petar Lubina, nadbiskupski delegat za redovnice i urednik lista Marija, istaknuvši da u doba žestoko suprotstavljenih mišljenja i uvjerenja, kad se svaki govor dočekuje sa sumnjom i nevjericom, a često i s pravim cinizmom, snagu uvjerljivosti ima još jedino svjedočanstvo života. To znači da novi navještaj evanđelja danas nije moguć prepričavanjem onoga što su činili i govorili prvi svjedoci evanđelja i utemeljitelji, nego je njih potrebno nasljedovati. Mons. Ćubelić u propovijedi je istaknuo da je uzvišeno zvanje radi kojeg su osobe posvećenog života pozvane na svijet: “Potrošiti se u ljubavi čistoj, siromašnoj i poslušnoj za Isusa i za svoga bližnjega. Baš kao i dvoje svetih staraca iz današnjeg evanđelja, Šimun i Ana, koji su danonoćno služili Bogu postom i molitvom. Plamen naše osobne posvećenosti dobiva svoju snagu od mnogo većeg ognja, a to je vatra naše vjere. Bez žive vjere nema posvećenosti u Crkvi”. Misliti da smo vjernici samim time što obučemo redovničko ili svećeničko odijelo – može za nas biti najveća napast Zloga. Baš zato nam liturgija danas stavlja u ruke upaljenu svijeću, simbol našega svakodnevnog napora da uvijek ponovno rasplamsamo žar vjere i povjerenje u Gospodina Isusa, istaknuo je mons. Ćubelić.
Osvrnuvši se na Papino pismo Vrata vjere, istaknuo je da mnogi nažalost “uopće ne poznaju ili ne mare za ta vrata; nego tako žive svoje dane kao da svi horizonti završavaju smrću, kao da je jedino važno ono što vide tjelesne oči i dohvaćaju naše ruke. Osjećamo li da smo poslani i darovani baš njima da bismo ovom svijetu, po iskustvu svoje žive i radosne vjere, posvjedočili vječni smisao života kako bi i oni stvarno otkrili novu nadu za svoje često mučne dane. Posvećeni su pozvani ostvarivati tu novu evangelizaciju prosvjetljenja i povjerenja u vjeri”. Svoju posvećenost, nastavio je mons. Ćubelić, “nismo pozvani živjeti i svjedočiti samo u zajednicama koje su nas odgojile u vjeri, kao što su obitelj, župa ili redovnička zajednica. Vjernost Bogu uključuje i našu sposobnost da se osjećamo aktivni članovi svoje mjesne Crkve i svog naroda. Posvećenost Kristu po specifičnim karizmama ne dopušta da ostanemo ravnodušni pred suvremenim izazovima i poteškoćama. Uz to, vjera i vjernost Stvoritelju i Ocu svijeta obvezuje nas da budemo na visini zadatka i službe koja nam je povjerena, kroz trajno intelektualno obrazovanje, a još više kroz rast u nesebičnoj ljubavi: čista srca, ponizne poslušnosti i slobodnog siromaštva”. Na misi je pjevao pjevački zbor sastavljen od redovnica i bogoslova pod vodstvom s. Mirte Škopljanac Mačine.