Split, (IKA) – Duhovna obnova za sudionike KMNL-a Ivan Pavao II. pod geslom “Učitelju, što mi je činiti?” (Mk 10, 17) održana je 20. listopada u prostorijama Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Nakon uvodnog pozdrava i molitve koje su animirali suradnici Ureda za pastoral mladih, duhovni nagovor za okupljene održao je don Mihael Prović, predstojnik Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije. Razmišljajući o prispodobi o bogatom mladiću iz Markova evanđelja don Mihael je mlade sportaše potaknuo da si neprestano postavljaju pitanje: “Čime se ja to bogatim?” Svi su na neki način bogati – zdravljem, ljubavlju, prijateljstvom, ima toliko bogatstava koja su važnija od novca. Teško ih je ispravno vrednovati u ovakvom svijetu i okruženju, i svi dolazimo pred Gospodina s istim pitanjem: “Učitelju dobri, što mi je činiti da život vječni baštinim?” Crkva okuplja mlade da ih pouči istinskom bogatstvu kako bi bili zadovoljni ljudi, ispunjeni smislom a time i nadom, a ta pouka uvijek polazi od preispitivanja samih sebe, istaknuo je don Mihael.
Uslijedio je video uradak Hrvatskog nadzemlja “Like survivor” koji je bio osmišljen za susret mladih na temu “Vrata vjere” održan prije nekoliko dana, a kojim su mladi na zanimljiv i pristupačan način prikazali kako se sve poteškoće mogu prebroditi s vjerom i pouzdanjem u Boga. Zatim je Mladen Jurić, voditelj KMNL-a Ivan Pavao II., napravio prozivku svih ekipa Lige te je uslijedila prilika za sakrament pomirenja.
Euharistijsko slavlje u kapeli sjemeništa predvodio je don Jure Bjeliš, kapelan župe Gospe od Otoka u Solinu. Misu su animirali mladi iz VIS-a Sperantes iz župe sv. Stjepana pod borovima, Meje. U homiliji don Jure je u duhu proglašenja Godine vjere sve pozvao da se upitaju što za njih znači vjera i ima li mjesta u njihovu životu. Na temelju prispodobe o rasipnom sinu iz Lukina evanđelja, don Jure je razmišljao o vjerskom stavu rasipnog sina. Mladi čovjek pred pitanjem vjere redovito ima dva odgovora – ne zanima me i nemam vremena, ili me zanima ali nisam dostojan. Mladi se predaju radostima i uživanjima i tako, nemajući temelja i čvrstog oslonca u Bogu, padaju u ispraznost. Bog je taj koji nas čini dostojnima pa nema razloga za obeshrabrenje – vjera je povjerenje, dopuštenje Bogu da me vodi i bude prisutan u mom životu. Na tu Ljubav jedino se ljubavlju može uzvratiti, u vjeri i pouzdanju, kao što je shvatio i rasipni sin, zaključio je propovjednik. Nakon mise mladi su se zadržali na kratkom druženju uz osvježenje.