Split, (IKA) – Drugoga dana Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje osnovnih škola, koja se od 26. do 28. kolovoza održava u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, u petak 27. kolovoza održana su tri predavanja. Prof. dr. Dubravka Maleš izlagala je na temu “Obitelj i škola pred izazovima suvremenoga društva”, prof. dr. Jasminka Zloković govorila je o nasilju djece nad roditeljima, a prof. dr. Zlatko Miliša iznio je stilove roditeljskoga odgoja i utjecaja medija.

Prof. Maleš razmotrila je neke od promjena do kojih je došlo u obiteljima razvijenog svijeta, uključujući i Hrvatsku, a koje neminovno utječu na odnose između roditelja i djece te na samu prirodu odgoja u obitelji. To su: pluralizacija obiteljskih struktura, preraspodjela uloga u obitelji i individualizam. Ekonomski progres postaje važniji od zaštite tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, a osobno zadovoljstvo postaje važnije od obiteljske tradicije. Danas većina žena, ističe dr. Maleš, želi obrazovanje i karijeru, a tek potom dijete i obitelj. Zato se vrlo često postavlja dilema – dijete ili karijera? Žene koje se posvećuju karijeri češće odlažu ulazak u brak i rađanje, a sve je češće da se uopće odriču materinstva. Ove dominantne vrednote u obiteljima nužno se odražavaju i u odgoju djece. Dok je nekad u odgoju prevladavalo nastojanje da se mlade pripremi za život u zajednici, suradnju, dijeljenje s drugima, odgovornost prema drugima i međuzavisnost, njeguju se veze s članovima proširene obitelji, obiteljsko jedinstvo i solidarnost, a manje natjecanje i osobno postignuće, danas je naglasak na razvoju dječje nezavisnosti. Govoreći o izazovima suvremenoga društva koji se nalaze pred školom naglasila je da je u posljednjih desetak godina u našim školama u značajnoj mjeri zapostavljeno odgojno djelovanje. Naglasak je na usvajanju sadržaja, a zanemarila se važnost etičkog i moralnog razvoja djeteta. Ustvrđuje da iz svega spomenutoga proizlazi da su i obitelj i škola u krizi. Kako bi djeca što manje stradala u tim kriznim vremenima potrebno je uspostaviti čvršću suradnju između obitelji i škola u cilju pružanja međusobne podrške i pomoći te nadopunjavanja u djelovanju.

Govoreći o nasilju djece nad roditeljima, prof. Zloković je istaknula da ono nije “uobičajeno” i prihvatljivo ponašanje. Ono često otpočinje kao verbalno nasilje i iskazivanje bijesa koje u mnogim slučajevima eskalira ili prelazi u druge oblike nasilja. Ono se vrši na mnoge načine, pa su žrtve najčešće subjekti različitih i višestrukih tipova nasilja – tjelesnog, emocionalnog, materijalnog iskorištavanja i dr. Najčešće su to prijetnje, bezobrazluk, provociranje, nerealni zahtjevi, primjerice – da roditelji odustanu od onog što rade kako bi zadovoljili neke djetetove zahtjeve. Prepoznavanje nasilnog ponašanja prema roditeljima nije uvijek jednostavno čak niti samim žrtvama, ističe prof. Zloković. Djelomično to može biti i zbog toga što žrtve ne moraju nužno biti i fizički napadnute ili ozlijeđene, ali žive u konstantnom i snažnom osjećaju straha i opasnosti. U prepoznavanju različitih oblika funkcioniranja i problema djece i obitelji nesumnjivo je respektabilna i uloga škole, učitelja i odgajatelja koji mogu prepoznati (a)socijalna ponašanja djece kako prema vršnjacima tako i odraslim osobama, uočiti neke bitne vidove mentalnog zdravlja, kao i neke negativne stavove i neprimjerena ponašanja djece prema roditeljima. Obrazovna i savjetodavna funkcija škole u odnosu na sve roditelje učenika jedna je od (zakonskih i moralnih) obaveza svih učitelja. Pružanje pomoći obitelji i sprječavanje nasilja nužno pretpostavlja “prekid” šutnje o problemu kao i u nekim odnosima između djece i roditelja razlikovanje “uobičajenog” adolescentskog ponašanja od nasilja.

Prof. Miliša iznio je problematiku utjecaja medija na odgoj naglasivši da mediji sve više postaju glavni agens socijalizacije iz čega istiskuju školu i obitelj te tako utječu na cjelokupno formiranje vrijednosti i stilova ponašanja mladih naraštaja. Paradoks suvremenog društva je da pod naletom suvremenih tehnologija i novih medija sve više ima argumenata zaključiti da živimo u društvu socijalno izoliranih pojedinaca. Ukazao je na neke momente po kojima se očituje odgajatelj a po kojima manipulator. Manipulator nudi zadovoljenje trenutačnih potreba, a odgajatelj ideale. Odgajatelj kaže mladima da ne živimo u svijetu koji nudi uzbuđenja, nego kako samo upornošću dostižemo ciljeve samoafirmacije. Manipulator ne dopušta mladima da sami kreiraju svoje slobodno vrijeme nego ga on kreira te legalizaciju lakših droga tumači kao borbu za demokratizaciju društva. Manipulator zagovara poimanje slobode bez odgovornosti. Odgajatelj kaže da nema slobode bez žrtvovanja za druge, niti da ima itko pravo propisivati sam principe odgovornosti. Manipulator traži od mladih da budu što bolji reproduktivci, a odgajatelj da budu kritičari s vizijom i projektima. Umjesto pozivom za ponosom, upornošću, dosljednošću ili dostojanstvom, nudi se hedonizam ili konzumerizam. Umjesto “žive riječi” manipulator djeci najmanjeg uzrasta daje u ruku računalo, mobitel… Smisao je izgubiti nadu, vjeru, ideale. Cilj je da se sve plasira kao roba, čak i ljudski život. Normalno postaje nenormalno, a umjesto radnog identiteta nudi se ovisnički identitet, zaključio je dr. Miliša.
Sva tri predavanja izazvala su dinamičnu diskusiju.
U poslijepodnevnom dijelu programa rad je nastavljen pedagoškim radionicama, a nekoliko vjeroučitelja i ove je godine samoinicijativno sudjelovalo u akciji dobrovoljnog darivanja krvi koja je provedena u tijeku trajanja škole.