Split, (IKA) – U nadbiskupskom sjemeništu u Splitu od 1. do 3. rujna održana je Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje u srednjoj školi na kojoj je sudjelovalo oko 150 vjeroučitelja, a radna tema bila je “Metoda u vjeronaučnoj nastavi”. Školu je otvorio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit dr. Marin Barišić, a u njenu radu sudjelovao je dr. Rudi Paloš, viši savjetnik za vjeronauk u srednjim školama i njen voditelj, dr. Ivica Pažin, predstojnik NKU HBK, mr. don Josip Periš predstojnik KU biskupije domaćina i predstojnici više biskupijskih KU.
“Mjesto i uloga metode u pedagogiji nekad i danas” bila je tema prvog predavanja koje je održao dr. sc. Filip Jelavić. Uspoređujući neke povijesne metode s današnjima, dr. Jelavić je ustvrdio da odgoj uvijek ima svoju etičku odrednicu koju metoda mora poštivati kao i izravnu prirodu čovjeka. Postavlja se pitanje kako danas organizirati obrazovanje, a da ono u isto vrijeme bude i odgoj? To ga je navelo na zaključak da u socijalizmu npr. nije bilo moguće odgajati, nego samo indoktrinirati, jer taj sustav nije poštivao prethodne odrednice. Danas su temelj dijalog, suradnja i suodgovornost u procesu odgoja, a to implicira potporu nastavnika u poteškoćama učenika, no i visoke standarde u svojim zahtjevima. Obrazovni cilj je suradnja i učenje u slobodi, a ne presija i represija. U današnjem nastavnom procesu potrebno je više angažirati učenika. Kada je o vjeronauku riječ, predavač je ustvrdio da nastava vjeronauka mora biti čin vjere i time završio svoje predavanje.
Predavanje na temu Metoda u vjeronaučnoj nastavi u službi pedagogije vjere održala je dr. sc. Ana Thea Filipović, profesorica katehetskih kolegija na Visokoj teološkoj školi u Zadru. Istaknula je da u nastavi treba primijeniti one metode i oblike rada koji daju prostora učeničkim kompetencijama i koji ih potiču. A kad je riječ o nastavnikovoj kompetentnosti, kompetentan je onaj nastavnik koji sve putove nastavnog poučavanja i učenja promišlja u odnosu prema cilju, onaj koji raspolaže opsežnim spektrom metodičkih mogućnosti te istodobno posjeduje kritičku svijest o mogućnostima i granicama upotrebe metode koja je primjerena konkretnoj situaciji. Važno je da vjeroučitelj i metodički konsekventno uvažava polazno učevno stanje i pretpostavke učenika, jer je postizanje vjeronaučnih ciljeva ovisno o tim pretpostavkama. Svaka koncepcija vjeronauka, svjesno ili nesvjesno, privilegira određene metode, no načelno nema metoda koje bi bile isključivo vjeronaučne, ustvrdila je dr. Filipović. Nakon rasprave program je nastavljen tematiziranim radom u skupinama. Na kraju prvoga radnog dana škole nadbiskup Barišić predvodio je u splitskoj katedrali misno slavlje za vjeroučitelje u koncelebraciji s dr. Pažinom, dr. Palošem i više svećenika.
Drugi radni dan škole započeo je predavanjem “Sadržaj vjeronauka u odnosu prema etičko-moralnim dilemama mladih danas”, što ga je održao dr. sc. Vlatko Dugalić, profesor socijalnog nauka i moralne teologije na Teologiji u Đakovu. U uvodnom dijelu predavanja dr. Dugalić osvrnuo se na neke naglaske iz predgovora Programa nastave katoličkog vjeronauka za srednje škole iz kojih proizlazi da se pred vjeroučitelje i one koji pripremaju nove udžbenike postavljaju novi izazovi, ali i potreba novih sadržaja i pristupa vjeronaučnoj nastavi. Stoga je on svoje predavanje podijelio u tri dijela. U prvom dijelu prikazao je rezultate više socioloških istraživanja o vrijednosnoj orijentaciji mladih, a u drugom dijelu predavanja, u svjetlu današnje teološke refleksije, ukazao je na potrebu novih sadržaja i odgovarajućih pristupa u vjeronaučnoj nastavi, osobito kada je riječ o etičko-moralnim pitanjima. Potrebno je pronaći takve etičko-moralne sadržaje u vjeronauku koji će biti u stanju pružiti jednu sintezu u kojoj će naš govor o etičkim i moralnim vrijednostima biti istovremeno utemeljen na objektivnim, kršćanskim temeljima, ali imati i značenje za život mladih. Pritom se mora uvažavati antropološko-egzistencijalni i teološko-kristocentrični vid kršćanskog života, a u korelaciji sa župnom katehezom, te eklezijalni i sakramentalni vid moralnog života. Posebnu pozornost treba posvetiti metodi komunikacije u govoru o etičkim normama i moralnom životu. Od šest bitnih elemenata unutar metode komunikacije koje je predavač istaknuo, izdvajamo onaj elemenat koji se odnosi na osobu vjeroučitelja: Vjeroučitelj u školi ponajprije sam svjedoči svoj odnos prema Bogu, naglasio je dr. Dugalić. S druge strane, on istovremeno otvara proces u kojem ga drugi prosuđuju, te tako izgrađuje ili ruši sliku o samome sebi. Za govor o etičkim pitanjima važna je vjerodostojnost samog vjeroučitelja. U tom procesu on otvara određenu dijalektiku između onoga što jest, vlastite osobnosti i vjerskog iskustva, te odnosa prema univerzalnom. Tako zapravo sam vjeroučitelj svojim primjerom najviše pokazuje djeci mogućnost življenja vlastite osobnosti u okvirima univerzalnih normi. On postaje za djecu jedan most između njihovog svijeta i svijeta odraslih, a to zahtijeva zrelu osobnost na koju se djeca mogu osloniti. Mladi upravo na njegovu primjeru žele vidjeti mogućnost življenja vlastite osobnosti unutar jedne institucije. Nije pedagoški ni moralno javno kritizirati etičke postavke Crkve, ali nije dobro ni idealizirati sve postavke, zaključio je dr. Dugalić. Njegova teza je da vjeronauk nije tehnika, nego umjetnost koja obvezuje i temelji se dobrim dijelom na samome vjerskom i etičkom iskustvu vjeroučitelja. Završni dio predavanja posvetio je Programu srednjoškolskog vjeronauka te upravo tiskanom udžbeniku za prvi razred srednje škole. Analitičkim pristupom Programu potvrdio je da su u njemu prisutne sve bitne komponente (antropološko-egzistencijalni vid, kristološki, eklezijalni i sakramentalni), ali je uočio i neke nedostatke koje je apostrofirao, što je u raspravi izazvalo brojna pitanja od strane slušatelja. Predavač je ipak priznao da je neke stvari namjerno zaoštrio kako bi isprovocirao razmišljanje kod slušatelja, što mu je i uspjelo.
U sklopu programa i ove škole bila je organizirana akcija dobrovoljnog darivanja krvi, kojoj se odazvalo 16 vjeroučitelja.
Izvješćima voditelja radnih skupina započeo je treći i ujedno završni dan škole. Između plenarne rasprave i okruglog stola, dviju posljednjih točaka programa, upriličena je promocija vjeronaučnog udžbenika za I. razred srednje škole o kojemu su govorili dr. Pažin, predsjednik komisije za izdavaštvo dr. Ante Pavlović, dr. Paloš i s. Viktorija Gadža, član autorskog tima. Dr. Pažin je izložio kratki retrospektivni osvrt na sve dosadašnje vjeronaučne udžbenike, uključivši i one za osnovnu školu. Zahvalio je svima na trudu i svim suradnicima NKU, svima, kako je rekao, koji su svojim perom u udžbenicima ukrašavali riječi u rađanju. Dr. Pavlović govorio je o tome kako je tekao rad na udžbenicima i koji rad još predstoji. Zahvalio je svima za ustrajan rad i iszaknuo kako su udžbenici izrađeni prema pedagoškim načelima i prema načelu vjernosti Bogu i čovjeku, te ne zaostaju za onim najnaprednijim među drugim narodima. Potom je s. Viktorija elaborirala neke tekstove, čime je promocija završena. Naziv udžbenika je “Tražitelji smisla”, a autori su Viktorija Gadža, Nikola Milanović, Rudi Paloš, Mirjana Vučica i Dušan Vuletić.
Za okruglim stolom na pitanja vjeroučitelja odgovarali su organizatori i voditelji programa, nakon čega je dr. Paloš imao riječ zahvale, a školu je zatvorio generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije dr. Ivan Ćubelić.
Na obje ovogodišnje KLJŠ o školskom vjeronauku i udžbenicima govorili su stručnjaci različitih profila: pedagozi, bibličari, prosvjetari, teolozi, moralisti, povjesničari umjetnosti, katehetičari i katehete kao oni koji su “na terenu”. Unutar predavanja, rasprava i rada u skupinama školski vjeronauk je bio podvrgnut ne samo svojevrsnoj analizi, nego i stručnoj kritici. Tim je projektom zasigurno učinjen korak naprijed u uvijek potrebnom rastu školskog vjeronauka, jer vjeronauk je predmet koji mora uhvatiti “životni ritam”. Škola nije znanstveni simpozij, nego škola u kojoj svi sudionici uče, a sve u cilju što kvalitetnijega školskog vjeronauka.