Split, (IKA) – U sklopu proslave svetkovine Čudotvorne Gospe od Zdravlja koja se od 12. do 20. studenoga država u prepunoj crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobrome, u subotu 19. studenoga nakon misnog slavlja koje je predslavio fra Josip Grbavac uz liturgijske pjesme predvodio Mješoviti zbor Gospe od Zdravlja, održan je koncert „Papandopulo u crkvi Gospe od Zdravlja”. Kantatu Gospi od Zdravlja su izveli solisti, zbor i orkestar HNK Split. Izvedbom, čiji su izravni povodi: 25. godišnjica smrti Borisa Papandopula, 45. godišnjica praizvedbe kantate i 70. godišnjica Župe Gospe od Zdravlja ravnao je maestro Ivo Lipanović, uz soliste Antoniju Teskaru, sopran i Vinka Maroevića, tenor te Gordana Tudora, alt saksafon
Pozdravljajući sve nazočne u crkvi, prije početka koncerta, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman je kazao kako samostan i župa Gospe od Zdravlja, koje vode franjevci te Provincije, već su stoljećima važan duhovni i kulturni subjekt u gradu Splitu. „S tog motrišta njihov je doprinos ne samo na razini Grada Splita, već i na široj nacionalnoj razini nemjerljiv. Uz religiozne sadržaje koje nudi svojim vjernicima i svim ostalima zainteresiranim građanima, što mu je po vokaciji primarno, samostan i župa stoljećima živo sudjeluju u kulturološkim zbivanjima i svim drugim važnim elementima javnog života Grada Splita. Upravo uslijed oskudnosti, infrastrukturnih objekata u Gradu Splitu, čija bi namjena služila još intenzivnijem kulturnom životu Grada, ovaj je samostan oduvijek, sa svime što ima, bio u službi kulturne promocije Grada i njegovih ljudi – umjetnika u najširem smislu riječi”. Fra Joško je zatim naglasio: „Bilo je, naravno, i razdoblja u kojima smo zaostajali u produktivnom smislu, bilo je stvaralačkih kriza, ali nikada crkveno stvaralaštvo u Splitu nije presahnulo. U vremenu najvećih kriza podupirali su ga autoriteti rođeni u Splitu ili pak oni koji su značajne godine svoga stvarateljskog djelovanja stavili u službu Grada. Od posljednjih svakako je najistaknutiji Boris Papandopulo, hrvatski skladatelj i dirigent. Tri puta je tijekom svoje plodne karijere djelovao u Splitu i svaki put je za sobom ostavio vrijedne prinose crkvenog stvaralaštva. Od osobito vrijednih djela iz njegova ranog stvaralaštva valja istaknuti Muku Gospodina našega Isukrsta za soliste i muški zbor (1935.), a od djela iz završnog razdoblja kantatu Gospi od Zdravlja za soliste, zbor i orkestar (1971.). Na kraju svog govora, fra Kodžoman se najiskrenije zahvalio upravi HNK Split, župi Gospe od Zdravlja, te o. gvardijanu, fra Jakovu Begonji, o. župniku i ujedno vikaru Provincije, fra Anti Udovičiću, na zauzimanju i svim pripremnim radnjama, koje su omogućile večerašnji kulturni program.
Boris Papandopulo svoju je Kantatu Gospi od Zdravlja skladao 1971. godine za proslavu 35. obljetnice izgradnje crkve i 25. obljetnice proglašenja župe, na narudžbu franjevaca s Dobroga. Pisao ju je imajući na umu isti onaj izvođački sastav koji je ljeto prije na Splitskom ljetu s golemim uspjehom izveo i snimio Muku Gospodina našega Isukrsta. Bio je to u prvom redu Zbor HNK u Splitu, koji je predvodio maestro Eduard Tudor, zajedno s pjevačima katedralnog zbora sv. Duje i zbora crkve Gospe od Zdravlja. Kantata Gospi od Zdravlja nije izvedena od njezine praizvedbe 1971. Do ove izvedbe dolazi se zahvaljujući pronalasku u međuvremenu zametnute partiture, koju nakon desetogodišnjeg traganja, koje je otpočelo uoči 60. obljetnice izgradnje crkve, pronalazi fra Stipica Grgat. Izvrsno poznajući glazbeničko tijelo za koje piše, vođen istom tradicijom pučkog pjevanja, Papandopulo u razdoblju od 15. ožujka do 18. travnja 1971. skladao Kantatu Gospi od Zdravlja, za sopran i tenor solo, mješoviti zbor i orkestar, koju su na dan proslave blagdana Gospe od Zdravlja na Dobrome praizveli sopranistica Teodosija Košćina, tenor fra Josip Ante Soldo, Mješoviti zbor i orkestar HNK u Splitu pod ravnanjem maestra Eduarda Tudora. Dalmatinska glazbena obojenost izvire iz vođenja vokalnih linija u tercama, a dvama solistima i mješovitom zboru pridružuje nevelik orkestar, u kojemu gudačkom korpusu pridodaje flautu i piccolo, obou, klarinet, fagot i rog.
U posljednji dio Papandopulova opusa spada Koncert za saksofon, dovršen 24. siječnja 1987. Raskošna partitura već otpočetka obilježena je zvukom niza udaraljki, koje se u ritmu bolera pridružuju uvodnim arabeskama koje opisuje solistički altovski saksofon. Razigrane linije saksofona ukrašene raznobojnim orkestrom, čija bogata puhačka, gudačka i udaraljaška paleta, građena na harmonijskom temelju orijentalne ljestvice, zajednički udara ritam saksofonskim linijama, podsjećaju na šareni istočnjački bazar.