Split, (IKA) – Mladi katolici grada Splita okupili su se u subotu 9. travnja na duhovnoj obnovi održanoj u Nadbiskupijskom sjemeništu u Splitu pod naslovom “Teologija tijela – život u Duhu” koju je predvodio don Damir Stojić, salezijanac i studentski kapelan grada Zagreba. Don Damir je posvijestio opasnost ovog vremena koja se sastoji u nedovoljnom vrednovanju ljudskog života i osobe. Naglasio je koliko je svaki čovjek neprocjenjiv upravo iz razloga jer je dijete roditeljske ljubavi, no ako to nažalost nije slučaj, dijete Božje ljubavi zasigurno jest. U trenutku našeg začeća Bog nam upućuje poziv na život, na koji niti jedan drugi čovjek, pa ni sama majka nema pravo odgovoriti s da ili ne. Jer život koji nastaje u njoj nije njezin život već novo ljudsko biće upućeno na poziv ljubavi. Taj poziv se očituje u čežnji koja svakog čovjeka prati čitavog njegovog života, a svoj smiraj pronalazi jedino u Bogu. Kad čovjek zna tko je, a on je dijete ljubavi, i kamo ide, a ide k Bogu, sam snosi odgovornost za put koji mu je prevaliti. Isus govori: “Ne bojte se”. Čovjek je ranjen, nosi svoj križ, priču, ali upravo po tome je jedinstven i zbog toga biva nanovo neprestance pozivan od svog Stvoritelja na novo “rađanje”. Isus se ne odriče svojih rana već ih preobražava. Ponekad pod teretom svojih slabosti bježimo ili ih potiskujemo a zapravo zaboravljamo da to nije ono što je ispravno. Bijeg i pad nisu rješenja, suočavanje i izdizanje su ozdravljenja. No to ne možemo sami. Isus ozdravlja srce i to često puta zaboravljamo, kao i da je On glava Crkve koju nazivamo zastarjelom, prepunom nepotrebnih zakona koji narušavaju našu slobodu, i od koje kao takve odlazimo. A odavno smo, naglasio je Stojić, zaboravili da je On stvorio slobodu. Opterećeni sviješću o postojećim zakonima i strahu da oni ugrožavaju našu slobodu, postajemo nesvjesni da zapravo problem nikad nije bio u zapovjedi i zakonu već u čovjekovom srcu, te da su i sami zakoni nastali jer je čovjek sam sebe učinio nesposobnim da živi bez njih. Ali tako nije bilo na početku, i zbog toga mi možemo postići slobodu od zakona.

Kao konkretan primjer među brojnim primjerima don Damir je naveo šestu Božju zapovijed koja zabranjuje preljub; muž koji istinski ljubi svoju suprugu, koji joj se u potpunosti daje i žrtvuje za nju i koji prima njenu neizmjernu ljubav toliko je cijeni i poštuje da je slobodan od zakona, on mu je toliko naravan da ga ne doživljava kao zapovijed, već kao putokaz koji i ne gleda da dođe do cilja. On je izgovorio jedan veliki “da” svojoj supruzi koji uistinu uključuje i mnogo “ne”, no čovjek koji nije sposoban reći ne i nije slobodan već rob ovisnosti. Upravo zbog slobode Crkva nalaže čistoću da već danas izgovorimo svoje veliko da svom budućem supružniku ili supružnici, ili Bogu ako se odlučujemo za posvećeni život. Jer sakrament ima svoju moć, ali on je potvrda našeg života. Čovjek se ne mijenja preko noći već postupno. Ako čovjek živi nemoralno prije braka, najčešće takav ostaje i u njemu, istaknuo je Stojić. Takozvano današnje iskušavanje onoga što nam život nudi pretvara nas samo u potrošnu robu. Isprobavaju se potrošne materijalne stvari a ne osobe, ljudski odnosi nisu pusta tehnika da čovjeku odgovaraju ili ne odgovaraju, to je varka vremena. Ljudski su odnosi zajedništvo u ljubavi koja, ako je iskrena, sve nadilazi. Don Damir je također naglasio da je i naše tijelo bitna komponenta i da zajedno s njim odlazimo u Nebo, i zbog toga se već danas trebamo brinuti i za njega. Po pitanju tjelesnosti čovjek najčešće pada na području seksualnosti, i to najviše zbog slabog i krivog poznavanja ljudske spolnosti. Živimo u svijetu gdje nam je ta tema neprestano prezentirana, ali na kriv način. Crkvu se često puta proziva kao onu koja spolnost smatra grešnom, što je netočno. Spolni čin je čak dio obreda vjenčanja, jer njime muškarac i žena tijelom potvrđuju ono što su rekli duhom. Tek spolnim činom brak postaje nerazrješiv. Crkva se protivi spolnom činu jedino izvan bračnih odnosa tj. predbračnim odnosima, upravo zato što se tijelom govori ono što se u duhu ne govori. Bez obzira što se par voli, on tek sklapanjem sakramenta ženidbe u svoj odnos uključuje i Boga i pred njim obećaje da slobodno pristaje na trajnost veze i na otvorenost životu. Voljeti osobu radi nje same, a ne radi sebe. Tek tada zaručnici dobivaju posvetnu milost da takvu ljubav žive u potpunosti uz Božju pomoć. Čistoća je nužna upravo zato što je spolni čin svet čin koji je otvoren prema novom životu i Božjoj volji, te kao takav pripada samo trajnoj, posvećenoj vezi. Dvoje u braku postaju jedno i zato je brak zemaljski znak Neba na zemlji, jer pokazuje jedinstvo dviju osoba otvorenima životu u ljubavi. Celibat je preskakanje tog zemaljskog znaka i predokus života kakvog ćemo imati bez tjelesnog izražavanja u Nebu. Celibat nije uzvišeniji od braka, naprotiv, celibat na svoj način pokazuje koliko je brak svet, te kakvu će dimenziju poprimiti u Nebu. On nam je podsjetnik da ne činimo idole u ljubavi jedni od dugih i ne klanjamo se jedni drugima već Bogu.
Nakon cjelodnevnog izlaganja i ispovijedi mladi su s don Damirom sudjelovali na misnom slavlju i klanjanju. Na duhovnoj obnovi je, a u sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture, Stojić zajedno sa splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem i mr. Petrom Baltom predstavio novi Katekizam za mlade, praktični priručnik s 527 pitanja i odgovora, tumačenjem raznih pojmova, te mislima svetaca, filozofa i nekršćanskih autora. Katekizam je nastao od strane pedesetak mladih katolika, kateheta i teologa, te nam na nov način pomaže u upoznavanju naše vjere i obrazlaganju nade koja je u nama.