Split: Metropolijski studijski dan

Split, (IKA) – Metropolijski studijski dan u organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu u suradnji s Vikarijatom za pastoral Splitsko-makarske nadbiskupije održan je 22. svibnja u velikoj dvorani Dječačkog sjemeništa u Splitu. U skladu s pastoralnim planom i programom Godine župe, tema je bila “Župa – zajednica vjere i života”, sastavljena iz tri komplementarna predavanja. Novost takvih susreta je u tome što se zamolilo župnike da povedu barem po jednog predstavnika župnih pastoralnih vijeća.

U pozdravnom govoru splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić istaknuo je kako Crkva u župnim zajednicama živi svoj poziv i poslanje. Zato je potrebno steći veću svijest i zauzeti odgovorniji stav u našemu kršćanskom svjedočenju. Treba se preko vjernika laika otvoriti novoj evangelizaciji, što se može očitovati i ostvariti preko djelotvornijih struktura, preko zauzetijeg prihvaćanja i djelotvornijeg integriranja krizmanika u župnu zajednicu, preko kateheze za odrasle i župnih animatora, koji se osposobljavaju za služenje zajednici. Nazvavši taj skup duhovskim, jer je sastavljen od biskupa, svećenika i vjernika laika, nadbiskup mu je zaželio da bez straha izveze na pučinu putem Duha koji daje novi život.
U radnom dijelu susreta generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije dr. Ivan Ćubelić govorio je o pravnim aspektima župe i župnog zajedništva. Posebno je istaknuo da su župe životne zajednice naroda Božjega, a ne servisna agencija ili institucija, pravna struktura, administrativni ured ili mjesto obreda. Osvrnuo se i na modele i odnos između područne – teritorijalne i personalne župe. Svaki od tih modela ima određene prednosti, ali i nedostatke. No, uza sve to, teritorijalni princip župe se pokazuje neophodan, a svaki novi način pastoralnog rada i nadžupskog pastorala trebali bi konvergirati župi. Dr. Ćubelić je govorio i o personalizaciji župe, tj. o potrebi da se istakne temeljna jednakost svih koji u župi žive i djeluju (svećenici, redovnici, redovnice, laici) svatko prema svome položaju i službi. Neophodno je za to i dobro poznavanje članova župne zajednice, što je i pretpostavka uspješnog pastorala i ostvarenja obiteljskog zajedništva u župi. Liturgija, a na posebni način presveta Euharistija izgrađuju kršćansko zajedništvo u župi, a župnu zajednicu čini sposobnom za izvršenje vlastita poslanja za svjedočenje spasenja u svijetu, o čemu trebaju voditi računa i svećenici i vjernici. Župno zajedništvo ne može postojati niti bez da se ucjepljuje u zajedništvo s drugim župama, a onda i u biskupiju – mjesnu Crkvu u pravom smislu riječi, za koju je životno vezana. Dr. Ćubelić je govorio i o župi kao subjektu aktivnosti i prava, kao i o pravima i dužnostima župne zajednice.

Drugi predavač bio je katedralni župnik u Dubrovniku dr. Stanko Lasić, koji je govorio na temu “Župnik: koordinator sveukupne pastoralne djelatnosti”. Predavač je rekao kako biti župnik koordinator podrazumijeva dobru suradnju s biskupom, subraćom svećenicima i vjernicima laicima. U tom svjetlu predstavio je lik župnika kao slušatelja i navjestitelja riječi Božje, koji živi ono što naviješta. Homilije i katehetska pouka nameću se kao najprikladnija sredstva ostvarenja te njegove službe. Druga, i najvažnija, uloga župnika je da je služitelj svete liturgije, što spada na njegovu posvetiteljsku službu, napose u slavljenju sakramenata. Stoga nije dobro ako se u liturgiji služi improvizacijama, već se treba dobro pripremiti i biti zdravo kreativan. U duhu posvetiteljske službe dužan je truditi se da mu povjereni vjernici nauče moliti u obiteljima, čime i vjernicima pomaže da se uključe u posvetiteljsku službu, koju imaju po pripadnosti općem svećeništvu. Treća važna uloga župnika je da je služitelj pastoralne ljubavi i zajedništva. Zato će preko osobnih i obiteljskih kontakta i upoznavanja vjernika pokazati brigu za bolesnike, siromašne, mlade, na što ga poziva Evanđelje i crkveni dokumenti. Župnik ujedno treba znati otkriti poslanje vlastito vjernicima laicima, jer je očito da on ne može stići do svakog čovjeka, posebno u velikim sredinama. On ne smije shvatiti župu kao svoje vlasništvo, već je ona zajednica vjernika. On nije onaj koji vlada, već služi srcem punim dobrote, kao što je to i Krist radio.

O ulozi vjernika laika u župnoj zajednici govorio je doc. dr. Josip Čorić, koji je s povijesno-teološkog stajališta predstavio značenje kraljevskoga ili općeg svećeništva, da bi onda i napravio aktualizaciju teološke pozadine za naše konkretne prilike. Opće svećeništvo je ono koje je zajedničko svim vjernicima po kojem oni participiraju na Kristovu svećeništvu. To svećeništvo se razlikuje bitno, a ne po stupnju od ministerijalnog, ali im je isti izvor – Krist i isti cilj – izgradnja kraljevstva Božjeg na zemlji. Ta dva svećeništva trebaju naći način suradnje, jer jedno bez drugoga nemaju smisla niti mogućnosti ostvarenja zadanog cilja. Dr. Čorić je to zgodno izrazio rekavši da u Crkvi trebaju biti u funkciji oba plućna krila svećeništva: i ministerijalno i opće. Svako od njih treba obavljati svoje poslanje u skladu sa svojim identitetom. Ne smije se dogoditi da se zamijene uloge, tj. da ministerijalno “popuje” općemu, niti da opće “sekularizira” ministerijalno. O skladnom disanju ta dva plućna krila ovisit će budućnost Crkve i nove evangelizacije, a time i našeg naroda i društva.
Nakon predavanja bila je diskusija u kojoj su sudjelovali i svećenici i laici.