Split, (IKA) – Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić primio je u ponedjeljak 9. srpnja u zgradi Nadbiskupskog ordinarijata u Splitu devetoricu novozaređenih svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije, Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i Hrvatske dominikanske provincije Navještenja BDM: don Danka Kovačevića, don Stanka Kačunića, fra Ivana Marija Đuzela, fra Dejana Međugorca, fra Antu Prološčića, fra Ignacija (Milana) Sladoju, fra Tonija Šimunovića Erpušina i fr. Antu Gavranovića. Susretu su nazočili i generalni vikar mons. Miroslav Vidović, pastoralni vikar mons. Nediljko Ante Ančić te profesori i mentori ispitanika fra Šimun Bilokapić i fra Ivica Jurić. Generalni i pastoralni vikar te mentori obavili su s novozaređenim svećenicima jurisdikcijski ispit, provjerili njihovo poznavanje pojedinih crkvenih propisa, moralnih načela i pastoralne primjene. Komisija je zajednički donijela svoje mišljenje o prikladnosti kandidata za dobivanje ovlasti trajnog ispovijedanja te im obznanila da su uspješno položili. Nadbiskup Barišić mladomisnicima je podijelio trajnu ovlast za ispovijedanje.
Nadbiskup Barišić čestitao je mladomisnicima na sakramentu svećeničkog ređenja, kazavši da mogu biti ponosni i zahvalni Bogu što ih je posvetio da mogu biti djelitelji Božjega oproštenja i milosrđa. Naglasio je kako samo Bog može oprostiti čovjeku njegove grijehe, ali da je uključio i čovjeka u to milosno stvaranje, odnosno podizanje paloga čovjeka. „To je dar bez kojega ne bismo mogli ići naprijed, bez kojega bismo ostali u prošlosti, pesimizmu i očaju zarobljenosti grijehom. To je dar nama za druge”, kazao nadbiskup Barišić, dodavši da ozbiljno trebaju shvatiti sakrament oproštenja i biti ljudima „otac, brat, prijatelj, liječnik”, a to jedino mogu biti ukoliko su primatelji toga dara i iskustva, ukoliko mole Boga za oproštenje svojih grijeha, ukoliko su iskusili Božje milosrđe. Jedino uz te uvjete mogu i drugima svjedočiti, rekao je mladomisnicima nadbiskup. Stavio im je na srce četiri riječi: rad, odgovornost, dostojanstvo i darivanje sebe drugima, potaknuvši ih da budu svjesni svoje malenosti u ograničenosti i grešnosti, ali i veličine u zadaći koja im je povjerena, ohrabrivši ih da uistinu budu znak novosti i Božje blizine onima kojima su poslani.