Split, (IKA) – “Zvanje je dar koji Bog daruje pojedincu osobno i u zajednici. Zvanje se rađa u zajedništvu s Bogom i bližnjima i onaj tko živi u složnom, suodgovornom i brižnom crkvenom zajedništvu, lakše uči prepoznati Gospodinov poziv. Stoga i skrb za duhovna zvanja zahtijeva stalan ‘odgoj’ za slušanje Božjega glasa”, istaknuo je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić na molitvenom bdjenju za duhovna zvanja koje je u organizaciji Vijeća za duhovna zvanja Splitsko-makarske nadbiskupije održano u katedrali Sv. Dujma 28. travnja, uoči nedjelje Dobroga Pastira i 44. svjetskoga dana molitve za duhovna zvanja.
Molitveni se susret sastojao od dva dijela: svjedočanstava duhovnoga poziva i cjelonoćnoga euharistijskog klanjanja. U prvome su dijelu svoja svjedočanstva iznijeli oni koji su se odazvali Božjem pozivu i oni koji su u formaciji duhovnoga zvanja: s. Marija Beroš, kćeri Božje ljubavi i novak Družbe Isusove Tomislav Rukavina. Drugi je dio molitvenoga programa predmolio povjerenik za duhovna zvanja don Jure Vrdoljak, vjernici grada Splita i članovi pokreta, zajednica, putova…, a meditativnom i pobožnom ozračju pridonijela je i duhovna pjesma.
Osvrnuvši se na tolike primjere neobičnih Božjih zahvata u ljudski život, nadbiskup je podsjetio da veoma često “obraćenik” uz pomoć Božje milosti svoju grešnost preobražava u odvažan navještaj Božjega spasenjskog djela. To potvrđuje kako nitko nije izvan dohvata Božje ljubavi koja svakoga od nas poziva živjeti svjedočki. Nadbiskup je upozorio na opasnost sve češćega duhovnoga egoizma među vjernicima: samo ja i moj Bog, “a Bog nas želi iz odnosa prisnoga zajedništva s Njim učiniti ‘svetištem ljubavi’ za druge”. U tom je svjetlu mons. Barišić istaknuo potrebu da se svatko, u kojem god se zvanju “nalazio”, pokuša iskreno vidjeti i ogledati u zrcalu Gospodinova lica, da se osjeti ljubljenim takav kakav jest ali i da prihvati Božji poticaj na promjenu svake neljubavi u ljubav, da zahvaljuje za neprocjenjivi dar života, kojim je svakome dana posebna uloga i poslanje u ovomu svijetu, da u drugima, braći i sestrama, otkrije – ako treba i probudi – uspavanu dobrotu koja jedina ima snagu mijenjati svijet te da poslušno i vjerno u ozračju prisnog zajedništva s Bogom, u molitvi, osluškuje Njegov glas kako bi mogao razumjeti ono što Gospodin od njega/nje traži i to spremno provede u djelo.