Pozdravnim govorom predsjednika Hrvatskoga mariološkog instituta zagrebačkoga pomoćnog biskupa Vlade Košića, splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića te provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Žarka Maretića u Splitu je u petak 31. svibnja započeo dvodnevni nacionalni znanstveni mariološki simpozij naslovljen “Lik blažene Djevice Marije u propovijedima hrvatskih katoličkih obnovitelja”. Skup su priredili zagrebački i splitski Katolički bogoslovni fakultet te Hrvatski mariološki institut.
Nakon otvaranja skupa, uslijedila su predavanja koja obuhvaćaju teme iz povijesti mariološke pobožnosti te o homilijama poznatih hrvatskih propovjednika na temu bl. Djevica Marija.

U prvom dijelu skupa svoja su predavanja održali Eduard Peričić, Alojz Jembrih, Božidar Petrač, Antun Pavešković, Josip Bratulić te Hrvojka Mihanović-Salopek.

“Povijesni okvir i štovanje Marije u obnoviteljsko doba”, naslov je prvog predavanja mariološkog skupa, koje je održao Eduard Peričić iz Zadra. U svojem je predavanju, govoreći o mariologiji 16. stoljeća, istaknuo kako je štovanje Bogorodice, koja se među Hrvatima štuje od prvih početaka življenja na tom tlu, iz stoljeća u stoljeće bila u stalnu porastu, da bi danas, kao i u ostalim katoličkim dijelovima Europe, dobila još veći i snažniji zamah. Tako je, posebno u 16.st, izgrađeno niz Gospinih svetišta: “Osim crkava i crkvica Gospi posvećenih od kojih su mnoge postale prava svetišta lokalnog, biskupijskog i međubiskupijskog karaktera, treba istaknuti da se u tom razdoblju posebno razvija marijanska pobožnost koja se osjeća u poplavi marijanskih knjiga, krunjenjima Marijinih slika, posvećivanju osoba i naroda Mariji, marijanskim udruženjima, bratovštinama, hodočašćenjima”. Kako je nadalje naveo Eduard Peričić, u skladu s barokom, ističe se uzvišenost bl. Djevice Marije, naglašava se njezino središnje mjesto u otajstvu spasenja i Crkve, odmah pored Krista. Javljaju se i istaknuta pera apostola Marijina štovanja kao što su isusovci: Bartul Kačić i Antun Kanižlić, franjevci Toma Babić i Jeronim Filipović, te dominikanci Ignacije Aquilini i drugi. Na poseban način bili su joj privrženi svećenici glagoljaši. Skladbama Gospi u čast istakli su se Ivan Lukačić i Vinko Jelić, a čitav niz krasnih pučkih pjesama i onih danas nama nepoznatih autora sabrani su u Cithari octochordi”.

“Bogorodičin lik u Vramčevoj postili (1586.)” naziv je predavanja Alojza Jembriha iz Zagreba, koji je predočio sedam Vramčevih propovijedi namijenjenih blagdanima bl. Djevice Marije u drugom dijelu njegove Postille. To su propovijedi na blagdane Svijećnice, Uznesenja bl. Djevice Marije, Gospe Snježne, Navještenja bl. Djevice Marije, Pohođenja bl. Djevice Marije i Rođenja bl. Djevice Marije. “Analizom Vramčevih propovijedi o Mariji, postaje više nego razvidno da on nije nikakav ‘protestant’, kako su ga neki povjesničari hrvatske književnosti proglasili, a i suvremeni povjesničari u to još danas vjeruju. Budući da je Vramčeva Postilla u Zagrebačkoj biskupiji služila onomu čemu je Tridentski katekizam (Catechismus Romanus) želio poslužiti u općoj Crkvi, postaje posve jasno da je u mariologiji Antun Vramec (1538.-1588.) propovjednik ozbiljne katoličke obnove, pa je već iz toga razloga zavrijedio da se o njemu govori u hrvatskoj mariologiji i u trećem tisućljeću”, naveo je na kraju svojeg izlaganja Alojz Jembrih.

Na simpoziju je pročitano i predavanje Franje Emanuela Hoška iz Rijeke, koji je zbog zdravstvenih razloga izostao sa skupa. Tema njegovog predavanja je: “Bogorodica u propovijedima Franje Glavinića ( 1652.)”. Franjo Glavinić, franjevac je Bosansko-hrvatske provincije sv. Križa, njezin provincijal i dugogodišnji starješina samostana na Trsatu, preureditelj trsatskog svetišta i njegov povjesnik. Svojim je literarnim djelovanjem djelima na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku zauzet promicatelj katoličke obnove u zapadnoj Hrvatskoj i graditelj hrvatskoga književnog jezika: U djelu Czvit szvetih (Venecija, 1628.) svećenicima i kršćanskom puku ponudio je propovijedi o svecima, ali i za sve blagdane Majke Božje.

Božidar Petrač iz Zagreba, svoje je predavanje održao na temu “Lik Marijin u prijevodu Pavla Papića djela fra Bartolomea da Salutio ‘Sedam trublji za probuditi grešnika na pokoru’”. To je djelo talijanskoga fratra Bartolomea da Salutio (1558.-1617.), propovjednika, mistika i pjesnika iz 1612. godine. Sedam trublji (Le sette trombe) poziv je, temeljen na Ivanovu Otkrivenju (8, 9, 10, 11) i na tradiciji propovjedništva 14., 15. i 16. stoljeća, angažirana propovjednika ljudima da se obrate i da u duhu Sv. pisma izmijene svoj poročan i grešan život. Fra Pavao Papić, kako je naveo u svom izlaganju Božidar Petrač, imao je prilično nemiran, buran i opasan život. Godine 1649. završio je autograf prijevoda Sedam trublji u Visokom, u samostanu sv. Nikole. Pisan je bosančicom i štokavskim govorom, kako se u njegovo doba u srednjoj Bosni govorilo, a i danas govori. Sam je Salutijev prijevod Papić upotpunio nekim primjerima koje je preuzimao od drugih autora, primjerice fra Bartolomeja Pizanskoga, odnosno drugih pisaca -propovjednika 14. i 15. stoljeća. Premda se, uz uobičajene formule – zazivanja bl. Djevice Marije, ona u samome spisu ne spominje često, autor nastoji posebno izdvojiti njezin lik na onim mjestima rukopisa na kojima se njezino spominjanje može prepoznati kao utjecanje Mariji, Majci Kristovoj i Majci Crkve te ga teološki pokušava impostirati. Papićev je prijevod Sedam trublji priredio, uvod i bilješke napisao fra Ignacije Gavran u prestižnoj biblioteci ”Građa za povijest književnosti hrvatske”.

Antun Pavešković iz Zagreba održao je predavanje na temu “Lik bl. Djevice Marije u propovijedima Bernarda Zuzorića”. Književni rad Bernarda Zuzorića, prema riječima Antuna Paveškovića, sačuvan je u knjižici pjesama Hvale duhovne, u katekizmu Nauk krstjanski i u zbirci propovijedi Besjede duhovne tiskanoj posthumno 1793. Ta potonja sadrži propovijedi koje je godinama održavao u Bratovštini dobre smrti u Dubrovniku i, prema sudu stručnjaka, ”predstavlja jedan od najljepših primjera starog hrvatskog govorništva”. Kako je predavač istaknuo, Zuzorićeve propovijedi i njegova cjelokupna literarna djelatnost pripadaju utilitarnom modelu barokne književne proizvodnje, što ne umanjuje i estetske vrijednosti njegovih tekstova: “Premda estetski učinak u propovijedima nije u prvom planu, njegova nazočnost u figurama, u persuazivnom intenzitetu govornikova izrijeka, u živahno ispričanim pričama, umješno konstruiranim njihovim fabulama – sve to čini njegove propovijedi i književnim djelima, ili barem rubnim književnim uradcima, i po kriterijima estetskoga književnog modela”. Kroz predavanje, Antun Pavešković osvrnuo se i na odnos Zuzorićeva propovjedništva spram recentne situacije hrvatske književnosti njegova doba.

“Bogorodica u ‘zercalu marijanskom’ Jurja Habdelića”, naslov je predavanja Josipa Bratulića iz Zagreba. Juraj Habdelić, kako je istaknuo Josip Bratulić, poznati je isusovac, misionar, leksikograf, kajkavski pisac. Dvije su njegove najpoznatije knjige: Pervi otca našega Adama greh i Zercalo Marijansko; a namjeravao je napisati i život Isusov. U svom je predavanju Bratulić ukratko prezentirao ta tri djela Jurja Habdelića.

U prvom dijelu prvog dana skupa, posljednje predavanje održala je Hrvojka Mihanović-Salopek, govoreći na temu “Lik bl. Djevice Marije u ‘službi marialskoj’ (1697.) Mihaela Šimunića”. U svome je predavanju Hrvojka Mihanović-Salopek književno-povijesno i književno-teoretski analizirala propovjedničko umijeće zagrebačkoga kanonika i rektora sjemeništa u Zagrebu Mihaela Šimunića, pri čemu je istaknula kako Šimunićev stil “diše” jasnom kompozicijskom strukturom propovijedi, po uzoru na klasičnu antičku shemu govorništva i odraz barokne manire izražavanja, prisutne u naglašenoj kontrastnoj vizuri, teatralnim obilježjima i obilnoj uporabi alegoričko-simboličnog sustava prikaza građe.

U drugom dijelu programa, održanom u petak 31. svibnja u poslijepodnevnim satima, fra Luka Markešić iz Sarajeva govorio je o temi: “Marija u propovijedima fra Stipana Margitića (1714.)”. Prema riječima predavača, Margitićeve propovijedi o Mariji nalaze se u njegovu djelu ”Fala od sveti”, tiskanom u Mlecima 1708. U svojim propovijedima, prema Markešićevim riječima, Margitić iznosi, kratko i jasno biblijske istine i crkvene dogme: Marijino bezgrešno začeće, Mariju kao Majku Božju, Bogorodicu, Marijino uznesenje na nebo, Njezino djevičanstvo, trajnu svetost, posredništvo…

“Mariološke teme u Stadlerovu izdanju propovijedi fra Jeronima Filipovića” predavanje je Mate Zovkića, profesora s Vrhbosanske teologije u Sarajevu. Fra Jeronim Filipović rodom je iz Rame, a kao teološki pisac i pučki propovjednik napisao je i objavio u tri sveska djelo “Pripovidanja nauka karstjanskoga” (Mleci 1750., 1759. i 1765.). U prvoj knjizi obradio je Vjerovanje apostolsko, krepost ufanja i molitvu; u drugoj krepost ljubavi, Božje i crkvene zapovijedi; u trećem sakramente, blagoslovine, oproste, moralne kreposti, djela milosrđa i eshatologiju.

Petar Lubina, glavni i odgovorni urednik lista ”Marija” iz Splita održao je predavanje na temu “Lik bl. Djevice Marije u propovijedima fra Josipa Banovca”. Prema riječima fra Petra, sredinom 18. stoljeća, u kojem se još uvijek osjeća utjecaj obnoviteljskog zahvata Tridentskog sabora, u Splitu je živio i djelovao splitski franjevac Josip Banovac, koji se kao iskusan pastoralni radnik trudio da Božjem narodu, svećenicima i vjernicima, približi otajstva vjere i pisanom riječi: “Sačuvano je desetak njegovih djela, među kojima su i četiri knjige propovijedi – Pripovidagniah na svetkovine korizmene i druge predike od zlochiah vechma u sadagnia vrimena obišaini. Skupgliene iz vechie kgnih latinski i sloxene u dišni harvatski jezik, za sluxbu M. M. P. P. Parosianah slovognianah (Mleci, 1747.), zatim Predike od svetkovina doscasctja Issukarstova (Mleci, 1759.), Razgovori duhovni pastira s#!otara u svetkovine doscastia Gospodinova i korizme (Ankona, 1763.) i Predike nediljne (Mleci, 1766.). Napisao ih je na molbu i poticaj župnika, osobito onih koji ne znaju latinskoga jezika, i ne mogu dokučiti propovijedi učenijih”.

“Marija u propovijedima Arkanđela Kalića (1816.) i Augustina Đurđevića (1874.)” naziv je predavanja prof. Marijana Biškupa. Kako je u svom izlaganju prof. Biškup istaknuo, Arkanđeo Kalić dubrovački dominikanac i izvrstan propovjednik, u svojim “Korizmenim propovijedima i besjedama za različite svečanosti i prigode” govori o Majci Božjoj kao o žalosnoj Gospi, o bratovštini sv. Krunice, o molitvi krunice i u trećoj propovijedi u prigodi kuge u Dubrovniku 1784. godine. U drugom dijelu izlaganja govorio je o Augustinu Đurđeviću (1818.-1874.), dubrovačkom dominikancu i profesoru filozofije i teologije. U svom je izlaganju prof. Marijan Biškup predstavio Đurđevićevu knjižicu od 31 propovijedi o Majci Božjoj za mjesec svibanj, naslovljenu “Zrcalo plemenitijeh izvrsnosti blažene Djevice Marije”.

“Marija u propovijedima Štefana Zagrepca” tema je predavanja biskupa Vlade Košića, predsjednika HMI-a. U predavanju je govorio o djelu Štefana Zagrepca “Pabulum spirituale ovium christianorum” izdanja iz 1718. god. U izlaganju je biskup Košić istaknuo kako uz mnogo barokne kićenosti, pretjerivanja i korištenja primjera među kojima se koriste pripovijesti iz predkršćanskog vremena, Zagrepčeve propovijedi o Mariji sadrže i niz teološki zdravih i pastoralno privlačnih eksplikacija Marijina otajstva.

“Bogorodica u Rukopisnim propovijedima fra Jerolima Filipovića” naslov je predavanja fra Gabrijela Hrvatina Jurišića, profesora na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. U svojem je izlaganju fra Gabrijel govorio o životu i djelu fra Jerolima Filipovića, profesora teologije i prvog provincijala današnje Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, osnovane 1735. godine. U svom je izlaganju fra Jurišić naveo, kako se danas, u samostanskom arhivu u Sinju čuva pet rukopisnih kodeksa koji sadrže Filipovićeve propovijedi za prigode blagdana Svijećnice, Blagovijesti, Radosti i žalosti BDM, Gospe od Anđela, Velike Gospe i Imena Marijina.

Simpozij je završio u subotu 1. lipnja predavanjima sinjskog mariologa Brune Peze, Marije Mirković te Vitomira Belaja.
“Bl. Djevica Marija u propovijedima fra Josipa Glumčevića” naslov je predavanja kojeg je održao prof. Bruno Pezo s Franjevačke klasične gimnazije u Sinju. Fra Josip Glumčević (1751-1839.), prema riječima predavača, bio je profesor teologije, župnik, gvardijan, provincijal, propovjednik i pisac. Ostavio je neizbrisiv trag u životu i djelovanju franjevačke provincije Presv. Otkupitelja. U samostanskom arhivu u Sinju, kako navodi Bruno Pezo, nalazi se 6 propovijedi koje je održao fra Josip Glumčević jedne korizme u svetištu Gospe Sinjske. “Zanimljivo je da je izabrao marijansku tematiku i da vjernicima želi približiti Isusovu Majku preko njegova govora na gori. Metodologija mu je ista u svim propovijedima. Najprije vjernike uvodi u temu, u prvom dijelu je razlaže, a u drugom sažima rečeno i poziva vjernike da slijede Mariju. Misli i stavove temelji na Sv. pismu, sv. Ocima i naučiteljima Crkve”, istaknuo je u svom izlaganju prof. Pezo.

“Likovne propovijedi u baroku” tema je predavanja kojeg je održala Marija Mirković. Kako je navela u svom izlaganju, likovno djelo korespondira, kao i pisana riječ, sa svojim konzumentom prenoseći određenu poruku. “Taj se likovni #!tekst#! može razumjeti samo ako je promatraču poznat ikonografski #!jezik#! kojim se poruka posreduje. Onome koji poznaje taj jezik, djelo može ispričati veoma složenu pripovijed. Ako je riječ o sakralnom djelu, ta pripovijed prelazi u propovijed”. Posebno bogate likovne “propovijedi”, kako je nadalje navela Marija Mirković, nastajale su u barokno doba, ali ih sadrže sva razdoblja kršćanske umjetnosti. No, kako se likovni “jezik” s vremenom znatno mijenja, interpret se mora pri isčitavanju poruke poslužiti pomnom ikonološkom analizom i uživjeti u vrijeme u kojemu je djelo nastalo.
Jedna od posljedica sekularizacije društva i umjetnosti jest svođenje vrijednosti sakralne umjetnosti, prvenstveno barokne, samo na njezinu dekorativnost.

“Marija u klasju, teološka poruka jednoga likovnog motiva” naziv je posljednjeg predavanja na nacionalnom mariološkom simpoziju, kojeg je održao Vitomir Belaj iz Zagreba. Temelj izlaganja Vitomira Belaja jest jedna kasnosrednjovjekovna Marijina slika u haljini sa žitnim klasjem u Galeriji slika Gradskoga muzeja u Varaždinu. Kako je u svom izlaganju Belaj istaknuo: “Marijin lik, bez sumnje, pripada tipu #!hramske djevice#!, pa je riječ o apokrifnom viđenju Marije. Slika je već najmanje stotinu godina galerijski izložak, pa je odavna isčupana iz izvornoga konteksta. O njezinu prvobitnom značenju može se samo nagađati, i to deduktivnim postupkom rekonstruirajući značenje i poruku toga motiva pri njegovu nastanku”.
Nacionalni mariološki simpozij “Lik blažene Djevice Marije u propovijedima hrvatskih katoličkih obnovitelja” završen je posjetom starohrvatskom gradu Solinu i njegovoj povijesno-kulturnoj baštini te misnim slavljem koje je u crkvi marijanskog svetišta Gospe od Otoka predvodio biskup Košić.