Split, (IKA) – U povodu 25. obljetnice molitvenoga susreta za mir pape Ivana Pavla II. i predstavnika svjetskih religija u Asizu, Franjevački institut za kulturu mira i Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu organizirali su okrugli stol “Dijalog o dijalogu”, u utorak 25. listopada u dvorani Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu. “Cilj je susreta probuditi potencijale koje nosi svaka religija kao što su mir, solidarnost, milosrđe te istodobno hrabro prepoznati i one negativne elemente kao što su nasilje i zlo, koje treba iskorjenjivati u sebi svaka religija”, kazao je ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira fra Mijo Džolan, pozdravivši nazočne.
Program je započeo scenskom izvedbom dijaloga sv. Franje i sultana Malik al-Kamila. Igrokaz su izveli članovi dramskog studija “Ilirik” i Kulturne udruge “Marko Marulić” u režiji Rade Perkovića. Potom je glumac i književnik Enes Kišević krasnoslovio nekoliko pjesama kršćanskih pjesnika (Šimića, Dude i dr.) koje tematiziraju svjetlo i njegove metafore, a s posebnim su oduševljenjem nazočni primili njegovu odu radosti “Svjetlost je Tvoja sjena”.
U okruglom stolu, odnosno u razmjeni spoznaja o blagoslovu i zakazivanju religije na polju pravde i mira, zrenja i slobode, sudjelovali su: teolog religija prof. dr. Nikola Bižaca, pjesnik prof. Marko Grčić, paroh prve parohije splitske o. Slavoljub Knežević i filozof prof. dr. Ante Vučković. “Duh Asiza, tj. treći Asiz koji će se uskoro dogoditi, a koji će vjerujem biti sinteza prethodna dva Asiza, nam govori o tomu kakav bi trebao biti stav kršćana prema drugim religijama”, kazao je dr. Bižaca. Asiško događanje konkretizacija je duha Drugoga vatikanskog sabora, koji se potrudio Katoličku Crkvu okrenuti modernom svijetu prema kojemu je ona dvjesto godina gajila nepovjerenje i zatvorenost. Unutar toga su dobile prostora i religijske teme, a Ivan Pavao II. dao je veliki doprinos recepciji Sabora na razini konkretnog pastorala, ali i službenog naučavanja, istaknuo je dr. Bižaca. Govoreći o katoličkom stavu koji iz Asiza zrači i dolazi do nas, kazao je da se Katolička Crkva trudi u svim drugim religijama prepoznati ono lijepo, dobro i istinito što se u njima nalazi te u tomu ona prepoznaje tragove Božjega prolaza i autentičnih, mističnih iskustava koja se tamo događaju kao plod susreta božanskoga i ljudskog. KC je i Saborom i Asizom dala do znanja kako vjeruje da čitavo čovječanstvo ima jedan izvor i jedan utok. To je dio jedinstvenoga božanskog plana u kojemu religije, osobito one velike i verificirane, imaju ulogu. Religije su u mnogočemu odraz Božje brige za čovjeka, odraz božanskoga svjetla u ljudskim dušama. Asiz u sebi nadilazi pacifističku brigu za mir. On je i teološki događaj, susret religioznih iskustava koja se ne miješaju ali se događaju na istom prostoru Asiza u jednom bratskom idealizmu koji upućuje na jedno moguće veće zajedništvo, zaključio je dr. Bižaca.
Paroh Slavoljub je, između ostaloga, istaknuo da u kojoj god kulturi ili civilizaciji čovjek živio ili kojemu god narodu ili religiji pripadao važno je da svojim životom promiče ljubav kao jedini etos neprocjenjive vrijednosti. Prošla su iskustva ostavila mnogo negativnih tragova ali ne smijemo se zadržati na njima, niti na fundamentalizmu koji je došao kao posljedica modernizma. Religije trebaju poticati na međusobni dijalog, otvorenost, suradnju jer je to i krajnji Božji cilj, koji je otac svih ljudi. Najčešća prepreka dijalogu je drugi koji je drukčiji i koji nas provocira, izaziva, a kojega bismo htjeli posjedovati.
Govoreći o tomu tko je moj drugi, dr. Vučković istaknuo je da etički odnos počinje od drugoga, a ne od mene. Drugi je drukčiji od nas i on čim se pojavi već sam odgovoran. Drugi se susreće u krvi i mesu, u gladi, žeđi i ranjivosti. Tu se, dakle, događa dijalog. To je način kako je Isus dijalogizirao i susretao druge i drukčije kao primjerice Samarijanku. U temelju, dakle, ima nešto što je univerzalno ljudsko kao što je patnja, potrebe, glad. Za to u dijalogu treba otvoriti oči uz volju za mirom i dobrotom kojom se trebaju voditi religije, naglasio je dr. Vučković. Stoga susret u Asizu nije samo molitva za mir nego i propitivanje sebe.