Split, 21. 6. 2001. (IKA) – U Klubu “Kolbe” samostana sv. Frane na Obali u Splitu predstavljene su 20. lipnja tri knjige “Duhovni boj” Lorenza Scupolija, “Razgovori karmelićanki” Georgesa Bernanosa i “O molitvi i razmatranju” sv. Petra Alkantarskog.
Duhovni klasik Lorenzo Scupoli u svom djelu “Duhovni boj” poučava o strategiji postizavanja duhovne savršenosti. To djelo, koje je prvi put objavljeno 1589. g. bilo je omiljeno štivo sv. Franje Saleškog, crkvenog naučitelja i velikog poznavatelja duhovnog života, koji je 18 godina nosio jedan primjerak te knjige u svom džepu, čitajući iz njega svaki dan, i preporučujući ga svima kojima je bio duhovni učitelj. Prijevod na hrvatski jezik rađen je na temelju osuvremenjenoga talijanskog izdanja, te je tako Scupolijeva misao u njemu izražena na jasan i modernom čitatelju pristupačan način. “Duhovni boj” polazi od pretpostavke da se “u duhovnom životu ili bori ili umire”, te u 66 kratkih poglavlja poučava kako se inteligentno i sustavno boriti sa strastima i slabostima, kako nadvladati mane, te kako usredotočiti snage prema stalnom napretku u postizanju kreposti. Osim Svetoga pisma, u knjizi se ne navodi izravno ni jedan drugi autor, a utjecaj otačke tradicije i duhovnosti “Cinquecenta” je prepoznatljiv. Prevoditelj tog djela, dr. Mladen Parlov drži da je na to Scupolijevo djelo utjecao i “Evanđelistar” Marka Marulića. “Duhovni boj” je djelo, za koje se s pravom tvrdi da “ostaje jedan od najdragocjenijih bisera u povijesti katoličke duhovnosti”, izuzetno će koristiti svima koji žele napredovati u duhovnom životu, istaknuo je mr. Petar Balta, urednik izdanja. “Duhovni boj” predstavlja sintezu asketskog pokreta toga doba, te je izvršio veliki utjecaj na talijansku, a posebno na francusku duhovnost. I danas je osobito zanimljiv onima koji shvaćaju da je duhovni život i borba sa samim sobom.
Knjiga “Razgovori karmelićanki”, po sudu književnih kritičara, najzrelije je i najsnažnije djelo Georgesa Bernanosa, jednog od najvećih francuskih književnika 20. stoljeća. U toj drami sadržana je njegova duhovna oporuka. Radnja se temelji na povijesnom događaju, koji se zbio 17. srpnja 1794. u Parizu. Toga je dana pogubljeno 16 karmelićanki iz Compiegnea. Jedno od glavnih lica drame, Majka Marija od Otjelovljenja, slučajno je preživjela taj događaj i napravila izvještaj koji je zajednički izvor svim kasnijim djelima o tom zločinu. Georges Bernanos (1888-1948) čitav svoj tegobni i turobni život nepokolebljivo je i neustrašivo ispovijedao svoje kršćansko uvjerenje. Taj patnik i otac brojne obitelji bio je strastveni borac za istinu i pravdu, dostojan nasljednik Leona Bloya i Charlesa Peguya. Svojim je perom hrabro žigosao “razboritost” i hipokriziju nekih tradicionalističkih krugova koji su se na povlaštenim položajima, tražeći kompromis s konvencionalnom laži i društvenom nepravdom, udaljili od evanđeoskih zasada ljubavi i siromaštva, rekao je na predstavljanju knjige mr. Balta. Autor trilogije “Dnevnik seoskog župnika” Georges Bernanos Razgovore karmelićanki zamislio je kao filmski scenarij.
Duhovni učitelj i jedan od obnovitelja franjevačkog reda, sv. Petar Alkantarski, u knjizi “O molitvi i razmatranju” iznio je svoj nauk i iskustvo o molitvi i razmatranju. Ta je knjiga ubrzo postala omiljeno duhovno štivo i doživjela je više od 200 izdanja na španjolskom i drugim jezicima. Pisac je provodio vrlo strog i oštar pokornički život, te je već za života došao na glas svetosti. Bio je poznati duhovni vođa mnogim osobama, između ostalih i sv. Tereziji Avilskoj, koja je u svojoj autobiografiji istaknula da joj je ta knjiga bila od velike pomoći, te da je njezin autor izvrstan poznavatelj molitve koji daje veoma korisne upute onima koji se žele posvetiti molitvenom životu. To djelo predstavlja autentičnu školu kršćanske meditacije, te siguran i stoljećima prokušan put do duhovnog iskustva i bliskosti s Bogom, posebno u naše vrijeme kada se u modi različiti, a za kršćane počesto i neprihvatljivi oblici duhovne prakse i tehnika kojima se nastoji doživjeti duhovno iskustvo. Naime, molitva i meditacija nailaze na sve šire zanimanje suvremena čovjeka koji traži bijeg iz tehnicizma kojim je okružen. Svima koji su u potrazi za duhovnim iskustvom te će knjiga pružiti nove spoznaje i uvide, istaknuo je mr. Petar Balta, urednik izdanja.
Sv. Petar Alkantarski dobio je nadimak po svom rodnom mjestu Alcantara, koje se nalazi u španjolskoj pokrajini Estremaduri. Rodio se 1499., a sa šesnaest je godina stupio u franjevački red. Već s dvadeset godina postaje gvardijanom novoga samostana u Badajozu. Potom je dvije godine studirao na poznatom sveučilištu u Salamanki, koje je osnovano 1243. Kad mu je bilo 25 godina, zaređen je za svećenika. Kao provincijal pokrenuo je veliku obnoviteljsku aktivnost, a sam je provodio veoma vrlo strog i oštar pokornički život. To je nastao prenijeti i na svoju redovničku subraću. Bio je i čuven propovjednik. (i06399hr/mm/mjb)