Split: Predstavljena monografija dr. mons. Drage Šimundže „Marko Marulić – Pjesnik i didaktičar"
Split: Predstavljena monografija dr. mons. Drage Šimundža „Marko Marulić – Pjesnik i didaktičar"
Split
Split, (IKA) – U velikoj dvorani Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU-a u Splitu u utorak 5. prosinca predstavljena je nova knjiga dr. mons. Drage Šimundže „Marko Marulić – Pjesnik i didaktičar”. Knjiga/monografija objavljena je u nakladi Književnoga kruga – Marulianum, kao 8. knjiga u nizu. Na svečanom predstavljanju bili su nazočni splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, pastoralni vikar mons. Nediljko Ante dr. Ančić, mons. Ivan Ćubelić, nekoliko profesora s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu, brojne redovnice kao i veliki broj građana. O knjizi su, uz autora, govorili recenzenti prof. dr. Ivan Bošković s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, dr. don Mladen Parlov, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, glavni urednik knjige i ravnatelj „Marulianuma” dr. Bratislav Lučin, te uime nakladnika „Književni krug Split” akademik Nenad Cambi.
Knjiga „Marko Marulić – pjesnik i didaktičar” ima 387 stranica. Podijeljena je na četiri dijela satkanih od nekoliko potpoglavlja koja obuhvaćaju više stotina jedinica. Prezentirane su sve dosadašnje spoznaje o Maruliću i njegovu djelu, tako da prvo poglavlje služi i kao uvod u cijelu knjigu. U drugom poglavlju prikazana je Marulićeva hrvatska poezija, njezina recepcija i odjek u hrvatskom pjesništvu, te se istražuju razlozi zbog kojih je hrvatska književna historiografija 19. st. prozvala Marulića „ocem hrvatske književnosti”. U trećem dijelu autor se bavi Marulićem kao moralno-teološkim didaktičarom te etičko-teološkim piscem. U četvrtom, posljednjem poglavlju autor progovara o estetsko-etičkim te biblijsko-teološkim vidovima Marulićeva opusa.
G. Cambi na početku je nazočne ukratko upoznao s radom Književnoga kruga Split kojem je osnovna svrha objavljivanje baštine hrvatske pisane riječi i poticanje na proučavanje te baštine. Monografija je dragocjen doprinos hrvatskoj književnoj znanosti i kulturi, istaknuo je prof. dr. Bošković. „Pišući o Maruliću don Drago je, i ne htijući, progovorio o sebi kao o velikom znalcu ne samo Marulića nego i estetike, proze i pjesništva, morala i teologije, sakralne i profane književnosti”, rekao je dr. Parlov te naglasio kako knjigu možemo bez sumnje „ubrojiti među najvažnija don Dragina djela, a hvala Bogu ima ih na pretek” (12 knjiga i više od tisuću bibliografskih jedinica, između kojih više od 220 znanstvenih i stručnih radova). Naglasio je kako ova knjiga ide uz bok njegova velebnog dvosveščanog djela „Bog u djelima hrvatskih pisaca – Vjera i nevjera u hrvatskoj književnosti 20. st.”. Govoreći o knjizi kao glavni urednik, dr. Lučin kazao je kako je posebno sretan što je ta knjiga ugledala svjetlo dana, dodajući da je dr. Drago Šimundža, svećenik, kulturni i znanstveni djelatnik, teološki pisac, publicist i prevoditelj, književni povjesnik, kritičar i esejist.
Na kraju je dr. Šimundža zahvalio svima koji su svojom nazočnošću uveličali predstavljanje njegove knjige te svima koji su zaslužni što je knjiga ugledala svijetlo dana. „Objavljivanje knjige ‘Marko Marulić – Pjesnik i didaktičar”, iz više je gledišta značajno, ne samo za hrvatsku povijest i kulturu, nego i za europsku povijest i kulturu. Marulić je bio nositelj kršćanske ideje u tom nemirnom vremenu, vremenu koje nosi u sebi velike vrijednosti ali istovremeno i stanovite i određene probleme tehničke naravi”, kazao je. Dodao je da je Marulić za nas i općenito rečeno najvažniji kao pjesnik. „On je s jedne strane povjesničar naše srednjovjekovne i novovjekovne književnosti, ali on je i ‘Otac’ naše umjetnosti, književnosti. Marulić je višestruko značajan i kao pjesnik svojih pjesama na latinskom jeziku i pjesnik svojih pjesama na hrvatskom jeziku. Najviše se radovao i veselio onog dana kad je završio svoju Juditu, negdje 1501. godine, te odmah napisao jednom svom prijatelju kanoniku: ‘Evo sam završio jedno svoje poetsko djelo. Neću ti ništa puno govoriti, nego dođi i vidi, pa ćeš vidjeti da i hrvatski jezik ima svog Dantea'”.