Split, (IKA) – U sklopu Dana kršćanske kulture u Splitu prikazana su 28. ožujka u kinu Zlatna vrata dva hrvatska dokumentarna filma autora i redatelja Bernardina Modrića “Hrvatski dragi kamen” i “Šimun Kožičić Benja”. Prvi film predstavlja Bašćansku ploču, vjerojatno najznamenitiji spomenik rane hrvatske pismenosti. Film u 23 minute prikazuje povijesne okolnosti u kojima je ploča nastala, kao i osobe i događaje vezane uz nju od njezina nastanka oko 1100. pa sve do danas. Pronađena je polovicom 19. st. u crkvi Sv. Lucije u Jurandvoru pored Baške na otoku Krku. Naziv “dragi kamen” za ploču je dao Stjepan Ivšić, istaknuti hrvatski jezikoslovac. Među najistaknutije istraživače Bašćanske ploče spadaju Ivan Kukuljević Sakcinski, Franjo Rački, Ivan Črnčić, Vjekoslav Šefanić i Branko Fučić. Jezik natpisa na ploči je hrvatsko-čakavski, s elementima liturgijskoga crkvenoslavenskog jezika, a pismo je hrvatsko glagoljsko. Svojim je razmjerima i težinom doista upečatljiva: 2×1 m, 800 kg. Od 1934. smještena je u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Taj je dokumentarni film primio godine 2000. i posebno priznanje 3. međunarodnog festivala turističkog filma održanog u Splitu.
Drugi film u 27 minuta prikazuje lik biskupa Šimuna Kožičića Benje (Zadar oko 1460. – 1536.). Modruškim biskupom imenovao ga je papa Julije II. 1509., u doba opće nesigurnosti izazvane porazom hrvatske vojske na Krbavskome polju 1493. Benja je bio aktivni sudionik Lateranskoga sabora od 1512., gdje je na šestoj sjednici 1513. održao i govor o potrebi obnove Katoličke Crkve i nevoljama u Hrvatskoj prouzrokovanim turskim osvajanjima. Poznato je da je 1530. boravio u Veneciji radi organiziranja tiskarske djelatnosti, a iste se godine vratio u Rijeku, gdje je u netom osnovanoj tiskari zajedno s iskusnim meštrima Dominikom i Bartolomeom iz Breše, najvjerojatnije prethodno priredivši tekstove tiskao šest izdanja na hrvatskostaroslavenskome i hrvatskome jeziku, glagoljskim pismenima. Time je grad Rijeku učinio hrvatskom kulturnom metropolom, ali i jednim od središta ranoga europskoga tiskarstva. Kožičić je tada osim liturgijskih knjiga tiskao i prvu svjetsku povijest na hrvatskome jeziku, posebno prvu povijest Otomanskoga carstva, carstva koje će značajno stoljećima utjecati na tijek hrvatske i europske povijesti, na formiranje hrvatskoga nacionalnoga identiteta. Knjige tiskane u Kožičićevoj tiskari razasute diljem Europe nalaze se u najpoznatijim i najvećim europskim knjižnicama gdje se čuvaju kao najveće vrijednosti europske baštine i svjedočanstva visoke razine svjetske uljudbe.