Split, (IKA) – Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić susreo se u petak 21. siječnja u zgradi nadbiskupskog ordinarijata s krugom suradnika na čelu s pastoralnim vikarom Dragom Šimundžom i generalnim vikarom Ivanom Ćubelićem, sa željom da se naprave određeni pomaci u pastoralu obitelji, napose u gradskim župama i sredinama. Uz predsjednika Vijeća za obitelj dr. Josipa Čorića i više gradskih župnika, bili su nazočni i predstavnici bračnih vikenda i Nadbiskupijskog obiteljskog savjetovališta. Središnja problematika oko koje se raspravljalo bilo je pitanje organiziranoga rada s bračnim i obiteljskim zajednicama.

Jedan od nositelja obiteljskog pastorala je nadbiskupijsko Vijeće za obitelj i Obiteljsko savjetovalište koji pomažu župama stručnom pomoći, te stvaraju pretpostavku da se i župe mogu međusobno pomagati. Dr. Anita Strujić izvijestila je nazočne o radu Savjetovališta koje je nastalo kao savjetodavna pomoć trudnicama koje su htjele izvršiti pobačaj, a razvilo je svoju aktivnost na više područja savjetovanja (medicinsko, psihološko, pedagoško, defektološko, logopedsko, pravno), te uz to organiziranjem raznih tribina i predavanja promiče životne i obiteljske vrednote i pruža duhovnu pomoć. Župnici gradskih i prigradskih župa u svakom se trenutku mogu obratiti djelatnicima Savjetovališta, te uputiti vjernike kojima treba bilo kakva vrsta pomoći glede braka i obitelji.
Nadalje, Vijeće za obitelj i Savjetovalište organiziraju mjesečne tribine o obiteljskoj problematici, te se raspravljalo i o proširenju takvih aktivnosti. Želja je da se mjesečne tribine koje se organiziraju u središnjim ustanovama nadbiskupije dijelom presele u pojedine župe koje imaju prikladne prostore za organiziranje tribina. U svakom slučaju pozitivno je da su se te aktivnosti proširile i na dekanatske centre, tako da već djeluju u Trogiru, Omišu, Imotskom, Makarskoj i drugim većim mjestima, bilo u vidu tribina ili bračnih vikenda.
Posebno je istaknuto da treba iskoristiti profesionalnu osposobljenosti i vjersku formiranost vjernika laika koji kao liječnici, sociolozi, psiholozi, a napose svojim bračnim iskustvom mnogu mnogo toga posvjedočiti drugim bračnim parovima i obiteljima. Jer, “samo na organiziran način dobro se može suprotstaviti zlu koje je vrlo organizirano, a najpozvanija za takve inicijative i organiziranje je Crkva, počevši od njezine hijerarhijske strukture, jer je na djelu ne novi, nego obrnuti svjetski poredak”, mišljenja su neki sudionici susreta.
Svi su se složili da se pristupi organiziranom i sustavnom, a ne stihijskom obiteljskom pastoralu. Jezgra i okosnica svakog pastoralnog djelovanja bile bi obiteljske zajednice formirane u svakoj župi, kojima bi se zajamčio prostor susretanja i duhovna asistencija svećenika. Jer obitelji, napose mlade, više očekuju i mogu dobiti prisnošću i povjerenjem svećenika i drugih obitelji, nego samim predavanjem koje se održi jednom mjesečno. Odgovornost i obveza svih župnika trebala bi biti da potiču laike, tj. da im dopuste i prepuste prostor odgovornog djelovanja u pastoralu obitelji.
Predloženo je, također, da se odmah osnuje radno tijelo koje bi izradilo prijedloge i smjernice koje bi župama služile kao model rada, s mogućnošću kasnije dorade. Time bi se povezale i koordinirale sve inicijative koje već postoje u župnom pastoralu, te bi se dao sadržaj i poticaj za apostolat svih drugih čimbenika pastorala obitelji prema kojem nitko ne smije ostati gluh i slijep, jer pred Bogom svi nose odgovornost za rast Kraljevstva Božjega u srcima ljudi, što se na nezamjenjiv način ostvaruje u obitelji.