Split, 21. 9. 2001. (IKA) – Poslijepodnevni dio Međunarodnoga znanstvenog skupa “Crkva i društvo uz Jadran – Vrela i rezultati istraživanja” u Splitu započeo je predavanjem “Uloga države u izgradnji sakralnih građevina u Dalmaciji tijekom XIX. stoljeća” Stanka Piplovića, sa Sveučilišta u Zadru. Predavač je na početku upozorio kako su građevine bitni dio crkvene infrastrukure u kojima se odvijaju religiozni skupovi i obredi. Svojim oblikovanjem one tvore pogodno fizičko okruženje kontemplacije i molitve. Osim crkava, podsjetio je predavač, postoje i druge zgrade neophodne organizaciji duhovnog života i rada vjerskih zajednica. Odnos crkve i društva tijekom vremena bio je različit, a devetnaesto stoljeće u mnogočemu osobito. To je doba brzog duhovnog napretka, razvoja znanosti i tehnologije, čime se temeljito i naglo izmijenio ustaljeni način života i shvaćanja. Početkom XIX. stoljeća stanje crkvenih građevina u Dalmaciji je vrlo loše što je posljedica dugotrajnih ratova u prethodna dva stoljeća između Venecije i Turaka na tom teritoriju, istaknuo je Piplović napomenuvši kako su mnoge zgrade srušene, a postojeće se, uslijed teških društvenih i gospodarskih prilika, nisu održavale. U prvoj polovici stoljeća djelatnost je bila slaba da bi se intenzivirala na prijelazu stoljeća. Osim župnih kuća i crkava radilo se i na drugim vjerskim objektima. Tako je 1903. izgrađena u Splitu nova biskupska palača. Istaknuo je nadalje kako su mnoge sakralne građevine predstavljale kulturna dobra, a u stručnom pogledu one su spadale u nadležnost Središnjeg povjerenstva za istraživanje i očuvanje povijesnih i umjetničkih spomenika u Beču.
Potom je uslijedilo predavanje Zdravka Dizdara s Hrvatskog Instituta za povijest u Zagrebu naslovljeno “Masovna stradanja Hrvata katolika u II. svjetskom ratu i neposredno nakon njega”. On je upozorio kako su se hrvatski katolici tijekom Drugog svjetskog rata našli s jedne strane međusobno administrativno, ideološki, politički i vojno podijeljeni i sučeljeni, a s druge strane, izloženi žestokom udaru i uništenju od okupatora i osvajača. Hrvati su u obje države – Kraljevini Jugoslaviji i Kraljevini Italiji – bili izloženi stradanjima, ugrožena im je opstojnost zbog svoga nacionalnog, vjerskog i političkog uvjerenja od vladajućih režima – velikosrpskog jugoslavenskog i talijanskog fašističkog, istaknuo je predavač podsjetivši kako je politički, gospodarski i kulturni položaj Hrvata bio ugrožen, a svi koji su se tome suprotstavljali bili su izvrgnuti represiji jugoslavenskog režima. I nakon drugoga svjetskog rata, upozorio je Dizdar, nastavljena su u novostvorenoj komunističkoj Jugoslaviji masovna stradanja Hrvata, napose političkih protivnika novog sustava. uz brojne stradale na hrvatskim križnim putovima i logorima, mnogi su uhićenici suđeni na brojnim političkim procesima, od kojih se posebno ističe onaj iz 1946. zagrebačkom nadbiskupu dr. Alojziju Stepincu. Tada je, prema riječima predavača, stradalo i brojno svećenstvo s do sada utvrđenih 197 ubijenih svećenika u poraću i više od tisuću uhićenih i potom osuđenih na višegodišnje zatvore i logore. Koliko je stradala Crkva u Hrvata pokazuje i podatak od 633 stradale crkvene osobe tijekom rata i poraća, i to: 531 svećenik i redovnik, 72 sjemeništarca i bogoslova i 30 časnih sestara. Naveo je na kraju broj i postotak ubijenih svećenika u odnosu na ostali kler u hrvatskim otočnim i priobalnim (nad)biskupijama.
Izlaganje o hrvatskoj franjevačkoj historiografiji održao je priređivač međunarodnog znanstvenog simpozija i prof. crkvene povijesti na KBF-u Sveučilišta u Splitu dr. fra Vicko Kapitanović, koji je podsjetio kako je starija franjevačka i hrvatska prošlost, vezana uz franjevce na istočnoj jadranskoj obali, poznata tek djelomice iz kratkih natuknica franjevačkih ljetopisaca, velikim dijelom stranog podrijetla.
O rezultatima istraživanja crkvene povijesti u Hercegovini i Bosni govorili su Ante Škegro s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu i Božo Goluža sa Sveučilišta u Mostaru. Riječ je o znanstvenim istraživanjima kasnoantičke i srednjovjekovne kršćanske baštine, a odvijala su se u tri pravca. U prvom su iznesena sustavna i zaštitna arheološka istraživanja pojedinih sakralnih objekata, u drugom domaće i strane arhive, dok je treći održavanje međunarodnih i domaćih simpozija i znanstvenih skupova sa svrhom rasvjetljavanja pojedinih pitanja iz crkvene povijesti Hercegovine i Bosne. Među brojnim predavačima, na međunarodnom znanstvenom skupu govorio je i Tomislav Mrkonjić iz tajnoga Vatikanskog arhiva. Govoreći o izvorima za hrvatsku povijest u Vatikanskom tajnom arhivu, predavač je istaknuo da je taj arhiv, kao središnji arhiv Katoličke crkve, jedno od najbogatijih vrela za hrvatsku crkvenu i svjetovnu povijest. U svome izlaganju on je najprije ukratko predstavio dosadašnja istraživanja hrvatske povijesti prema vatikanskim vrelima te pri tom upozorio i na ostalu dokumentaciju, poglavito onu koja se tiče uprave Papinske države, nezaobilazne za crkvenu i svjetovnu povijest hrvatskih gradova na Jadranu. (i09480sd/jb)