Split, (IKA) – U samostanu školskih sestara franjevki na Lovretu, koji je ujedno kuća matica Splitske provincije Srca Isusova, u prigodi 100. obljetnice dolaska prvih školskih sestara iz Maribora u Split održan je 14. listopada pod geslom “Život biraj” simpozij o životu i djelovanju Školskih sestara franjevki provincije Srca Isusova. Susret je otvorila provincijalna predstojnica s. Klara Šimunović, istaknuvši: “Na današnji dan, prije stotinu godina dolaskom dviju mariborskih sestara s. Ladislave Kalinšek i s. Paskalije Neuwirt započeo je život školskih sestara na našem hrvatskom tlu, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, u ovomu našem gradu. Na vjeri solinskih mučenika osnažene, sestre su ubrzo razvile svjedočko djelovanje, nadilazeći granice biskupije i države Hrvatske, sve do afričkog kontinenta. Ovim slavljem želimo obilježiti i tridesetogodišnju prisutnost naših sestara u Kongu”. Skup su pozdravile i vrhovna predstojnica Kongregacije školskih sestara franjevki s. Natalija Palac i provincijalna predstojnica Mariborske provincije s. Angela Zankovi; kao i umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić i provincijal franjevačke provincije Presvetog Otukitelja fra Željko Tolić. Otvaranje simpozija uveličao je zbor sestara s više prigodnih pjesama i molitvom sv. Franje.
Radni dio simpozija započeo je don Slavko Kovačić predavanjem o društvenim i crkvenim prilikama u Splitu početkom dvadesetoga stoljeća, a potom su uslijedila i druga kratka predavanja. Fra Vice Kapitanović govorio je o Trećemu svjetovnom redu sv. Franje i picokarama sv. Ciprijana, s. Bernardka Stopar govorila je o Družbi školskih sestara franjevki Krista Kralja, s. Marija Petra Vučemilo o dolasku Školskih sestara u Split i o osnivanju provincije, s. Berhmana o nazoru o razvoju zajednice od osnivanja Provincije do danas, s. Natanaela Radinović o molitveno-duhovnom životu sestara, s. Milka Čotić o domaćinskoj školi na Lovretu, s. Senka Jenjić o izradi crkvenoga ruha i sakristanskoj službi, s. Mirja Tabak o liturgijskom pjevanju i glazbenom odgoju te fra Gabrijel Jurišić o odnosu školskih sestara franjevki i franjevaca provincije Presvetog Otkupitelja.
U poslijepodnevnom dijelu rada simpozija izlagalo je devet redovnica i fra Ante Vučković. S. Radoslava Bralo govorila je o sestarskoj karizmi skrbi za najmlađe, s. Antonija Jurić o sestrama katehistkinjama, s. Andrea Nazlić o djelovanju sestara u zdravstvenim ustanovama, s. Jelena Lončar o djelovanju sestara u karitativno-socijalnoj skrbi, s. Magdalena Višić o školskim sestrama u inozemnoj pastvi, s. Karolina Bašić o odgoju redovničkog naraštaja, s. Rita Maržić o radu s mladima, s. Mirabilis Višić o tridestgodišnjem djelovanju sestara u misiji u DR Kongo, a s. Rebeka Anić o identitetu školske sestre franjevke u svjetlu sjećanja i zaborava izvorne karizme odgoja i obrazovanja ženske mladeži. Naposljetku je fra Ante Vučković održao izlaganje o jubileju kao provjeri vlastitoga identiteta.
U svim predavanjima što se tiču aktivnosti sestara očitovalo se nekoliko razdoblja koja su uvjetovala njihov rad i aktivnosti. Prvo je razdoblje bilo od dolaska do kraja II. svjetskog rata, kada su se redovnice isticale radom u sirotištima, odgojem mladeži, skrbile su o nezbrinutoj djeci, često proseći i skupljajući milodare, radile su u pučkoj kuhinji. U tijeku II. svjetskog rata sestre su uvijek bile utočište gladnih, beskućnika, sirota, djece i prognanika. Razdoblje nakon II. svjetskog rata postavilo je sasvim drukčije zahtjeve. Redovnicama je bilo zabranjeno voditi socijalno-odgojne ustanove, te se time polje njihova rada smanjilo, no nisu odustale od svoje karitativne djelatnosti, koja je imala daleko manje razmjere, ali ne i važnost među vjernicima. Posjećuju stare i nemoćne, brinu se za uređivanje stanova i prebivališta najugroženijih, brinu se da bolesni dobiju prikladnu liječničku skrb, a i da starima bude omogućeno da mogu ići u crkvu. U doba komunizma postala je intenzivnija njihova prisutnost na župama, te postaju dragocjena pastoralna pomoć župnicima. Daju svoj obol i u izradi crkvenoga ruha, besprijekorno obavljaju sakristansku službu, vode liturgijsko pjevanje, vjeronauk i katehezu. Znatan je njihov doprinos i u Domovinskom ratu. Mnoge od njih radile su u sanitetskim službama. Tješile su i bodrile ranjenike, udovice i trudnice, prognanike i izbjeglice. Organizirale su molitvene susrete, posjećivale obitelji i rodbinu nastradalih, prikupljale odjeću i hranu, surađivale s Caritasom i Crvenim križem, istakle se radom u udruzi Žena u nevolji. Nove prilike u hrvatskom društvu dovele su i do novog angažmana sestara, premda ne bez opasnosti da se zanemari izvorna evanđeoska karizma i franjevački duh, te sestre sebi, po riječima s. Klare, stavljaju u zadatak ostati otvorene poticajima Duha, vjerne u služenju Bogu i čovjeku, na način kako je naučavao Gospodin Isus, a primjerom posvjedočio Asiški Siromašak.