Split, (IKA) – U poslijepodnevnom dijelu rada simpozija o životu i djelovanju Školskih sestara franjevki provincije Srca Isusova, koji je pod geslom “Život biraj” organiziran u prigodi 100. obljetnice dolaska prvih školskih sestara iz Maribora u Split, izlaganja je 14. listopada održalo 9 redovnica i fra Ante Vučković.

S. Radoslava Bralo govorila je o sestarskoj karizmi skrbi za najmlađe, s. Antonija Jurić o sestrama katehistkinjama, s. Andrea Nazlić o djelovanju sestara u zdravstvenim ustanovama, s. Jelena Lončar o djelovanju sestara u karitativno-socijalnoj skrbi, s. Magdalena Višić o školskim sestrama u inozemnoj pastvi, s. Karolina Bašić o odgoju redovničkog naraštaja, s. Rita Maržić o radu s mladima, s. Mirabilis Višić o tridestgodišnjem djelovanju sestara u misiji u DR Kongo, a s. Rebeka Anić o identitetu školske sestre franjevke u svjetlu sjećanja i zaborava izvorne karizme odgoja i obrazovanja ženske mladeži. Naposljetku je fra Ante Vučković održao izlaganje o jubileju kao provjeri vlastitoga identiteta.

U svim predavanjima što se tiču aktivnosti sestara, očitovalo se nekoliko razdoblja koja su uvjetovala njihov rad i aktivnosti. Prvo razdoblje je bilo od dolaska do kraja II. svjetskog rata, kada su se redovnice isticale radom u sirotištima, odgojem mladeži, skrbile su o nezbrinutoj djeci, često proseći i skupljajući milodare, radile su u pučkoj kuhinji. U tijeku II. svjetskog rata sestre su uvijek bile utočište gladnih, beskućnika, sirota, djece i prognanika.
Razdoblje nakon II. svjetskog rata postavilo je sasvim drukčije zahtjeve. Sestrama je bilo zabranjeno voditi socijalno-odgojne ustanove, te se time polje njihova rada smanjilo, no to ne znači da su odustale od svoje karitativne djelatnosti, koja je imala daleko manje razmjere, ali ne i važnost među vjernicima. Sestre posjećuju stare i nemoćne, brinu se za uređivanje stanova i prebivališta najugroženijih, brinu se da bolesni dobiju prikladnu liječničku skrb, a i da starima bude omogućeno da mogu ići u crkvu. U doba komunizma postala je intenzivnija njihova prisutnost na župama, te postaju dragocjena pastoralna pomoć župnicima. Daju svoj obol u izradi crkvenoga ruha, besprijekorno obavljaju sakristansku službu, vode liturgijsko pjevanje, vjeronauk i katehezu.
Znatan je njihov doprinos i u Domovinskom ratu. Mnoge od njih radile su u sanitetskim službama. Tješile su i bodrile ranjenike, udovice i trudnice, prognanike i izbjeglice. Organizirale su molitvene susrete, posjećivale obitelji i rodbinu nastradalih, prikupljale odjeću i hranu, surađivale s Caritasom i Crvenim križem, istakle se radom u udruzi Žena u nevolji.
Nove prilike u hrvatskom društvu dovele su i do novog angažmana sestara, premda ne bez opasnosti da se zanemari izvorna evanđeoska karizma i franjevački duh, te sestre sebi, po riječima provincijalke s. Klare Šimunović, stavljaju u zadatak ostati otvorene poticajima Duha, vjerne u služenju Bogu i čovjeku, na način kako je naučavao Gospodin Isus, a primjerom posvjedočio Asiški Siromašak.