Split, (IKA) – U prostorijama Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu u subotu 2. travnja održan je redoviti godišnji stručni skup za odgojiteljice u vjeri u predškolskim ustanovama pod nazivom „Reverifikacija programa katoličkog vjerskog odgoja djece rane i predškolske dobi”. Na stručnom skupu sudjelovalo je više od osamdeset odgojiteljica u vjeri s područja cijele Dalmacije.
Misu na početku stručnog skupa predvodio je don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije. U propovijedi don Josip je istaknuo kako se nalaze u uskrsnoj osmini koja je u prošlosti imala posebno značenje zbog mistagoških kateheza odraslih novokrštenika koji su sakramente kršćanske inicijacije primali u uskrsnoj noći. Ove kateheze imale su za cilj produbljivanje vjere što se i danas pokazuje kao aktualna potreba, posebno nakon primanja sakramenata. „Vjera se pak rađa u susretu s uskrslim Kristom o čemu nam svjedoči evanđeoski odlomak današnjeg dana. Stoga nama odgojiteljima nije dovoljno samo pričati o Isusu. Tek ako se naša vjera rađa iz osobnog susreta s Kristom možemo autentično naviještati Njegovu Riječ. Krist nikoga ne želi prisiliti na vjeru”, rekao je don Josip, „zato se Njegovo uskrsnuće dogodilo u tišini jutra, a ne na trijumfalan ni spektakularan način. Pozvani smo u tišini svoga srca osluškivati Božju Riječ i u ustrajnosti svakodnevnog rada donositi Krista djeci koja su nam povjerena. Trebamo također biti svjesni da se naš život ne iscrpljuje ovdje na zemlji nego da Kristovo uskrsnuće znači i naše uskrsnuće. Upravo tu istinu, poput psalmista, moramo naviještati: ‘Ne, neću umrijeti, nego živjeti, i kazivat ću djela Gospodnja'”.
Umjesto zbog bolesti spriječene prof. Brankice Blažević, više savjetnice pri Nacionalnom katehetskom uredu HBK za predškolski vjerski odgoj, izlaganje o obnovljenom Programu katoličkog vjerskog odgoja djece rane i predškolske dobi i uputama za reverifikaciju postojećih programa koji se provode u dječjim vrtićima održala je s. Sara Tkalčec, profesorica pedagogije i sociologije te ravnateljica Dječjeg vrtića „Anđeli čuvari” na Korčuli. S. Sara osvrnula se najprije na nastajanje prethodnog programa katoličkog vjerskog odgoja u predškolskim ustanovama koji je Hrvatska biskupska konferencija odobrila 2001. godine i resorno Ministarstvo verificiralo 2002. godine te na zakonske promjene koje su se u međuvremenu dogodile i tako uvjetovale nastajanje novog Programa, odnosno usklađivanje staroga s novim odgojno-obrazovnim dokumentima.

Novost je činjenica što se u programu katoličkoga vjerskog odgoja nalazi i Program Kateheze Dobroga Pastira ukoliko vrtić ima uvjete i potrebu za njegovim provođenjem. Oba programa, dakle, neovisno o njihovu sadržaju, čine jedan program. S. Sara istaknula je kako su evanđeoske vrijednosti cilj katoličkog vjerskog programa te kako dijete kroz suodnos s odgojiteljem, ali i s drugom djecom uči i usvaja te vrijednosti. U ovom suodnosu posebno su važni: govor, ponašanje i izabrani sadržaji. Prema novom Programu katoličkog vjerskog odgoja djece rane i predškolske dobi svaki vrtić dužan je izraditi svoj program katoličkog vjerskog odgoja te ga poslati na suglasnost Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Program katoličkog vjerskog odgoja trebao bi sadržavati sljedeće elemente: uvod u kojem su izraženi podaci o vrtiću te potreba za vjerskim programom; cilj i zadaće Programa; ustrojstvo Programa; materijalni uvjeti za provođenje s konkretnim primjercima u vjerskom centru ili sobi dnevnog boravka; načela odgojno-obrazovnog rada; tematske cjeline koje svoje polazište imaju najčešće u biblijskim tekstovima; podaci o naobrazbi i stručnom usavršavanju odgojitelja; oblici suradnje s roditeljima te s vanjskim institucijama; način vrednovanja Programa i financiranja; popis stručne literature koja se koristila u izradi Programa te zaključak.
Drugi dio stručnog skupa bile su pedagoške radionice s primjerima iz odgojne prakse. Radionice su vodile s. Jozepka Vukančić i s. Barbra Čavlina iz Dječjeg vrtića „Brat Sunce” iz Šibenika. Na radionici Uloga sporta u vjerskom odgoju s. Jozepka upoznala je sudionice koji je stav Crkve o sportskim i tjelesnim aktivnostima, što o njima govori Sveto pismo, dokumenti Drugog vatikanskog koncila, pape i biskupi te koja je povezanost tjelesnog i vjerskog odgoja. Moglo se vidjeti i različite primjere tjelesnih i sportskih aktivnosti u navedenom dječjem vrtiću. Na radionici Od zvona do vjerskog kutića s. Barbra upoznala je odgojiteljice s projektom o zvonima koji je nastao od problemske situacije u kojoj je jedan dječak svakodnevno u podne tražio da ide u crkvu slušati zvona. Prilagodba djeteta bila je zbog toga vrlo teška pa su odgojiteljice tražile i iznalazila rješenja. Nastao je cijeli niz aktivnosti o zvonima u kojima je sudjelovala cijela skupina, a dječak je pri tom prihvatio i zavolio vrtić. Voditeljica radionice podijelila je sa sudionicama iskustva i spoznaje do kojih su došli radeći na ovom projektu te ih upoznala s brojnim dječjim radovima.
Stručni skup završio je ponovnim zajedničkim okupljanjem i plenarnom raspravom u kojoj su odgojiteljice istaknule važnost njihova zajedničkog okupljanja i izmjene odgojnih iskustava te predložile neke moguće teme i sadržaje koje im se čine korisne za daljnje teološko i pedagoško usavršavanje.

.