Split, (IKA) – U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije i Agencije za odgoj i obrazovanje u subotu 5. ožujka održan je drugi ovogodišnji nadbiskupijski stručni skup za vjeroučitelje u školi. U velikoj dvorani splitskog Nadbiskupskog sjemeništa okupilo se 255 vjeroučitelja iz Splitsko-makarske nadbiskupije i Hvarske biskupije kako bi kroz dva tematska predavanja i jednu pedagošku radionicu sudjelovali u stručnom usavršavanju na okvirnu temu “Evanđelje milosrđa u nastavi vjeronauka”.
Nakon zajedničke molitve koje su predvodile Sonja Čulić i Nevenka Grbeša, vjeroučiteljice u Osnovnoj školi Brda u Splitu, u rad stručnog skupa sudionike je uveo predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije don Josip Periš. Povezujući temu skupa s obilježavanjem Godine Božjeg milosrđa, predstojnik je podsjetio na poziv pape Franje svim vjernicima na život prožet konkretnim djelima milosrđa kroz osluškivanje potreba bližnjih. Posebnu ulogu u tome trebaju imati vjeroučitelji, usmjeravajući duhovno lutanje djece i mladih prema povratku u “kuću milosrdnog Oca”, bez izvanjskog robovanja krutim metodičko-didaktičkim pravilima nego s milosrđem kao temeljnim stavom prema učenicima te vjeronaukom kao “školom istinskog milosrđa”.
Riječima podrške i ohrabrenja u pozdravnom govoru vjeroučiteljima se obratio i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Njegova poruka išla je u smjeru problematiziranja teme milosrđa kao nečeg što nije površno već nas pogađa u dubinu vjerničkoga bića. Na primjeru izgleda službenog loga jubilarne godine nadbiskup je govorio o simbolici veze između Krista i grešnog čovjeka kojeg noseći na leđima oživljava i suobličuje u jedinstvenom pogledu na Božju ljubav i milosrđe.
Nakon uvodnog dijela uslijedilo je predavanje na temu “Božja milosrdna pravednost i pravedno milosrđe u Svetom pismu” koje je održao dr. Domagoj Runje, profesor biblijske teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Ističući važnost svakodnevnog poniranja u biblijske tekstove, dr. Runje je kroz svojevrsnu igru riječima predavanje temeljio na poimanju milosrđa u Starom i Novom zavjetu. Polazeći od starozavjetnoga biblijskog teksta (Izl 34,5-7), predavač je uputio na uži i širi kontekst spomenutog teksta kroz sliku milosrdnog i pravednog Boga koji istodobno ljubi i kažnjava. Na primjeru Mojsija biblijski pisac tako pokazuje svu dinamiku odnosa čovjeka prema Bogu kojega gleda licem u lice te mu unatoč svojih slabosti i sumnji pristaje nesebično služiti. Konkretnu primjenu Mojsijeva Zakona u Novom zavjetu fra Domagoj Runje prikazao je na primjeru iz evanđelja (Iv 8) gdje se Isus pokazuje kao vrstan tumač i branitelj Zakona dok farizeji isti koriste parcijalno, selektivno i na teret slabijega. Božje pravedno milosrđe Isus ovdje pokazuje kroz nasljedovanje rabinske tradicije koja kaznu primjenjuje u svrhu spašavanja, a ne oduzimanje života te davanja druge prilike kroz oprost, kajanje i obraćenje.
Nakon dinamične i zanimljive rasprave te obavijesti iz Katehetskog ureda uslijedila je kraća stanka te drugo tematsko predavanje “Milosrđe u kršćanskom moralu i u socijalnom nauku Crkve” koje je održao dr. Marijo Volarević, profesor na Katedri moralne teologije na KBF-u u Splitu. Kroz prizmu papinske enciklike Veritatis splendor, predavač se osvrnuo na kršćanski moral kao normativnu, a ne samo deskriptivnu kategoriju, u kojem na prvi pogled nema mjesta za milosrđe. Ipak, kako je istaknuo, brojna mjesta u evanđelju govore kako je Krist upravo milosrđe uzeo za glavni pravac svoga poslanja te se ono nikako ne protivi pravednosti. No, da ne bismo upali u opasnost prilagođavanja objektivne moralne norme vlastitom nahođenju, važno je ustrajati na zahtjevu kajanja zbog učinjenih propusta i čvrste odluke za nadoknadom pretrpljene štete. Crpeći svoja načela iz Svetog pisma i socijalnog nauka Crkve svoju etičku dimenziju gradi na Isusovu milosrdnom odnosu prema čovjeku. Posebice se to odnosi na kritiku farizeja i pismoznanaca te njihove nedjelotvorne vjere koja je u suprotnosti s Kristovom zauzetosti prema zapostavljenima, odbačenima i ugroženima. Kako milosrđe ne bi ostalo na razini sažaljenja, moralna teologija kao i socijalni nauk Crkve upućuju na vršenje tjelesnih i duhovnih djela milosrđa kao temelja razvoja socijalne pravde među svim ljudima.
O konkretnim primjerima milosrđa kao sadržaju i metodi vjeronaučne nastave bilo je riječi na pedagoškim radionicama koje su vodili s. Marinela Delonga, Elena Jelčić Sulić, Edita Jerković, Krešimir Jurić, s. Vedrana Krstičević, Kristina Sršen, Marina Šimić, Marinko Tošić, Ana Gelo i s. Petra Šakić. Radionica se temeljila na pronalaženju vjeronaučnih tema koje govore o Božjem milosrđu, s naglaskom na izradu smjernica njihovog izvođenja kroz molitveni uvod, korištenje službenog loga Godine milosrđa te povezivanja nastavne jedinice s konkretnim djelom milosrđa, župom kao “oazom milosrđa”, sakramentom pomirenja i svecima kao uzorima milosrđa.
Nadbiskupijski stručni skup za vjeroučitelje bio je i prilika za kraće informiranje o novinama koje donosi Cjelovita kurikularna reforma. U tom smislu, Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje, pozvala je sve vjeroučitelje da se uključe u javnu raspravu o 52 reformska dokumenta koja će trajati od 22. ožujka do 14. travnja ove godine.