Split, (IKA) – U Splitu je 18. studenoga održan stručni skup za vjeroučitelje u školi Splitsko-makarske nadbiskupije. U velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa okupilo se oko dvjesto vjeroučitelja, kojima su se pridružili i vjeroučitelji Hvarsko-bračko-viške biskupije s predstojnikom Katehetskog ureda don Milijem Plenkovićem. Nakon pozdravnih riječi predstojnika ureda mr. don Josipa Periša, sudionicima se pozdravnim riječima obratio nadbiskup dr. Marin Barišić. Danas se mlade informira kako funkcionira tržište, a manje ih se odgaja, pa čovjek više postaje predmet, a manje subjekt. Mi smo pozvani odgajati osobe i to je među svim programima najvažniji program, istaknuo je splitsko-makarski nadbiskup.
Programsku temu “Teologija međuljudskih odnosa i suradničko učenje” obradio je i kroz predavanje izložio pročelnik katedre NZ i dekan KBF-a Sveučilišta u Splitu prof. dr. Marinko Vidović. Na početku je istaknuo kako je okvirna tema preširoka za jedno predavanje, pa se on odlučio za jedan njen segment i naslovio ga “Biblijsko-teološki pristup zajedništvu i suradnji”. Zajedništvo je temeljna kategorija suradnji. Osoba je relacija. Bez odnosa s drugim osoba bi ostala skrivena i neostvarena. Zalažući se za sebe, pojedinac se zalaže i za drugoga. Nastojanja pojedinca da se ostvari na polaze samo odozdo – od čovjeka, nego mu se nudi i odozgo – od samoga Boga. Odnos prema sebi i prema drugima te prema svemu što ulazi u obzor ljudske egzistencije spada u teologiju spasenja. Bog je imao svoj plan o spasenju i u tom Božjem planu čovjek se mogao ostvariti samo u zajedništvu. No, na toj razini dolazi i do poremećaja – do grijeha. Od tada Božji plan spasenja računa i s čovjekovom grešnošću, rekao je dr. Vidović. Plan spasenja objavljen u Starom zavjetu ima zajedničarsku dimenziju: Izrael kao zajednica prihvaća Savez s Bogom. Pojedinac u Izraelu može očekivati spasenje samo ako je uključen u zajednicu, a uključenost u zajednicu zahtijeva kooperativnost, rekao je predavač. U nastavku predavanja iznio je neke novozavjetne elemente zajedništva: NZ je navještaj da je Bog otaca u određenom vremenu i na određenom prostoru spasiteljski zahvatio u ljudsku povijest. Navještaj se ostvaruje između onoga koji naviješta i onoga koji navještaj prihvaća. Navještaj nudi novo zajedništvo među ljudima. Riječi, obredi i čini su konkretan navještaj spašenosti. Samo okupljanje u zajedništvo ima spasenjski karakter. Čovjek u njemu uvažava i doživljava drugoga. To ima dimenziju već dogođenoga spasenja. Prvi naziv za Crkvu Eklesia označava okupljanje u Božje ime i od Boga ponuđeno spasenje. Dr. Vidović je nadalje istaknuo Pavlovu teologiju kao najsnažniju sliku zajedništva, a to je Mistično Tijelo Kristovo s kojim smo povezani. Krist sve udove povezuje i ujedinjuje u jedno tijelo – svoje tijelo. Kad je riječ o suradnji, predavač se opet oslonio na Pavlove riječi: mi smo suradnici vaše radosti. Radeći za sebe, pojedinac radi za druge, a radeći za druge, pojedinac može raditi samo za sebe. Božja obdarenost pojedinca u službi je dara zajednice. Važno je karizmu ne izdizati iznad drugih, nego je staviti u službu za druge.
U posljednjem dijelu predavanja dr. Vidović je istaknuo da se svetopisamsko zajedništvo u Crkvu vratilo s Drugim vatikanskim koncilom. U njemu Crkva svoju ulogu vidi u služenju čovječanstvu. Zajedništvo i suradnja najbolje ostvaruju dijaloški čin prihvaćanja drugoga u različitosti. Ipak, bez ljubavi svako zajedništvo i suradnja pucaju po šavovima, poručio je dr. Vidović.
U tijeku tematske rasprave kada je bila riječ o neprepoznavanju zajedništva od strane mladih koji nakon sakramenta krizme uglavnom napuštaju Crkvu, javila se srednjoškolka koju je, kako je sama kazala, na taj skup privukla odabrana tema. Iznijela je svoje iskustvo plodne suradnje mladih sa župnom zajednicom i nakon sakramenta krizme u prigradskoj župi na Kamenu. Istaknula je da njima mladima treba pristupiti s ljubavlju i s pozitivnim stajalištem “vi ćete u Crkvi ostati”, a ne s negativnim “vi ćete iz Crkve otići”, pa plodovi neće izostati.
Drugi dio programa osmišljen je kao radni sastanak vijeća vjeroučitelja. Kratko izlaganje “Temeljne odrednice rada u skupini” održala je vjeroučiteljica Ružica Maleš. Na temelju njenih predložaka održan je rad u skupinama koje su bile raspoređene po stručnim vijećima. Svako stručno vijeće obradilo je po jednu katehetsku jedinicu unutar okvirne teme “Načini primjene rada u skupini kao metodičkog oblika rada u izradi katehetskih (nastavnih) jedinica”.