Split, (IKA) – Susret animatora za duhovna zvanja Splitske metropolije održan je 19. lipnja u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Na susretu su bili nazočni animatori iz Dubrovačke, Šibenske i Hvarsko-bračko-viške biskupije te animator iz Splitsko-makarske nadbiskupije. Glavne teme susreta bile su pastoral zvanja ministranata, mladih i obitelji u župnoj zajednici. Misao vodilja bila je: “Željena obnova čitave Crkve velikim dijelom ovisi o svećeničkoj službi koju oživljava Kristov Duh” (iz uvoda #!Optatam Totius#!). Drugi vatikanski sabor potiče kršćanske zajednice da promiču i njeguju svećenička i redovnička zvanja. Tako preporučuje skladno djelovanje obitelji, svećenika, zajednice i biskupa, kako bi Crkva uvijek imala dovoljno svećenika. No, upitno je koliko je ta svijest prisutna u našim župnim zajednicama, koliko se o tome govori, potiče i čini. Sudionici susreta su se upitali moraju li skrušeno priznati kako je ta svijest malo prisutna u dušama naših vjernika, kao i u dušama svećenika. Napomenuto je kako svećenici, obitelji, zajednice vjernika imaju svoju nezaobilaznu i važnu ulogu u rađanju, zrenju i ostvarivanju zvanja. Dekret II. Vatikanskog sabora “O službi I životu prezbitera” ističe kako bi svećenicima u prvom redu trebala biti na srcu briga oko novih zvanja.

Nadalje, je istaknuto da suvremena crkva stavlja problematiku duhovnih zvanja u okvir sveopće obnove putem nove evangelizacije kojoj su potrebni evangelizatori. Tako je pastoral zvanja bitno povezan s Crkvom i intimno uključen u njezin opći pastoral, a u Crkvi koja je sva poziv, svi su animatori zvanja. Izneseni su i podaci da velika većina svećeničkih zvanja ima svoje početke već u najranijoj dobi, u djetinjstvu. Ozbiljan rad s ministrantima uvelike može pridonijeti utvrđivanju i sazrijevanju klica zvanja. U radu s ministrantima potreban je veći sklad i struktura rada. Podjela ministranata na starije i mlađe, kao i uključivanje animatora u rad s ministrantima, ozbiljan je i odgovoran korak naprijed u ovoj pastoralnoj aktivnosti. Tako bi se na razini grada ili jednog područja moglo organizirati nogometna liga za ministrante, kviz-natjecanja u znanju, vikend susreti u sjemeništu ili u nekom svetištu i sl.
Pastoral zvanja nalazi svoj životni prostor u pastoralu mladih. Zato je pastoral mladih potpun i djelotvoran ako se otvori potrebama zvanja. Takav pastoral zahtijeva ozbiljno uvođenje u život po vjeri, u otkrivanju poziva i poslanja, napomenuto je na susretu. Ipak, obitelj je redovito mjesto, gdje djeca sazrijevaju kao ljudi, kršćani i pozvani. Tu se najbolje bude i hrane duhovna zvanja, jer niču iz srca i vjere roditelja i kućnog ambijenta. Obitelj tako postaje prvo sjemenište i nenadomjestivi izvor zvanja, istaknuto je te je rečeno kako je vrijedno poticati kršćanske obitelji na zajedničku obiteljsku molitvu.
Što se tiče promicanja duhovnih zvanja, župa je prvo i najvažnije središte, istaknuto je na susretu. U tom smislu svećenik ima nezamjenjivu ulogu te ga stoga treba uvijek poticati na taj pastoralni vid. Dobar primjer svećenika ima važan utjecaj u buđenju duhovnih zvanja u vlastitoj sredini. Postoji istina koja nas sve više uvjerava da se zvanja rađaju i uspijevaju samo ondje, gdje postoji stanovito nadnaravno ozračje. U tom smislu je potrebno stvarati jako duhovno ozračje u župi kroz različite oblike pobožnosti malih obnoviteljskih skupina, kao i redovito klanjanje pred Presvetim s nakanom za svetost svećenika, redovnika i redovnica i za nova duhovna zvanja. Dobro bi bilo jednom godišnje u župi organizirati dane molitve za duhovna zvanja. Može se prirediti poticajan plakat, preklopnice i sličice s odgovarajućim sadržajem, sve u smislu buđenja osjećaja za duhovna zvanja i kod svećenika i kod vjernika a posebno kod djece i mladih. U apostolat svećenicima se mogu pridružiti sjemeništarci, bogoslovi, redovnici, redovnice i bračni parovi.
Na kraju su se sudionici susreta složili da je danas više nego ikada prije neophodno biti pastoralno povezan međusobno i s pastoralom mjesne Crkve.