Prigodnim riječima nazočnima su se obratili: splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara i rektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Dragan Ljutić, a predavanje o sv. Jeronimu održao je kardinal José Tolentino Calaça de Mendonça, arhivist i bibliotekar svete Rimske Crkve. Programu su nazočili: predsjednik HBK i zadarski nadbiskup Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša, dubrovački biskup Mate Uzinić, šibenski biskup Tomislav Rogić, izaslanik predsjednika Vlade RH Ante Sanader, solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, dekan KBF-a u Splitu prof. dr. Mladen Parlov, provincijali i provincijalke, predstavnici kulturnih i znanstvenih ustanova.

U pozdravnom govoru nadbiskup Barišić kazao je: „Sveti Jeronim je čovjek budućnosti i smrt nije stavila pečat na njegov zemaljski život, što svjedoče i ovi Dani sv. Jeronima. Sveti Jeronim pripada svima, a na osobit način nama Dalmatincima i mi njemu“. Nadbiskup Barišić zaželio je i dobrodošlicu kardinalu Tolentinu, kojemu je ovo prvi posjet Hrvatskoj.

Rektor prof. dr. Ljutić naglasio je da je sv. Jeronim povezan s općom uljudbom naše države i da je imao utjecaja na naše pisce: Tomu Arhiđakona, Marka Marulića, don Franu Bulića, Ivana Meštrovića i brojne žitelje Dalmacije koji su pridonijeli rastu i razvitku naše države, društva, Sveučilište. Istaknuo je da se splitsko Sveučilište na poseban način ponosi humanističkim studijima, filozofskim i teološkim fakultetom te proučavanjem Jeronimove misli koja je utjecala na brojne naše naučenjake. Podsjetio je na činjenicu da brojni naši trgovi, ulice i kipovi nose ime toga velikog sveca.

„Da je danas sveti Jere među nama, on bi vjerojatno poput velikih magova interneta rekao: ‘Neka bude Internet dostupan svima, besplatno.’ On je podijelio svoje znanje i svoje bogatstvo koje mu je dragi Bog dao nesebično svima nama, dopustio je da učimo i naučimo Božju riječ“, istaknuo je, između ostaloga, splitski gradonačelnik, zaželjevši dobrodošlicu kardinalu u grad Split. U pozdravnom govoru splitsko-dalmatinski župan istaknuo je kako je ponosan što je sv. Jeronim zaštitnik Splitsko-dalmatinske županije i što je on kao župan mogao pokrenuti niz aktivnosti kako bi sveti Jeronim svojom mišlju i djelom bio prepoznatljiviji i u civilnome društvu.

Potom je predavanje „Sveti Jeronim i Vatikanska apostolska biblioteka“ održao kardinal José Tolentino Calaça de Mendonça, arhivist i bibliotekar svete Rimske Crkve. „Jedan od načina proslave XVI. stoljeća od smrti sv. Jeronima je pokušaj da se izmjeri opstojnost njegova djela i sjećanje na njega u životu ljudi i institucija, posebno u velikim institucijama kršćanske kulture. Trebamo se zapitati: Osim što je bedem kulture u prošlosti, je li Jeronim još uvijek učinkoviti nadahnitelj naše sadašnjosti? Kakav je trag ostavio? Kako se danas hranimo njegom uzornošću“, upitao je kardinal Tolentino, dodavši da je želio iskoristiti prigodu da kao arhivar i knjižničar Svete Rimske Crkve posvjedoči na koji način Vatikanska apostolska biblioteka čuva i dijalogizira s bogatom ostavštinom sv. Jeronima. „Što se za nas – odmah kažem – nastavlja jako snažno.“ Predavanje je počeo govorom o Jeronimu kao izumitelju novoga jezika i prvaku prevoditelja. 

U tom je svjetlu podsjetio na znameniti prostor Vatikanske biblioteke, u Sikstinskoj dvorani, gdje je na jednom stupu sveti Jeronim prikazan u uobičajenom ikonografskom prikazu, s lavom sklupčanim pod njegovim nogama i otvorenom knjigom u ruci. „Ispod portreta nalazi se iznenađujući natpis: S. Heironymus litterarum illyricarum inventor – Sv. Jeronim izumitelj ilirskog pisma. A iznad, kao potvrda napisanoga, nalaze se trideset i dva slova za koja se pretpostavlja da predstavljaju ilirsku abecedu ili, kako se također kaže, glagoljicu. Ova nas neobična vijest, bez povijesnih temelja, ipak usmjerava na osobito Jeronimov navod u njegovim Komentarima Izaije – Commentarii in Esaiam (VII, XIX, 18); komentirajući Iz 19,10b donosi jednu riječ preuzetu iz prijevoda Biblije Sedamdesetorice (Septuaginta), ζῦθον, koja označava ‘piće načinjeno od žitarica i vode, koje se u narječju provincija Dalmacije i Panonije naziva sabaia.’ Bio bi to jedan od rijetkih izraza ilirskog ili glagoljskog jezika koji je stigao do nas u drevnim zapisima.“ Kardinal je istaknuo da i sam Jeronim u djelu De viris illustribus (CXXXV, 1) kaže kako potječe iz onih krajeva, budući da je rođen u Stridonu, na granici između Dalmacije i Panonije.

„Ta vijest i spominjanje lokalnog izraza sabaia iznjedrili su tradiciju o Jeronimu, posebno počevši od eksplozije njegove pučke pobožnosti krajem 13. stoljeća kada je sastavljena Translatio – Prijenos njegovih zemnih ostataka iz Betlehema u Rim, u baziliku Santa Maria Maggiore – Sveta Marija Velika. U toj se tradiciji smatralo kako je Jeronim slavenskog porijekla te kako je bio apostol Slavena (Sclavorum apostolus; noster Sclavus sanctus Jeronimus). Također se vjerovalo da je preveo Sveto pismo ne samo na latinski već i na slavenski jezik i, konačno, da je izumitelj ilirskih slova ili glagoljice, ponekad čak zvanih i jeronimska slova (littera Hieronymiana). Tako je u humanističko doba Jeronim prihvaćen kao izumitelj glagoljice i prevoditelj slavenske Biblije“, kazao je kardinal Tolentino.

Govoreći o sv. Jeronimu kao prevoditelju, podsjetio je na riječi talijanskoga književnika Claudia Magrisa koji tvrdi „da prevoditelja treba smatrati ne samo tvorcem, već i ‘beskonačnim tvorcem’.“ Postao je jedan od najboljih poznavatelja kršćanskog grčkog jezika i književnosti, nastavio je kardinal, „i poduzeo je veliki napor kad je počeo učiti hebrejski. Nepoznavanje jezika i kultura znači nepoznavanje Svetog pisma. A ‘nepoznavanje Svetog pisma znači nepoznavanje Krista’, kako veli kratka izjava stavljena u prolog njegovih komentara o Izaiji – Commentarii in Esaiam (I, 1) i koju je Drugi vatikanski koncil naveo u Dogmatskoj konstituciji o božanskoj objavi (Dei Verbum, 25).“

Nadalje govorio je o Jeronimovoj osobnosti naglasivši: „Uvijek naglost, u askezi i sukobima, u usredotočenosti na studijski rad i borbi protiv heretika, ili protiv svih neprijatelja koje je s lakoćom stjecao, nakon što bi prethodno bili plodni suradnici.“ Govorio je i o njegovoj humanosti koju rado ističu suvremeni autori koji istražuju Jeronimovu osobu i djelo.

„Iz onoga što imamo na raspolaganju proizlazi značajan općenit uvid: Jeronim je nadasve egzegeta koji osvaja i uglavnom zauzima srednjovjekovne knjižnice; mislim prije svega na godine ponovnog rađanja biblijskih studija kao što to su bili 11. i 12. stoljeće. Jeronim (sam ili za svoje prijevode Origena) zaista je ključ za pristup mnogim tekstovima Starog i Novog zavjeta, na primjer proročkim, koji su u to vrijeme imali bitnu referencu u njemu. A ako interes za izravnim pristupom Stridonjaninu opada u vrijeme gotike – promijenili su se i alati za proučavanje Svetog pisma na srednjovjekovnim sveučilištima – prava i istinska strast prema Jeronimu ponovno se rađa s humanizmom, kao što to pokazuje pozornost koju mu je iskazao Petrarca“, kazao je vatikanski arhivist i bibliotekar. 

Govoreći o Jeronimu u vatikanskim zbirkama, između ostaloga, je istaknuo da „od šezdeset i osam jeronimskih svjedočanstava između srednjovjekovnih i humanističkih, sačuvanih u vatikanskoj zbirci, barem dvadesetak, gotovo jedna trećina, sadrže više ili manje opsežne zbirke poslanica i kratkih rasprava. U stvari, humanisti su ponovno otkrili Jeronima epistolografa, polemičara, vrsnog filologa; cijenili su njegov precizan i bitan latinski jezik, ozbiljan i opor, natopljen Svetim pismom i namjerno lišen suptilnosti i retoričke razmetljivosti tipične za njegove suvremenike.“

Predavanje je zaključio riječima „kako je među tolikim pohvalama i naslovima koji se s pravom pripisuju velikom svetom Jeronimu, jedna od najljepših ona ‘Bibliotheca Ecclesiae matris – Biblioteka majke Crkve’. Sa svom preciznošću možemo reći kako Jeronim nije bio samo jedan od najvećih promicatelja knjižnica, prepoznajući im životnu važnost za kršćanstvo već da je on sam veličanstvena ‘Biblioteka Crkve’; trajna biblioteka koja i poslije šesnaest stoljeća nastavlja učiti nas što znači ljubav prema Kristu i njegovoj Riječi.“

Kardinalovo predavanje s talijanskoga na hrvatski jezik preveo je prof. dr. Mladen Parlov. Program je moderirala Danira Matijaca, a akademiju je pjesmom uzveličao Komorni zbor bogoslova.