Split, (IKA) – Posljednji susret trećom srijedom u mjesecu pred ljetnu stanku održan je 19. lipnja u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu u organizaciji Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije i Hrvatskog nadzemlja. Tema susreta bila je “Treba li umjetnost vjeru?” a potaknuta je svakodnevnim razmišljanjima o tome što je to umjetnost i koja je njezina uloga, koliku ulogu igra umjetnost u vjeri, mora li ona biti samo lijepa…
Susret su sviranjem i pjevanjem obogatili mladi VIS-a sv. Ivan Trogirski, koji su pjesmom i započeli susret. Gost predavač bio je član drame HNK, višestruko nagrađivan dramski glumac i pisac, otac četvero djece Trpimir Jurkić.
Kako je gost trebao biti nedavno preminuli fra Špiro Marasović, u sjećanje na njega na samom početku večeri Jurkić je pročitao svoj kratki tekst o fra Špiru, njegovu životu i djelu. Izlaganje je počeo pitanjem treba li umjetnost vjeru i odgovorio potvrdno, istaknuvši kako svaki segment našeg života treba vjeru i od nje živimo, na vjeri su zasnovani svi naši odnosi. Da nemamo vjere, nikada ne bismo ušli u autobus, otišli u ordinaciju ili učinili bilo koji svakodnevni korak. Razlog za religioznost trebao bi biti naš vlastiti poriv, samo naš Bog i mi. Vjera je drama ljudskog postojanja što dovodi do teze kako je umjetnost nužno transcendentna. Citirao je i blagopokojnog papu Ivana Pavla II. koji je rekao kako je Bog Stvoritelj, a čovjek stvaratelj. Nije dao definiciju umjetnosti jer je rekao kako njih ima vjerojatno koliko i samih umjetnika. Zapitao se o manifestaciji same umjetnosti i o tome što mi od nje očekujemo. Tijekom susreta predavač je pročitao dva ulomka iz Hamleta, jednog od najpoznatijih dramskih djela, o glumi kao otkrivanju i razotkrivanju istine. Rekao je kako je za umjetnost važna odvažnost, što je usporedio s preispitivanjem samog sebe te kako je u tom smislu zadatak umjetnika podsjećati ljude na ono što bi oni najmanje htjeli ili očekivali. Postavio je i pitanje zašto mi uopće tražimo zabavu u kazalištu ili primjerice u slikama Van Gogha, ističući kako prvenstvena uloga umjetnosti nije zabava, nije površnost, nije “ubijanje vremena”, već oslikavanje stvarnosti, uzdizanje duha, oplemenjivanje naše ljudskosti.
Na pitanje mora li umjetnost biti lijepa, odgovorio je kako bismo trebali imati vlastiti stav o umjetnosti jer je poimanje ljepote relativno. Kako bi to istaknuo, pustio je prisutnima kratki isječak iz filma “Čovjek slon”, koji govori o pokušaju jednog neobičnog čovjeka, teško deformiranog, da bude prihvaćen i kojim je htio pokazati kako je ljepota u traženju smisla, u traženju unutarnje ljepote i vjernom prikazivanju ljudske stvarnosti.
Jurkić se dotaknuo i marketinških trikova povezanih s umjetnošću kojima je cilj podignuti prašinu ili uzdignuti vlastito ime među ostalima, za što je navodio neke aktualne primjere. Na kraju je pozvao prisutne na čitanje kojim, istaknuo je, gradimo budućnost jer svi smo mi papir po kojem pišu drugi, odnosno, otvorena smo knjiga u koju se upisuje mnogo toga, a najviše onoga što sami dozvolimo. Stoga je sve okupljene potaknuo na pitanje čime se hrane, kakvim štivom, kakvim filmovima, te istaknuo kako sve to utječe na naše razmišljanje a u konačnici i život.
Nakon predavanja uslijedio je skeč u kojem su osim nadzemljaša sudjelovali studenti druge godine glume Akademije dramskih umjetnosti u Splitu. Skeč je bio osmišljen kao audicija na Akademiju u kojoj su mladi glumci bili kandidati. Nakon skeča pušten je video uradak Hrvatskog nadzemlja “Božo i Duži”, kojim su mladi na duhovit način raspravljali o umjetnosti.
Nakon pitanja predavaču, mladi su pogledali spot pjesme “Katolik” u produkciji Hrvatskog nadzemlja. Na samom kraju susreta mladima se obratio predstavnik Ureda za pastoral mladih don Mihael Prović. Zahvalio je svima koji su na bilo koji način sudjelovali u projektu te večeri, ali i svima mladima koji su cijele godine pratili ove susrete i tako potvrđivali njihovu vrijednost za mlade grada Splita. Susret je završen pjesmom, meditacijom i video prilogom “Iza kamere” o smiješnim situacijama koje su se događale iza kamere za vrijeme snimanja video uradaka Hrvatskog nadzemlja. Uslijedilo je druženje uz osvježenje u atriju dvorane sjemeništa.