Split, (IKA) – Tradicionalno svake godine na Duhovski ponedjeljak u Splitu se upriličuje susret svih crkvenih pokreta i zajednica u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Tako je i ove godine zajednički susret, Nadbiskupa i crkvenih udruga, pokreta i putova, priređen na Duhovski ponedjeljak 28. svibnja u konkatedralnoj crkvi Sv. Petra.

Susret je započeo euharistijskim slavljem koje je, u koncelebraciji s desetak svećenika, prevodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. U slavlju je sudjelovalo oko 700 članova iz dvadesetak pokreta, zajednica, putova, udruga (Fokolarini – Djelo Marijino, Neokatekumeni, Kursiljo, Karizmatske zajednice i mnogi drugi…), a priredili su ga odgovorni većih pokreta i zajednica u organizaciji nadbiskupijskoga vikarijata za pastoral. Liturgija je brižno pripremana. Pjevanje je predvodio prigodni sastav – sastavljen od članova pokreta i zajednica – koji je nastojao animirati sve vjernike zajedničkim poznatim pjesmama pučkoga i modernog stila. Prvo su čitanje čitali fokolarini, a pripjevni su psalam pjevali neokatekumeni.

Nadbiskup je u homiliji govorio o identitetu, pozivu i poslanju vjernika, o djelovanju Duha Svetoga unutra: u izgradnji osobe – vjernika, i na vani: u svjedočkom djelovanju vjernika u svojoj sredini i svijetu. U tom je svjetlu istaknuo temeljni poziv Crkve i ulogu crkvenih zajednica, putova i pokreta u smislu posebne karizme i jedinstva kršćana, tj. zajedništva s cijelom Crkvom. “Crkva je tako strukturirana da je svaka zajednica “organ” koji u zajedništvu obogaćuje “organizam” župe tj. najbolje tvori župno i crkveno zajedništvo”, istaknuo je te potaknuo vjernike da se zauzmu za izgradnju boljega svijeta jer “kršćani se ne smiju izolirati i prepustiti svijet drugima, onima koji iskrivljuju istinu i ne žele dobro. Trebamo, istinujući u ljubavi i ljubeći u istini, svijet otvarati Evanđelju”.

Pastoralni vikar mons. Drago Šimundža, ističući važnost tih susreta, zahvalio je Bogu na zajedništvu, nadbiskupu na ohrabrujućoj riječi, odgovornima oko organizacije i svim sudionicima slavlja te ih pozvao da nakon mise svi ostanu u bratskom i sestrinskom druženju u dvorani konkatedrale. Zajedništvo se nastavilo uz prigodni domjenak u prostorijama konkatedrale. Nadbiskup je i u toj prigodi nastojao sa svakom se pojedinom skupinom susresti u kraćem opuštenom razgovoru, a mladež je, u svom stilu živo i radosno, pjesmom i plesom slavila Gospodina.

.