Split, (IKA) – U organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje, u Splitu je u četvrtak 25. kolovoza s radom započela ovogodišnja Katehetska ljetna škola za vjeroučiteljice i vjeroučitelje u osnovnim školama. Tristo i pedeset sudionika okupilo se u prostorijama splitskoga Nadbiskupijskog sjemeništa kako bi tijekom dva radna dana nazočilo i aktivno sudjelovalo u predavanjima, interaktivnoj radionici i popratnom kulturno-umjetničkom i duhovnom programu pod okvirnom temom “Milosrđe – sadržajno i stilsko određenje vjeronauka”. Nakon uvodne molitve koju su osmislile i predvodile vjeroučiteljice iz Osnovne škole Strožanac, prvi radni dan počeo je pozdravnim govorom organizatora i domaćina don Josipa Periša, voditelja povjerenstva Katehetske škole i predstojnika Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije. Ističući povezanost naslova okvirne teme s aktualnom Jubilarnom godinom, predstojnik je podsjetio na mnoge aktivnosti koje je Crkva na temu milosrđa provodila na župnoj, dekanatskoj, biskupskoj i nacionalnoj razini. Stoga je i želja organizatora da upravo ovogodišnja Katehetska škola u Splitu bude kruna promišljanja o milosrđu koje se na poseban način treba očitovati u radu vjeroučitelja.
“Nadam se kako će i ovaj dvodnevni skup pridonijeti da ljubav prema bližnjemu, a posebno prema učeniku, kroz suosjećanje, solidarnost i nesebičnu pomoć, postane životni stil i trajno opredjeljenje svakog vjeroučitelja”, kazao je mr. Periš. Njegove riječi potvrdio je i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, nazvavši milosrđe srcem evanđelja koje smo pozvani unositi u društvo, a posebno u škole. Nadbiskup je vjeroučitelje označio kao produženu ruku roditelja koji bi svojoj djeci trebali biti prvi promicatelji milosrđa. “U tom smislu, na početku još jedne školske godine, vjeroučitelji se nalaze pred velikim izazovom pronalaska novog načina poučavanja o milosrđu temeljenom na pravednosti i istini”, istaknuo je nadbiskup Barišić.
Prigodnim riječima sudionicima Škole obratio se i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predstojnik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju, koji je ovogodišnju temu ocijenio izrazito važnom i aktualnom, podsjećajući na tvrdoću srca suvremenog čovjeka koji često zaboravlja na potrebu izricanja ljubavi, praštanja i sućuti kao trajnog Božjeg stava. Prema njegovim riječima, to se pogotovo odnosi na zanemarivanje mogućnosti pružanja nove prilike i opraštanja putem Božjeg milosrđa koje je Crkva pozvana trajno komunicirati, svjedočiti i promicati.
Uime Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, sudionicima Škole obratio se i pomoćnik ministra Miomir Karin, koji je školski vjeronauk ocijenio kao važan dio cjelokupnog obrazovnog sustava. Prema njegovim riječima, upravo preko vjeroučitelja vjeronauk pruža učenicima mogućnost usvajanja temeljnih ljudskih vrednota, nastojeći ih pri tome dobro odgojiti, a ne preodgojiti. Na njegove riječi nadovezala se i Jadranka Žarković Pečenković, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje, koja je okvirnu temu skupa povezala s trajnom zadaćom škole, a to je odgajanje učenika za susret, dijalog i komunikaciju.
Nakon pozdravnih riječi i kraćeg uvoda u rad Škole od strane predstojnika Nacionalnoga katehetskog ureda Ivice Pažina, prvo tematsko predavanje “Biblijsko-teološki vid milosrđa. Milosrđe kao vid komunikacije” održao je doc.dr. Davor Vuković, profesor fundamentalne teologije na KBF-u u Đakovu. Govoreći o aktualizaciji teme milosrđa u okviru pontifikata pape Franje, predavač je naveo misli nekolicine teologa koji milosrđe razumijevaju kao kršćanski odgovor na strahote 20. stoljeća ali i na suvremenu situaciju sve veće vjerske ravnodušnosti i nezainteresiranosti za Boga. Pritom je istaknuo kako ova tema svoje izvorište ima u samoj Objavi gdje starozavjetnu sliku strogog i srditog Boga “omekšavaju” povijesne situacije u kojima se Bog obraća čovjeku kroz praštanje, suosjećanje i pomoć u nevolji. Hesed (savez, vjernost, odgovornost) i rehem (ženska utroba, majčinska nesebična ljubav) dva su hebrejska izraza koja upućuju na Božje milosrđe. Kroz stvaranje svijeta te odnos prema Adamu i Evi, Abrahamu, Mojsiju i proroku Hošei, Bog se očituje kao majčinska ljubav te očinska vjernost i odgovornost prema toj ljubavi. Novozavjetna objava Božje ljubavi i milosrđa ogleda se u Isusovu odnosu prema grešnima, siromašnima, isključenima, bolesnima, trpećima, sa vrhuncem u Kristovoj nesebičnoj žrtvi na križu, kazao je prof. Vuković, osvrnuvši se pritom na uvijek napeti ali trajno uzajaman odnos između milosrđa i pravednosti. Pravednost svoju dostatnost i ispunjenje nalazi u milosrdnoj ljubavi, čime se sprječava njezino manipuliranje u svrhu provođenja krutih ljudskih zakona. Iz toga proizlazi i sam poziv na milosrđe upućen Crkvi ali i svakom vjerniku ponaosob. Odgovarajući na Isusovu zapovijed milosrđa i poziv da budemo milosrdni kao Otac, Crkva je tako pozvana biti navjestiteljica Božjeg milosrđa na čitavom svijetu, kroz neprestano otkrivanje, svjedočenje i naviještanje milosrdnog Božjeg lica vidljivog u Isusu Kristu. “U Godini milosrđa na poseban smo način pozvani činiti tjelesna i duhovna djela milosrđa kroz perspektivu odgoja za milosrđe i milosrdnu ljubav te općenito za kršćanski stil života, prožet i nadahnut milosrđem”, zaključio je prof. Vuković.
Nakon aktivne rasprave po zadanoj temi i kraće stanke uslijedilo je i drugo predavanje koje je pod nazivom “Milosrđe u izgradnji Crkve i društva” održala doc. dr. Silvija Migles, viša asistentica pri Katedri socijalnog nauka Crkve na zagrebačkom KBF-u. Promišljajući o milosrđu u svjetlu socijalnog nauka Crkve, predavačica je istaknula važnost izgradnje “socijalnog milosrđa” kroz opredjeljenje za siromašne i cjeloviti razvoj čovjeka. Prema njezinim riječima, socijalna dimenzija kršćanske vjere ima svoje vrijednosno-normativno uporište u “uredbama subotnje i jubilejske godine” (Lev 25), što pretpostavlja borbu protiv siromaštva i nejednakosti, a za dostojanstvo ljudskog života. “Na tom se tragu nalazi i želja pape Franje da u Jubileju milosrđa preispitamo svoje postupke te pokušamo ispravljati iskrivljene i ranjene odnose, nasljedujući Krista koji je svoju oslobađajuću riječ upućivao svakom čovjeku u potrebi. Stoga je i glavna zadaća vjeronauka promaknuće ljudske osobe te njezino religiozno i socijalno sazrijevanje”, kazala je prof. Migles. Pedagogiji milosrđa, kako je naglasila, uči nas i sam Isus putem prispodobe o milosrdnom Samarijancu kao konkretnom primjeru socijalnog milosrđa u crkvenom i društvenom životu kroz pet koraka: krenuti na put, uvjeriti se u nevolju bližnjega, učiniti se bližnjim, uključiti institucije, te preuzeti teret sve do konačnog izlaganja.
Poslijepodnevni dio prvog dana Katehetske ljetne škole protekao je u znaku interaktivne radionice na temu “Pripovijesti o milosrđu. Lica milosrđa u vjeronaučnoj nastavi” koje su pripremile i održale vjeroučiteljice Miranda Banovac, Zdenka Krokar, Ružica Maleš i Mirjana Vuletić. Radionica se sastojala od zanimljive i sadržajne prezentacije video uradaka, likovnih i literarnih radova, pjesama, igrokaza i skečeva na temu Božjeg milosrđa kojima su vjeroučiteljice željele pokazati široki spektar mogućnosti iskazivanja milosrđa kroz djelatnu ljubav i otkrivanje novih izazova milosrđa u radnim i životnim okruženjima vjeroučitelja i učenika. Prvi dan Katehetske ljetne škole zaokružen je zajedničkim misnim slavljem koje je u sjemenišnoj kapelici, uz ostale svećenike, predvodio nadbiskup Barišić. U propovijedi se osvrnuo na Pavlovu poslanicu Korinćanima i evanđeoski tekst koji govori o epifaniji ili načinu iščekivanja Božjeg dolaska. Sve prisutne pozvao je na međusobno prihvaćanje i budno iščekivanje, a samo milosrđe nazvao je sadržajnim i stilskim određenjem ne samo vjeronauka, već i samih vjeroučitelja.