Predavači u završnom dijelu završnog dana bili su: Marko Medved, Josip Vrandečić, Ivan Zbac, Krešimir Bušić, Robert Holjevac, Ana Holjevac Tuković.

Tema predavanja koje je održao Marko Medved s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci bila je „Daniele Farlati i Split – doprinos poznavanju arhivske građe o nastanku Illyricum sacrum“. „Talijanski isusovac Danijel Farlati, uz Filipa Riceputija i Jakova Coletija, autor je višesveščanog djela Illyricum sacrum, jednog od najvažnijih izvora za istraživanje crkvene povijesti područja današnje Hrvatske. Mada je već poznato da se u opisu splitskih sabora iz desetog stoljeća djelo referira na Tomu Arhiđakona, analiza Farlatijeve ostavštine, pohranjene u njegovu rodnom mjestu S. Daniele del Friuli u Italiji, daje vrijedne i nepoznate podatke o načinu skupljanja informacija i uspostavljenim kontaktima u vezi sa Splitom prigodom dugogodišnjeg rada na tom temeljnom djelu za proučavanje crkvene povijesti u nas“, kazao je.

Josip Vrandečić s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu govorio je o temi „Hrvatsko Kraljevstvo u konceptualnom okviru Bellocove Europe i vjere“. „Njegova (Bellocova) je glavna teza da Rimsko Carstvo nije abruptno propalo s preciznim datumom, kako je to uporno tumačila dominantna protestantska historiografska tradicija. Isticali su da je Katolička crkva svojim novim moralom rastočila zdrave principe Carstva, da je zbog toga propalo te da su ga odmijenili zdravi, snažni barbari koji su na temeljima njegove rastočene civilizacije stvorili vlastite države“, naglasio je. „Ne samo da nije doprinijela padu Carstva, nego ga je očuvala i podigla u novoj formi. Po Bellocu, stari su barbarski »kraljevi« (reges) izvorno zapovjednici rimskih augzilijarnih postrojbi koji su cjelovito integrirani u Carstvo i koji su sa slabljenjem centralne vlasti preuzeli upravne funkcije“, istaknuo je. Dr. Vrandečić je i analizirao koliko kneževi i kraljevi Hrvatskog Kraljevstva slijede isti obrazac poput onih na Zapadu. Također pokazao je blagotvorni učinak Katoličke crkve čija je organizacija i katolička tradicija tla na koje su doseljeni omogućila brzu i snažnu afirmaciju novog kraljevstva u upravnom, vojnom i kulturnom smislu.

„1000. proslava Hrvatskog Kraljevstva 1925. Pitanje identiteta hrvatskog naroda u Kraljevini SHS/Jugoslaviji u svjetlu arhivskih izvora“ bila je tema predavanja Ivana Zubca sa Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Hrvatski narod je krajem jeseni 1918. doživio jedan od najvećih povijesnih diskontinuiteta u svojoj povijesti. Nestanak Austro-Ugarske Monarhije i ulazak hrvatskog naroda u prvu jugoslavensku državnu zajednicu označio je početak vrlo teškog razdoblja za hrvatski narod. Nova država pokazala se kao inherentno nestabilna, prožeta nepomirljivim etničkim, socijalnim, gospodarskim i prije svega vjerskim razlikama. Hrvatska se našla u situaciji da mora braniti svoju opstojnost, svoju prošlost, svoj nacionalni identitet i svoju budućnost. Gotovo plebiscitarna potpora hrvatskog naroda tadašnjem HSS-u i njegovu vođi Stjepanu Radiću ubrzo je našla pandan u bogatom životu Katoličke crkve. Jedna od aktivnosti, koja je uključivala aktivno sudjelovanje velikog broja ljudi u različitim područjima društva, bila je proslava 1000. godišnjice Hrvatskog kraljevstva 1925.“, naglasio je dr. Zubac.

„Veliki otpor službenog Beograda ovoj inicijativi i proslavi samo je produbio sveprisutnu krizu i unutarnji hrvatsko-srpski spor oko karaktera same države. Predavač je u izlaganju uključilo bibliografiju (suvremenu i onu iz vremena spomenutog u naslovu), periodiku (vjerskih i svjetovnih časopisa, po istom principu kao i bibliografija) te relevantnu arhivsku građu iz više arhiva (nadbiskupski arhivi u Đakovu i Zagrebu, državni arhivi u Osijeku i Zagrebu, Arhiv Jugoslavije u Beogradu, Apostolski vatikanski arhiv i Arhiv Kongregacije za izvanredne crkvene poslove u Rimu). Poseban naglasak stavljen je na tadašnju Đakovačku ili Bosansku i Srijemsku biskupiju i njezina biskupa mons. Antuna Akšamovića. „Đakovo je prostorno bilo najbliže Beogradu te su, sukladno tome, katoličko-pravoslavni, odnosno, hrvatsko-srpski odnosi bili vrlo intenzivni i sadržajni“, zaključio je.

Krešimir Bušić s Instituta za istraživanje migracija u Zagrebu govorio je o temi „Misao o zajedničkim znamenitim osobama iz zemlje predaka – Isticanje kralja Tomislava u nacionalnom identitetu bunjevačkih Hrvata u Bačkoj“. Na temelju Smithovih teorijskih postavki o izgradnji modernih nacionalnih identiteta, predavač je istražio simboličke veze i sentimente koje su tijekom 19. i 20. stoljeća isticali subetnički Bunjevci u Bačkoj pri obrani vlastitoga osporavanoga hrvatskoga nacionalnoga identiteta.

Analizirajući povijesne pisane izvore, dr. Bušić posebnu pozornost je posvetio spominjanju imena kralja Tomislava. „Kao povijesno zabilježena znamenita osoba, kralj Tomislav na simboličkoj razini upravo personificira junačkoga pretka te je prepoznat i među bunjevačkim Hrvatima iz Bačke kao osoba koja ih povezuje s teritorijem predaka prije njihova preseljenja u Bačku. Misao o simboličkoj vezi kralja Tomislava i bunjevačkih Hrvata posebice dolazi do izražaja tijekom 20. stoljeća kada su i na prostorima Bačke 1925. pripadnici navedene subetničke zajednice s posebnom pažnjom proslavili veliki jubilej 1000. godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva. Tijekom navedene obljetnice pritom su isticali i vlastitu vezu s mitskim prostorom Tomislavova krunjenja na Duvanjskom polju kao njihove zemlje podrijetla.

„Prikaz kralja Tomislava u hrvatskim povijesnim udžbenicima: usporedba socijalističke Jugoslavije i Republike Hrvatske“ naziv je izlaganja Ane Holjevac Tuković i Roberta Holjevca s Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu (Hrvatski memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata). U izlaganju je prikazano kralja Tomislava u hrvatskim povijesnim udžbenicima, uspoređujući pristupe iz razdoblja socijalističke Jugoslavije i suvremene Republike Hrvatske, s naglaskom na utjecaj političko-ideoloških okolnosti na obrazovne sadržaje. Prvi dio izlaganja posvećen je udžbenicima općenito, pri čemu je istaknuta njihova uloga kao ključnog stupa obrazovnog procesa, glavnog izvora informacija te sastavnog dijela nastavnog programa. Drugi dio izlaganja detaljnije se bavio prikazom kralja Tomislava u socijalističkim udžbenicima, gdje se njegova uloga u hrvatskoj povijesti interpretirala i kroz prizmu jugoslavenske ideologije bratstva i jedinstva. „Tomislav je bio prikazan kao simbol zajedničkog otpora slavenskih naroda, čime se jačala ideja kolektivnog identiteta“, istaknuto je.

Nakon rasprave riječ zahvale uime organizatora uputio je prof. dr. Marko Trogrlić zahvalivši svima koji su sudjelovali čime je završen trodnevni međunarodni znanstveni simpozij.