Split, (IKA) – Program VIII. međunarodnoga teološkog znanstvenog simpozija “Kršćani i politika” u organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta splitskog Sveučilišta nastavljen je 25. listopada u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. U radu simpozija uz brojne domaće znanstvenike i stručnjake iz područja teologije, sociologije, politike i prava, sudjeluju i gosti iz inozemnih učilišta.
Program drugog radnog dana simpozija, kojemu se pridružio i splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, započeo je izlaganjem dr. Marijana Vugdelije “Politička dimenzija biblijske vjere”, u kojem je biblijski osvijetlio dimenziju politike. S osobitom pozornošću praćeno je izlaganje dr. Ignazia Sanna s Papinskoga lateranskog Sveučilišta u Rimu, koji je upoznao sudionike simpozija s političkom dimenzijom teološke antropologije. On je za polazište uzeo teološku tvrdnju o čovjeku stvorenom na sliku Božju i kroz to polazište progovorio o političkoj dimenziji, upozorivši da globalizacija osim svojih nesumnjivih pozitivnih učinaka, vodi također do osamljenosti globalnog građanina, do individualizma i egoizma i do društva koje se oslobađa od svake etičke i društvene obveze i religiozne pripadnosti. Društvena dimenzija čovjeka slike Božje danas više nego ikada traži otvaranje drugom i življenje religiozne vjere u oblicima konkretne solidarnosti i u iskrenom promicanju civilnog suživljenja. Ljudska ljubav, prema dr. Sannu, čini autentičnim svako teološko učiteljevanje o Trojstvu i svaki tradicionalni nauk o naravi Boga, koji želi biti posvjedočen i doživljen u konkretnim gestama ljubavi i privrženosti, jer je ljudska ljubav sakrament božanske ljubavi. Stoga, milost, ljubav i zajedništvo definiraju kršćansku egzistenciju, a u otajstvu Trojstva utemeljen je ideal svakoga ljudskog zajedništva u kojem je jedino moguće ostvarenje ljudske osobe. Pritom je podsjetio i na još uvijek prisutne osjećaje koje izazivaju rasne, religijske i kulturne razlike, upozorivši kako su se one u tijeku stoljeća ukorijenile u kolektivno nesvjesno pojedinaca i naroda.
Dr. Mislav Kukoč održao je izlaganje pod nazivom “Hrvatska vanjska politika i europske integracije”, istaknuvši kako će ona u skoroj budućnosti biti uključena u međunarodne integracije. Pred Hrvatskom se nalaze brojne poteškoće, premda su učinjeni bitni pomaci i koraci k pripojenju Europskoj uniji. On je podsjetio da je 9. listopada Europska komisija objavila izvješće o napretku 13 zemalja kandidata za prijam u Europsku uniju, među kojima Hrvatska nije na popisu. Potpisivanjem sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatskoj je omogućen pristup toj Uniji, istaknuo je dr. Kukoč, dodavši da taj proces nije guranje zemlje u tu Uniju već njezin strateški interes. Odbacivanje je put koji vodi u izolaciju i zemljama, čiji je ulazak u Uniju potpuno isključen, zaključio je dr. Kukoč.
O odnosu Crkve i svjetovne stvarnosti u svjetlu II. vatikanskog sabora govorio je dr. Josip Jelenić, utemeljivši svoje izlaganje na saborskoj konstituciji “Gaudium et spes”. Istaknuo je kako je tim Saborom napušteno shvaćanje prema kojem se Crkva i svjetovna stvarnost suprotstavljaju međusobno, a istaknuta je važnost međusobnog nadopunjavanja, koje se ostvaruje kroz suradnju i dijalog, koji su jedini put poslanja i Crkve i države, a to je služenje čovjeku.
U poslijepodnevnom dijelu programa o modelima kršćanskog djelovanja u politici izlaganje je održao voditelj Instituta za kršćanski socijalni nauk i profesor na KBF-u Sveučilišta u Muensteru dr. Karl Gabriel, koji je u predavanju upozorio na razdvojenost politike i religije kao središnju značajku modernoga društva iz koje nastaju višeslojne promjene za religiju i Crkvu. Pokušao je obrazložiti mišljenje da kršćansko djelovanje ima mjesta u politici i modernom društvu. Navevši brojne promjene u društvu, osvrnuo se i na pojavu novoga socijalnog oblika kršćanstva nastalog uslijed procesa pocrkvenjenja i razcrkvenjenja, pri čemu se razvila nova forma religije, koja ne odbacuje posve kršćansku tradiciju niti prekida sve veze s crkvenim kršćanstvom. S građanskim društvom, istaknuo je, religija postaje privatna stvar prepuštena “slobodnoj” odluci pojedinca. Govoreći o modelima kršćansko-crkvenog angažmana u politici, kazao je da se on može odvijati u okviru državnog obnašanja vlasti, ali i preko političkih stranaka, što pokazuje primjer Nizozemske, Švicarske ili Belgije. Uz to, model angažmana su i vjerske tradicije u civilnom društvu, koje je upućeno na moralne i kulturne tradicije sa ciljem stvaranja interesa za opće dobro te za pravednost, solidarnost i vrednote. Kršćani, dodao je, djelovanjem prema slabima i siromašnima svjedoče ono što vjeruju: Božju vjernost prema narodu i cijelom čovječanstvu. Kao zajednica koja predaje i tumači vjeru, kršćani unose u prostor civilnog društva načelo solidarnosti i time potiču društvo da se javno suoči s procesima diskriminacije ekonomski i politički beskorisnih i isključenih, zaključio je dr. Gabriel.
Govoreći o odnosu kršćana i politike s posebnim osvrtom na sredstva društvenog priopćivanja, dr. Mirko Mataušić s KBF-a Sveučilišta u Zagrebu osvijetlio je ulogu medija u suvremenom društvu, istaknuvši njihov utjecaj u politici, osobito televizije kojoj se danas najviše vjeruje i koja predstavlja najutjecajniji medij. K tome, u politici, kako je istaknuo, pobjeđuje onaj koji ima naklonost medija koji su u posljednje vrijeme puni raznovrsnih sadržaja i ponuda. Tradicionalne vjerske teme su na začelju zanimanja današnjih medija, dok se vjerske potrebe u njima zadovoljavaju na alternativni način. Na taj se način stvara duhovno ozračje svijeta koje nije poželjno za kršćansku vjeru, upozorio je dr. Mataušić, ustvrdivši da rješenje tih problema vidi u većoj pozornosti i brizi Crkve za mlade laike kroz osposobljavanje i usavršavanje mladih novinara u Crkvi. Nadalje, prema njegovim riječima, Crkva ne smije zapostaviti vlastite medije koji su važni, kako bi mogla izreći ono što želi i bila zastupljena u javnosti. Na kraju je pozvao sve članove Crkve, a osobito teologe, da se oglase u javnosti na određena događanja u društvu, a osobito na ona područja u društvu u kojima su oni stručni. Izlaganje dr. Mataušića izazvalo je polemike i plodonosnu diskusiju, u kojoj su sudionici izrazili nezadovoljstvo učinkovitošću medija, upozorili na potrebu opreza prema njima te istaknuli da se vjerske istine i stvarnost vjere ponajviše mogu širiti osobnim životnim iskustvom i svjedočenjem, a sekundarno tim sredstvima.
Nakon predavanja dr. Ljubomira Antića o kršćanima u hrvatskoj politici od 1990. do 2001., teološki simpozij zaključen je plenarnom raspravom.