U koncelebraciji su bili: nadbiskupijski delegat za redovnice i kapelan sestara fra Petar Lubina, fra Josip Vrdoljak, o. Hrvoje Mravak i o. Vatroslav Halanbek. Slavlje je pjevanjem uveličao Zbor sestara pod vodstvom mo. Mirte Škopljanac Mačina.

„Draga sestre, večeras kada slavimo sv. misu u čast vašeg utemeljitelja sv. Vinka želim na poseban način moliti s vama za sve vas, za vašu Družbu i za vaša duhovna zvanja kako u vašoj Družbi tako i u našoj nadbiskupiji. Želim razmišljati s vama o jednoj od temeljnih misli kojom je sv. Vinko bio zaokupljen i koju je želio staviti u srž svoga djelovanja i vašeg redovničkog poslanja. Riječ je, dakako, o milosrđu“, kazao je mons. Kutleša na početku svoje propovijedi. Isus je u petom blaženstvu blaženima proglasio milosrdne (Mt 5,7). Milosrđe je za sestre milosrdnice bit njihova poziva, djelovanja i ostvarenja.

Nadbiskup Kutleša je protumačio latinsku riječ za milosrđe „misericordia“ koja je sastavljena od dvije riječi: „miseria“ (jad, bijeda) i „cor“ (srce), tj. srce osjeća nečiju bijedu. Milosrđe stoga znači „podariti drugomu naklonost i ljubav upravo zbog bijede i neuglednosti njegova položaja; suosjećati s drugim u njegovom jadu i pobrinuti se za njega kako bi mu se povratilo dostojanstvo. Sv. Augustin kaže: ‘O milosrđu se govori kada tuđa tuga dotakne i uzdrma vaše srce.’ Božja ljubav za čovjeka nije bilo kakva ljubav: ona je milosrdna ljubav. Bijeda ljudskog položaja nakon prvoga grijeha pokreće njegovo srce, poistovjećuje se s  nama i šalje svoga Sina koji nam povraća izgubljeno dostojanstvo.“

Sveti je Vinko, nastavio je nadbiskup, „to dobro shvatio kada je siromahe nazvao vašim gospodarima, a prve milosrdnice ‘sluškinjama siromaha’. Htio je naglasiti da je upravo bijeda njihova položaja glavni razlog naklonosti i pokretačka snaga djelovanja sestara. Sluškinja je slijepo poslušna onomu komu služi, ne čeka zapovijedi nego predusreće potrebe, ne postavlja pitanja niti pregovara o uvjetima. Jednostavno služi. Tako milosrdna ljubav služi bijednima. Vinko je prve sestre nazivao sluškinjama. ‘Kćeri kršćanske ljubavi’ je naziv koji su im dali siromasi, koji je iznikao iz njihove vjernosti poslanju koje im je povjereno. Što se više ponizujemo, Božja nas ljubav više uzvisuje.“

„Milosrdni su oni koji pokazuju ljubav prema drugima na način na koji Bog ljubi misli i osjeća za čovjeka, koji postupaju s ljudima onako kako Bog postupa prema nama“, istaknuo je mons. Kutleša upozorivši da čovjek okrenut samo sebi i svojim potrebama i koji nema milosrđa ne može ga ni drugome pružiti. Danas je uobičajeno „iskazivati ljubav prema cijelom čovječanstvu proklamirajući neka apstraktna načela a prezirati i ne vidjeti konkretne potrebe svojih bližnjih. Milosrđe je djelotvorna ljubav prema drugome. Ono nije samo naravni osjećaj naklonosti, nego ostvarenje istinske ljubavi u životnoj stvarnosti. Ostvaruje se u djelovanju prema pojedinom i konkretnom čovjeku.“ Milosrđe stanuje u srcu a izražava se rukama što je posvjedočio sv. Vinko cijelim svojim životom. Obuzimala ga je revnost za duše te je smatrao da nema pravo na odmor.

U nastavku je propovijedi nadbiskup Kutleša govorio o razlikama ljubavi i milosrđa istaknuvši da je milosrđe usmjereno na potrebu i poteškoću drugoga, a ljubav djeluje šire i preko granica potreba. Između njih dvoje postoji uzajamnost: „Ne može biti istinskog milosrđa bez ljubavi, ali ne može postojati prava ljubav bez milosrđa. Upravo je milosrdna ljubav  savršenstvo svake ljubavi.“ Govorio je, također, o odnosu milosrđa i praštanja, milosrđa i milosti, milosrđa i pravednosti. Naglasio je da praštanje proizlazi iz milosrđa, kao što milosrđe i milost proizlaze iz ljubavi. Iako milost i milosrđe imaju blizak odnos, ipak su različiti. „Milosrđe ima veze s boli, bijedom i nevoljom – s posljedicama grijeha. Bilo zbog naših pojedinačnih grijeha ili zbog grešnog svijeta u kojem živimo, svi su naši problemi u biti problemi grijeha. Upravo s tim problemima milosrđe pomaže. Milost se, s druge strane, bavi samim grijehom. Milosrđe se bavi simptomima, milost uzrokom. Milosrđe nudi olakšanje od kazne, milost nudi pomilovanje za zločin. Milosrđe ublažuje bol, milost liječi bolest.“

Protumačivši odnos milosrđa s pravednošću, nadbiskup je kazao da pravednost daje upravo ono što zaslužujemo, dok milosrđe daje on što nam je potrebno a što ne zaslužujemo. Stoga je nekima „teško razumjeti kako Bog može istodobno biti pravedan i milosrdan prema istoj osobi. Milosrđe koje zanemaruje grijeh nije pravo milosrđe. Takva vrsta milosrđa je uobičajena u naše vrijeme. Smatra se da je nepristojno i uvredljivo držati ljude odgovornima za njihove grijehe. Odbacivanjem pravednosti odbacujemo i milost. Zanemarivanjem grijeha niječemo istinu.“ Milosrđe je, dakle, više od oprosta, a manje od ljubavi. Razlikuje se od milosti i jedno je s pravdom. „Ljubav, opraštanje, milost i pravednost kod sv. Vinka nalaze pravu mjeru upravo u njegovoj sposobnosti prepoznati problem i ponuditi rješenje stavljajući sebe u drugi plan. Jednom kad bi prepoznao da Bog od njega traži konkretno djelovanje, nestajali su ljudski obziri, nutarnja kolebanja i strah od toga da sebe stavi na prvo mjesto. Izmicao je da bi dao prostora Bogu. Stoga je njegovo apostolsko djelovanje plodno i raznovrsno, od misija po župama, do obnove klera i osnivanja i vođenja zajednica. Potreba njegove gorljivosti za duše danas je aktualna kao možda nikad dosad“, naglasio je mons. Kutleša. Bog je izvor milosrđa. Upravo stoga što u Bogu imamo izvor milosrđa, možemo slijediti Isusovu zapovijed: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6,36).

Podsjetio je da se milosrđe očituje u tjelesnim djelima milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, gola odjenuti, gosta primiti, bolesna pohoditi, sužnja posjetiti i mrtva ukopati, ali još više u onim duhovnima: neodlučna savjetovati, neuka poučiti, grešnika ukoriti, tužne utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za žive i mrtve Boga moliti. „Vjerujem da ćemo se složiti da daleko bolje vršimo tjelesna djela milosrđa nego duhovna. Danas imamo različite karitativne i humanitarne ustanove koje rješavaju materijalne probleme. Očito smo zaboravili na duhovna djela milosrđa i dosta puta nam se događa da imamo uza se subrata grešnika ali nikada i ne pokušamo nešto učiniti da spasimo njegovu dušu i da ga izbavimo iz njegova grijeha.“ U tom je svjetlu istaknuo da su sv. Vinku daleko važnija bila duhovna djela milosrđa.

Pokrenuo je rijeku darežljivosti i dobročinstava bogatih slojeva društva kako bi siromasima osigurao hranu i lijekove, ali istinsku bol zadavala mu je duhovna bijeda: nepoučenost u vjeri, zapušten duhovni život Božjega naroda te nepoučenost i loša disciplina klera. U tom je surječju potaknuo sestre milosrdnice na djela milosrđa u kojima su nezamjenjive te im u misli dozvao riječi sv. Augustina: „Ako plačem za tijelom iz kojeg je duša otišla – kako ne plakati za onom dušom iz koje je Bog otišao!“ Što vrijedi spasiti čovjekovo tijelo a ništa ne učiniti za njegovu dušu i vječno spasenje. To i nevjernici čine.

„Usred našeg korumpiranog, egocentričnog i sebičnog društva koje nam govori da zgrabimo sve što možemo uzeti, Božji glas nam govori da darujemo sve što možemo dati. Pravi karakter milosrđa je u darivanju – davanju suosjećanja, pomoći, vremena, oprosta, novca, sebe. Važno je da Vinkove milosrdne sestre budu svjesne ozbiljnosti svoga poslanja. Milosrđe, drage sestre, za vas nije samo naziv koji ste naslijedile. Ono je po konstitucijama Družbe kojoj pripadate postalo program ne samo vašeg djelovanja nego i osobnog posvećenja, pa ako hoćete i spasenja“, poručio je nadbiskup Kutleša.

Već više od 400 godina Vinkova karitativna družba pomaže patnicima i bolesnicima, odbačenima i napuštenima, u bolnicama, klinikama, domovima za starije i nemoćne, školama, vrtićima i privatnim kućama te zbrinjava i napuštenu djecu. Sestre milosrdnice djeluju uspješno u crkvenim, školskim i zdravstvenim ustanovama. Neumorni sveti Vinko mnogo je učinio za izobrazbu i odgoj svećenika, osnivanjem sjemeništa i održavanjem svećeničkih seminara.