Split, (IKA) – Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, koji ove godine obilježava 10. obljetnicu postojanja, započeo je u srijedu 1. listopada s novom akademskom godinom 2008./09. Euharistijsko slavlje u koncelebraciji sa šibenskim biskupom Antom Ivasom, nastavnicima i odgojiteljima u kapeli splitskoga Centralnog bogoslovnog sjemeništa predvodio je Veliki kancelar Fakulteta splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.
Pozdravivši sve sudionike slavlja, mons. Barišić prenio je pozdrave i biskupa Splitske metropolije te mostarskoga biskupa Ratka Perića, čija se dvojica bogoslova nalaze u Splitskoj bogosloviji te studiraju na KBF-u u Splitu. “Svaki početak je jedna neizvjesnost, ali ukoliko se započne ovako s Gospodinom, on nosi jedno pouzdanje i sigurnost. Stoga svaki ljudski početak treba povezati s Njime koji je početak svega”, kazao je na početku misnoga slavlja nadbiskup Barišić. U propovijedi je splitsko-makarski nadbiskup govorio o tomu što je to teologija i koji je njezin smisao te kako je valja studirati. “Teologija je govor o Bogu, ali i Božji govor čovjeku. On s nama ulazi u dijalog, on želi zajedništvo i prijateljstvo s čovjekom. Njega se ne može kao zagonetku otkrivati. Njegova riječ je postala i vidna i čujna u Isusu Kristu”, kazao je. Osvrnuvši se na evanđeoski tekst koji govori o Isusovu pozivu da ga se slijedi te odgovoru pozvanoga, nadbiskup je istaknuo kako Bog želi biti ljubljen i prihvaćen samo i isključivo od slobodnoga čovjeka, u slobodnom pristanku i odgovoru na ljubav koju on bezuvjetno i zauvijek nudi. Propovijed je zaključio potaknuvši nastavnike, studente i studentice da im studij teologije i ova akademska godina pomogne da se još više približe Isusu Kristu i njegovoj poruci kako bi osobno i zajednički bili glasniji svjedoci Božje ljubavi u ovomu društvu i kulturi.

Misno slavlje završilo je drevnim himnom Duhu Svetomu “O dođi Stvorče”, a potom je u velikoj dvorani Fakulteta uslijedio lectio brevis na temu “Izazov bioetike za društvo i Crkvu” koji je održao dekan fakulteta prof. dr. fra Luka Tomašević. Nakon kratkoga uvoda o bioetici, etici života, čiji se govor nakon više od 40 godina njezina nastanka značajno promijenio, dr. Tomašević je govorio o izazovima bioetike te o odgovoru katoličke teologije na njih. “Sama bioetika, ili bolje bioetike, predstavljaju se kao izazov društvu, ali i religijama. Bolje rečeno, sama znanost je postavila najprije etičke, a potom filozofske i teološke izazove. Najveći izazov dolazi iz medicine i sanitarne skrbi, a potom iz kemijske biologije, posebice iz biogenetike. Izazovi se vide u pitanju medicinski potpomognute oplodnje, uporabi matičnih stanica, terapeutskom kloniranju embrija ili “pred-embrija” i u njihovom zaleđivanju, uporabi embrionalnih sastojaka, genetičkoj ili genskoj terapiji, manipulaciji kromosomima i njihovoj kombinaciji, uporabi ljudskog genoma općenito i kromosoma u trgovačke, političke i ekonomske svrhe, presađivanju organa, eugenetici, eutanaziji, palijativnoj skrbi, javnom i privatnom zdravstvu, pravu na život i smrt, pravu na zdravlje i na zdravstvenu skrb, u alokaciji ekonomskih resursa u zdravstvu, itd”, kazao je dr. Tomašević. Prvi izazov, smatra dekan, sastoji se u odgovorima na postavljena pitanja što ga daju bioetičari u skladu sa svojim etičko-ideološkim stavovima, s jedne strane, a s druge u odgovorima što ih daju religije, u našem slučaju Crkva. Drugi veliki izazov za društvo i za religije je etička postavka i svjetonazor koji stoje iza tih odgovora. Već od samih početaka bioetičari su obrađivali osnovne probleme i govorili o statusu ljudskog embrija, o nesvodivosti osobe na obično sredstvo postignuća određenih rezultata, o primatu čovjekovih prava pri njegovu nastajanju i umiranju, o opravdanosti “želje” sterilnih bračnih drugova za vlastitim djetetom. Istodobno se tražila jedna opća etika koja bi mogla služiti kao platforma racionalno-laičkoj i kršćanskoj misli, kao i odbacivanje primjene kriterija tržišta i korisnosti u medicini, posebice ljudskih organa. Potom se govorilo o kloniranju biljaka (legitimna) i životinja (diskutabilno), konačno o ljudskom koje izazvalo velike rasprave, pobudilo nade i strahove. Danas smo, tvrdi dr. Tomašević, “svi kupa pred izazovom proučavanja i konačnog dekodiranja ljudskog genoma, kao i same nanotehnologije i pojavka transhumanizma”. Govoreći o “novoj paradigmi” tzv. postmodernoj globalnoj bioetici, koja je nastala u devedesetim godinama prošloga stoljeća a čiji su najznačajniji autori bili Peter Singer i Hugo Tristram Engelhardt, predavač je istaknuo da ona stvara i novu duhovnost i novu globalnu etiku koja ima svojih pet stupova: ljudska prava i odgovornost, demokracija i jedinice građanskoga društva, zaštita manjina, nastojanje za mirnim rješavanjem sukoba kroz transparentno pregovaranje i intergeneracijska jednakost. “I opet se pokazuje da je najveći izazov bioetike postojanje ili nepostojanje objektivne i nepromjenjive norme preko koje se može mjeriti varijabilnost svih znanstvenih istraživanja, kao i uspjeha bilo na području samog života, ili bilo u kojem drugom području znanosti”, istaknuo je dr. Tomašević te dodao: “Za kršćansku bioetiku postoje osnovna dva izvora: naravni zakon i Objava u Isusu Kristu, Božjem Sinu i Otkupitelju čovjeka”.

Prodekan za nastavu dr. fra Ante Čovo iznio je potom sve važne obavijesti o predavanjima i tijeku rada u novoj akademskoj godini, a program je koordinirao novi prodekan za znanost prof. dr. don Nediljko Ante Ančić. U ovoj je akademskoj godini na Fakultet upisano 235 studenata; od toga je 49 upisano na prvu godinu diplomskoga Filozofsko-teološkog i preddiplomskoga Teološko-katehetskog studija.